Sabor je u petak jednoglasno, sa 132 glasa „za“, imenovao novi sastav Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u. Time je, nakon više od četiri mjeseca, ponovno uspostavljena neovisna civilna kontrola rada policije, a građani su ponovno dobili tijelo kojem se mogu žaliti na postupanje policijskih službenika.

Prošlom Povjerenstvu istekao je mandat još krajem veljače. Bivši saziv Sabora nije na vrijeme imenovao nove članove, pa je Hrvatska zbog inertnosti političara ostala bez neovisnog tijela koje odlučuje o žalbama građana na rad policije, o čemu je Faktograf već pisao.

Nakon što je konstituiran novi parlament i nadležni Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, potvrđeni su već ranije predloženi kandidati koji su je javili na javni poziv još u studenom prošle godine.

U novo Povjerenstvo od devet članova izabrano je njih pet iz starog saziva – Teo Giljević, Marijan Šuperina, Dubravka Grozdanović, Milan Jurković i Nenad Rukavina, a četvero je novih – Antun Čavčić, Stjepan Jurenec, Ivan Zidarević i Vlatka Županec.

Izabrani članovi moraju još proći temeljnu sigurnosnu provjeru, tako da će pravi početak rada novog Povjerenstva vjerojatno biti tek na jesen.

Kad se sve zbroji i oduzme, ova godina će biti više-manje izgubljena za puni rad Povjerenstva i to samo zato što politici očito nije bilo prioritet da Povjerenstvo nastavi svoj rad u kontinuitetu, odnosno da prije isteka mandata starog bude imenovano novo.

Povjerenstvo za rad po pritužbama u MUP-u, temeljeno na Zakonu o policiji iz 2019. godine, nije jedino tijelo kojem je zadatak neovisni građanski nadzor nad policijom. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima iz 2014. godine predviđa i Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, ali njega ni nakon deset godina Sabor nije imenovao.

Većina članova bivši policajci

Ono što je bilo vidljivo već kod izbora bivšeg Povjerenstva za rad po pritužbama, a kod imenovanja novog još i više, je izuzetno mali broj prijavljenih kandidata, posebno onih koji dolaze iz reda nevladinih organizacija i akademske zajednice za koje bi bilo prirodno da žele sudjelovati u nadgledanju rada policije u ime javnosti, odnosno građana.

Većinu novog Povjerenstva čine umirovljeni policajci (Marijan Šuperina, Nenad Rukavina, Antun Čavčić, Stjepan Jurenec) ili osobe s jednim dijelom karijere u MUP-u (Milan Jurković) ili osobe zaposlene u državnoj ili lokalnoj vlasti (Dubravka Grozdanović, Vlatka Županec). Samo je dosadašnji predsjednik Povjerenstva Teo Giljević sveučilišni profesor, zaposlen na Katedri za upravnu znanost zagrebačkog Pravnog fakulteta, a Ivan Zidarević jedini je koji dolazi iz civilnog aktivističkog miljea.

Prema zakonu, Povjerenstvo čini devet predstavnika građana koje su predložile organizacije civilnog društva, organizacije stručne javnosti i nevladine organizacije ili su se osobno javili na javni poziv.

Civilni nadzor nad represivnim aparatom, u ovom slučaju nad policijom, smatra se važnim demokratskim mehanizmom za što su jedno vrijeme nevladine organizacije pokazivale priličan interes, ili kroz zakonske prijedloge, istupe u javnosti ili javljanjem na javni poziv.

Sada je potpuno izostao interes udruga koje se bave demokratizacijom društva, ljudskim pravima ili pravima žrtava nasilja u obitelji, dječjim pravima, pravima žena, umirovljenicima ili zaštitom prava žrtava u prometu, a što je sve predmet i policijskog postupanja.

Zanemariv je i interes akademske zajednice, a zanimanje nisu pokazale ni strukovne organizacije odvjetnika, pravnika, socijalnih radnika i slično.

Saborska rasprava o kandidatima prošla je također potpuno nezapaženo i pred – gotovo praznom sabornicom.

„Radna skupina Odbora za ljudska prava prilikom donošenja odluke kojih će devet od 13 kandidata predložiti vodila se činjenicom da je Odbor podržao dosadašnji rad Povjerenstva kroz prihvaćanje izvješća o radu. Od ostalih kriterija, radna skupina je posvetila pozornost tome da jednako budu zastupljena oba spola i što različitiji segmenti društva“, rekla je Boška Ban Vlahek (SDP), potpredsjednica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

U diskusiju su se kratkim i načelnim intervencijama uključili samo predstavnici klubova SDP-a i HDZ-a.

Govoreći i u ime Kluba SDP-a, zastupnica Ban Vlahek osvrnula se na petogodišnju pauzu u građanskom nadzoru policije, od 2015. do 2020. godine nakon što je prestalo s radom bivše tročlano povjerenstvo formirano po prethodnom Zakonu o policiji  iz 2011. godine. Naglasila je da prekid građanskog nadzora nad policijom „nije prihvatljiv u demokratskom društvu koje teži transparentnosti i odgovornosti“.

„Svaki dan bez funkcionalnog Povjerenstva je dan kada povjerenje građana u institucije može biti narušeno“, poručila je Ban Vlahek.

Propustila je, međutim, napomenuti da se prekid kontinuiteta rada Povjerenstva dogodio i sada, istina ne tako dugo, ali isto kao i tada – željom i (ne)postupanjem politike.

Prema tumačenju Mire Totgergelija u ime Kluba HDZ-a, do izbora novog Povjerenstva tijekom bivšeg saziva Sabora nije došlo jer je Sabor raspušten zbog parlamentarnih izbora.

Jednako kao i Ban Vlahek, propustio je napomenuti da je, neovisno o raspuštanju Sabora sredinom ožujka, bilo dovoljno vremena za čitavu proceduru.

Naime, Odbor za ljudska prava još je 15. studenog prošle godine raspisao javni poziv, ali je o pristiglim kandidatima raspravljao tek nakon više od tri mjeseca i to tek nakon što je starim članovima Povjerenstva istekao mandat.

Mali broj novih prijava

Prema priopćenju za javnost upućenom zadnjeg dana mandata, Povjerenstvo za rad po pritužbama u MUP-u u protekle je četiri godine riješilo 631 pritužbu, od čega je čak 538 zaostalih predmeta koje nije riješilo davno ugašeno Povjerenstvo koje je radilo prema starom Zakonu o policiji iz 2011. godine. Riječ je o zaostacima od 2013. do 2019. godine.

U aktualnom mandatu od 2020. do veljače 2024. godine, stigle su samo 93 pritužbe, odnosno dvadesetak godišnje i one su, također, riješene.

Od ukupnog broja svih pritužbi građana, Povjerenstvo je provjerom utvrdilo da je samo njih 176 (28 posto) utemeljeno ili djelomično utemeljeno, a neutemeljeno čak 358 (51,2 posto). Obustavljeno je 35 postupaka (5,5 posto), jer su podnositelji u međuvremenu umrli ne dočekavši odluku Povjerenstva. Riječ je o zaostalim pritužbama iz vremena kada povjerenstvo nije radilo.

Iz godišnjih izvještaja Povjerenstva teško je vidjeti koje su utvrđene nepravilnosti u radu MUP-a i u kojim policijskim postajama ili upravama, jer u izvještajima za 2020. i 2021. godinu ili nema podataka o tome ili je navedeno samo nekoliko redaka načelnih ocjena poput toga da je Povjerenstvo utvrdilo propuste policije vezano za kriminalističko istraživanje, sprječavanje kriminaliteta i pružanje intervencije.

Izvještaji za 2022. i 2023. godinu bili su ipak detaljniji, pa je vidljivo da je Povjerenstvo, utvrdilo da je najviše utemeljenih i djelomično utemeljenih prijava građana bilo na postupanje policije u području prometa, kriminalističkog istraživanja, narušavanja javnog reda i mira te obiteljskog nasilja.

Najčešće nepravilnosti u postupanju policije zabilježili su u PU zagrebačkoj, PU splitsko-dalmatinskoj i PU dubrovačko-neretvanskoj.

Procedura za pritužbe

Da bi se građanin uopće mogao obratiti Povjerenstvu koje je neovisno tijelo izvan sustava MUP-a, prvo mora svoju pritužbu uputiti načelniku nadležne policijske uprave. Ako je nezadovoljan odgovorom, onda pritužbu treba slati Službi za unutarnju kontrolu, a ako ni tada ne bude zadovoljan reakcijom policije tek onda može uputiti pritužbu Povjerenstvu.

Pitanje je koliko građana uopće zna tu proceduru i koliko ih kroz sustav MUP-a o tome informiraju. Što se tiče javnosti rada Povjerenstva, dosadašnji sastav nije se pretjerano trudio da informira građane o svome radu i razlozima zašto postoji, što je vjerojatno – uz dugotrajnu proceduru – jedan od razloga malog broja pritužbi posljednjih godina.

Povjerenstvo je redovito u svojim izvještajima predlagalo mjere za poboljšanje svoga rada, za bolju komunikaciju s MUP-om i nove načine kako bi se pomoglo građanima u ostvarivanju njihovih prava, ali ih je Vlada listom odbijala. Obećala je samo da će kod idućih izmjena Zakona o policiji uvesti odredbu da se omogući Povjerenstvu povratna informacija što je MUP učinio s predmetima u kojima je utvrđena utemeljena ili djelomično utemeljena pritužba građana.

Saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina nekoliko je puta apelirao (1, 2, 3) na Vladu da ponovno razmotri mjere koje predlaže Povjerenstvo, ali bez rezultata.

Zaboravljeno Vijeće za građanski nadzor posebnih ovlasti policije

Da građanski nadzor nad policijom ne ide glatko, pokazuje primjer i drugog neovisnog tijela kojeg ni nakon deset godina Sabor nije ni imenovao, a kamoli da je počelo s radom.

Riječ je o Vijeću za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti. Za razliku od Povjerenstva za rad po pritužbama u MUP-u koje radi temeljem Zakona o policiji, Vijeće za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti predviđeno je u Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima od 2014. godine.

To bi Vijeće, također, trebao imenovati Sabor i trebalo bi imati pet članova i pet zamjenika koje predlažu isključivo organizacije civilnog društva te znanstvene i stručne organizacije. U ovom slučaju ne postoji mogućnost da osoba sama sebe predloži, kao što je slučaj kod Povjerenstva.

Vijeće bi trebalo provoditi nadzor nad specifičnim policijskim ovlastima iz članka 68. i 80. zakona, odnosno kako policija nadzire elektroničke komunikacije te kako provodi prikrivene policijske radnje poput promatranja, praćenja, zasjeda i slično.

Vijeće, za razliku od Povjerenstva, ne reagira samo na prijavu građana, nego provodi nadzor na temelju programa nadzora koji utvrđuje Sabor na prijedlog saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i uz prethodno mišljenje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Vijeću se, uz građane, mogu obratiti i državna tijela i pravne osobe ako imaju sumnju da je policija prekršila ovlasti iz članaka 68. i 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

Također, Vijeće, za razliku od Povjerenstva, nema obavezu samo jednom godišnje podnijeti izvještaj Saboru, nego za svaki provedeni nadzor u roku 15 dana mora o svojim saznanjima i prikupljenim podacima izvijestiti predsjednika Sabora, predsjednike saborskih Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, ministra unutarnjih poslova i ravnatelja policije. Svima njima, a ne samo Saboru, šalje i godišnje izvještaje.

Do sada je bilo više pokušaja (1, 2, 3, 4, 5, 6) imenovanja Vijeća za građanski nadzor nad primjenom pojedinih policijskih ovlasti, ali bez uspjeha, uz obrazloženje da se nije javio dovoljan broj kandidata. Iz nevladinih udruga čule su se kritike da je zakon manjkav. Upozoravali su na sužene ovlasti Vijeća i da je rad u njemu volonterski. Tražili su da Vijeće može postupati i na temelju vlastitih indicija i sumnji, a ne isključivo po zahtjevu građana ili državnih tijela, da mora imati slobodu u javnim istupima te da može provoditi nadzor nad policijom i tijekom kriminalističkog istraživanja.

Posljednjih godina sve je oko toga utihnulo – više nema ni javnih poziva za podnošenje kandidatura, a ni reakcija civilnog društva niti stručne javnosti, ali ni političkih stranaka da se napokon riješi treba li Hrvatskoj takvo tijelo za građanski nadzor koje bi kontroliralo samo te, po ljudska prava građana, vrlo osjetljive policijske ovlasti.

The post Građanski nadzor nad policijom u rukama – bivših policajaca appeared first on Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak