Mostarac Goran Jurić jedan je od 13 nogometaša koji su nastupali i za Dinamo i za Crvenu zvezdu. U Beogradu je proveo tri i pol godine, od 1987. do 1991., u Dinamu četiri godine, od 1996. do 2000. U ovom feljtonu prisjećamo se te hrvatske legende…

Rođen je u Mostaru 5. veljače 1963. godine. S jedanaest godina krenuo je na trening u mlađim uzrastima Veleža 1974. godine. Za klupsku prvu momčad debitirao je 1982. godine. i dres svog matičnoga kluba nosi punih pet godina, do 1987. godine. U dresu Veleža osvojio je jugoslavenski kup u sezoni 1985./86. Iz rodnog Mostara otišao je u ljeto 1987. godine.

Pristupa Crvenoj zvezdi iz Beograda za koju igra do 1991. godine, kako sam kaže, do agresije na Hrvatsku. U četverogodišnjoj karijeri na Marakani osvaja prvenstvo Jugoslavije u sezonama 1989/90. i 1990/91. i kup Jugoslavije u sezoni 1989/90. Igra za momčad Crvene zvezde u Kupu europskih prvaka 1991. godine do finalne utakmice, kada napušta klub. Može ga se smatrati jednim od zaslužnih što je Crvena zvezda 1991. godine osvojila Kup europskih prvaka.

Otišao u Španjolsku

Odlaskom iz Beograda, skrasio su u Španjolskoj. Igrao je za Celtu iz Viga od 1991. do 1993. godine, kada dolazi u Hrvatsku. Najprije je igrao u Hrvatskom dragovoljcu iz Zagreba, od 1995. do 1996. godine. Kratko se 1996. godine zadržao u Zagrebu. Prelazi u Croatiju (Dinamo) i igra do 2000. godine. U tom razdoblju osvaja prvenstva Hrvatske u sezonama 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99. i 1999/2000. i hrvatski kup u sezonama 1995/96., 1996/97., 1997/98. i 1998/99.

U Japan odlazi 2000. godine i igra do kraja te godine u klubu Yokohama F. Marinos. Krajem godine vraća se Hrvatsku i do kraja sezone 2000/01. nastupa za Zagreb te završava igračku karijeru.

Za reprezentaciju Jugoslavije od 1988. do 1989. godine kao nogometaš Crvene zvezde odigrao je četiri utakmice. Debitirao je 14. rujna 1988. godine u Oviedu, u prijateljskoj utakmici protiv domaće reprezentacije Španjolske koju je Jugoslavija pobijedila s 2:1. Posljednji put jugoslavenski dres nosi u Kuopiju 23. kolovoza 1989. godine u prijateljskoj utakmici protiv domaće reprezentacije Finske s kojom je Jugoslavija igrala neodlučeno 2:2.

Igrao za hrvatsku reprezentaciju

Za hrvatsku reprezentaciju je od 1997. do 1999. godine kao nogometaš Croatije (Dinama) odigrao 16 utakmica. Debitirao je u Splitu 2. travnja 1997. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv reprezentacije Slovenije, koja je s domaćinom Hrvatskom igrala neodlučeno 3:3. Od dresa reprezentacije oprostio se u Zagrebu 9. listopada 1999. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo protiv reprezentacije Jugoslavije s kojom je Hrvatska remizirala 2:2.

Sudionik je Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj i osvajač brončane medalje. Na ovom svjetskom prvenstvu, iako je bio u sastavu reprezentacije, u igru nije ulazio zbog ozljede. Kao član reprezentacije dobio je te godine Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.

Kad se prisjeća svojih početaka u prvoj momčadi Veleža, ističe velikane mostarskog nogometa. Najprije tri najveće mostarske nogometne legende: vratara Envera Marića, Franju Vladića i Duška Bajevića. Poslije su, kaže, došli Tuce, Predrag Jurić, Kajtaz, Barbarić, Gudelj i ostali, ali mu je od prvog dana bavljenja nogometom jedini uzor i nogometni idol bio Franjo Vladić.

‘U Dinamu raj’

Prelazi u Crvenu zvezdu 1987. godine, iste sezone kad i Robert Prosinečki. Godinu dana prije došao je Piksi Stojković. U te tri — četiri godine Prosinečki i on odigrali su najviše utakmica. U klubu se tad kompletirala jedna velika momčad kvalitetnih igrača, što se potvrdilo uspjesima. Početak srpske agresije na Hrvatsku značio je Jurićev definitivan razlaz s Crvenom zvezdom. Posljednju utakmicu odigrao je u Kupu prvaka protiv Glasgow Rangersa. Uslijedila je stanka i pripreme u Poreču, Nekako je u to vrijeme dobio ponudu Celte iz Viga, no tadašnji trener Zvezde Ljupko Petrović nije htio ni čuti o njegovom odlasku, o čemu je razgovarao s tehničkim direktorom Džajićem. Džajić je i ovaj put dokazao da je iznimno korektan i veliki gospodin. Izašao mu je u susret. Dogovorili su se i Goran Jurić je otišao u Španjolsku.

Unatoč velikoj karijeri, posebno, i zasigurno najveće, mjesto zauzima brončana medalja s hrvatskom reprezentacijom 1998. godine u Francuskoj. lako nije nastupio, dio je vatrenih, velike reprezentacije koja je zamalo pokorila cijeli nogometni svijet.

Sjećamo se njegovih riječi: “Kako mi je bilo u Zvezdi? Fenomenalno! A u Dinamu? E, u Dinamu je bio raj, najljepši dani moje karijere”. Uistinu, legenda hrvatskog nogometa, neće biti zaboravljen…

Objava Goran je zbog velikosrpske agresije okrenuo leđa Zvezdi, a jednog Srbina posebno je zapamtio pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.