Njemačka je za mnoge narode Balkana i jugoistočne Europe obećana zemlja, ali vremena se mijenjaju i standard u nekad siromašnim zemljama polako raste, a ljudi se vraćaju.

Hrvate, Bosance, Srbe u Njemačkoj ćete sresti vrlo lako gdje god dođete u Njemačku, ali dio njih procijenio je kako im se ne isplati otići iz domovine zbog malo veće plaće malo većeg standarda. Razlike nisu toliko radikalne kao nekada, pa i ne čudi kada se pojavi priča kao ona Srbina Miloša Mrlješa, 26-godišnjaka iz Novog Pazara koji je dobru poziciju na Zapadu napustio i vratio se u rodni grad iz kojeg je otišao u svijet. Svoju djedovinu je obnovio, a poslove u građevini zamijenio stočarstvom.

Njegova djedovina nalazi se u Baletićima, mjestu koje mještanu napušaju. Ipak, Miloševa priča govori u prilog tome da je uz dovoljnu količinu truda, volje i imaginacije moguće pokrenuti posao i lijepo živjeti od zemlje.

“Tamo je kriza veća nego ovdje”

Za samo pet mjeseci od povratka Miloš je postao najmlađi predsjednik Udruženja poljoprivrednika u Novom Pazaru. Poslije završene medicinske škole u svom rodnom gradu, Miloš je prije šest godina otišao trbuhom za kruhom u Njemačku i vrlo brzo vrijednim radom  došao i do dobre pozicije za takvu vrstu poslova – građevinske. Dobio je i neophodne radne papire, imao je i dobru plaću, ulogu poslovođe za oko 20 ljudi, ali unazad tri godine i tamo su, kako on kaže, počele stvari ići nagore.

“Tamo je kriza, ako mi vjerujete, veća nego ovdje. Prije jedno tri godine, a pogotovo kad je počeo ovaj rat Rusije i Ukrajine, cijene struje, rente, komunalija i hrane su toliko skočile da ti i kada imaš dobru plaću, kad sve komunalije i obaveze poplaćaš, sretan si čovjek ako ti od 4, 5 tisuća eura ostane trećina. A ako tog mjeseca još nisi radio neki dan, što se u građevinarstvu događa, ti si u minusu”, kaže ovaj mladi čovjek.

Sve se više Hrvata vraća iz inozemstva: Evo što im se sve nudi ako se odluče na povratak kući

I onda je on, još prijee tri godine, kada mu je otac umro, a na imanju u Baletiću ostala samo majka koja brine o imanju i stoci, počeo razmišljati o povratku. Sve što bi tamo zaradio počeo je ulagati u obnovu štale i sjenika, a u seosku kuću su i prije toga ulagali.

“Ja sam tamo imao stabilnu zaradu i dobru poziciju – vodio sam tim od 15, 20 ljudi. Ni sam posao mi nije bio loš. Ali kad vidiš koliko tamo radiš, a koliko ti na kraju ostane, i uz to još nemaš ni slobodnog vremena, ni svoju obitelj i društvo, onda vidiš da to nije vrijedno tolikog odricanja. Tamo koliko ljudi rade, oni nemaju vremena ni za sebe, a kamoli za društvo. I onda kad mi je otac umro i kad je majka na selu ostala sama, meni su se jednostavno sklopile kockice i ja sam se prije pet mjeseci vratio” dodaje Miloš.

Ne pada mu napamet da se vrati

I već sada, poslije pet mjeseci tvrdi da nije pogriješio. On i dalje ima aktivne radne papire za Njemačku, ali mu povratak tamo, kako kaže, ne pada na pamet. Umjesto toga, on je odmah uzeo stvar u svoje ruke i po povratku udružio svoje snage s nekoliko susjednih poljoprivrednih imanja i napravio Udruženje poljoprivrednika Baletiće.

“Ja sam još i pre nego što sam se vratio ovdje, shvatio da pojedinci u tim malim selima nemaju nikakvu šansu da opstanu ako se ne udruže. Teško je individualno funkcionirati. Čak i kada imaju više grla. Ja sam i dok sam radio tamo, ovdje dolazio kad su sezonski poslovi na selu i bio sam sve vrijeme u toku s tim kako ovdje stvari stoje. Ta mala imanja nemaju šanse dobiti neki poticaj samostalno. Država i kad izdvaja sredstva, ona ne može izdvojiti za pojedince, nego Uniji poljoprivrednika, a onda mali poljoprivrednici neki poticaj mogu dobiti preko Unije, odnosno preko udruženja”, kaže Miloš.

Ovo njegovo udruženje je zasad okupilo 23 člana iz nekoliko novopazarskih sela – Baletiće, Trnava, Pustovlah, Dojinoviće, Đomlije. Iz njegovog Baletića ima 4, 5 aktivnih članova jer više gazdinstava i nema. Ljudi su se mahom odselili. Miloš kaže da u celom selu ima možda desetak stanovnika i najviše 20 grla krava.

“Ja sam po povratku iz Njemačke dokupio 5, 6 grla, a toliko smo već i imali, i htio sam još, ali ti ne možeš danas pronaći kravu. Jednostavno ih nema na prodaju i generalno malo grla stoke ima. Mislim da ona statistika o broju grla koja se objavljuje u medijima nije točna”, dodaje Miloš.

On i majka drže 11 krava

Trenutno on i majka Jadranka drže 11 krava, dva mala teleta i nešto svinja i kokoši i osnovni izvor prihoda im je sir i kajmak koji majka napravi. I prodaju ga uglavnom na kućnom pragu ili u desetak kilometara udaljenom Novom Pazaru. Dnevno njihove krave daju 100-ak litara mlijeka, ali prema Miloševim riječima, ovoliki broj grla i obrada te količine mlijeka i nije neki veliki posao. A na imanju njemu i majci pomogne i stariji brat – kad je tu, u zemlji, odnosno kad nije na plaćenom radu u inozemstvu.

“Ja možda imam oko četiri sata aktivnog posla oko krava i mlijeka. Ovdje na 850 metara nadmorske visine slabo netko uzgaja povrće, a žitarice koje su nam neophodne za ishranu krava kupujemo. Shvatili smo da nam se tako više isplati. Poslije toga, gotove proizvode – kajmak i sir ja stalno razvozim i odnosim našim kupcima. Planirao sam se baviti i organskim mlijekom, ali to nitko ovdje neće kupiti, to su velike cijene i troškovi. Volio bih da neku količinu mlijeka i predajemo u otkupnu stanicu, ali za mlijeko jednog proizvođača nitko neće doći ovdje, a kad imate više udruženih imanja, neko onda ima interes da po to mlijeko i dođe. A i cijene mlijeka su jako niske”, ističe Miloš.

Ove namirnice nema u cijeloj Europi, Hrvati je sve više siju: ‘Prinos je oko 45 tona po hektaru’

“Neće se nitko baviti zemljom”

On vjeruje da će on i majka još neko vrijeme živjeti od sira i kajmaka, ali on u budućnosti razmišlja napraviti neku otkupnu stanicu, hladnjaču, pa da tu poljoprivrednici mogu skladištiti svoje i meso, i mlijeko, i povrće.

“Malim poljoprivrednim proizvođačima ovdje sve fali – i mehanizacija i uvjeti da prodaju svoje proizvode. Drugo, 90% domaćinstava ovdje su staračka. Odavde se ljudi mahom iseljavaju. Samo preko ljeta tu bude više naroda. A oko 80% mladih iz moje generacije je otišlo odavde ili u inozemstvo ili u grad, gdje rade za 50, 60 tisuća dinara. Neće se baviti zemljom, a ja vjerujem da se ovdje može bolje živjeti nego u gradu, pogotovo ako se domaćinstva udruže i onda tako lakše i dobiju pomoć države”, kaže Miloš.

Objava Gastarbajter se vratio i otkrio neugodnu istinu o Njemačkoj: ‘Gore je nego ovdje’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak