Zagrebačka sociologinja i fotografkinja Darija Jelinčić predstavila je svoje radove u Galeriji Flora, a može ih se pogledati do srijede, 7. kolovoza. Riječ je o projektu ‘Escapes’ koji je započeo njenim ‘bijegom’ od stresnog života u Pragu na grčki Lezbos.
-Od čega svi bježimo? Dakako, od svakodnevice, od boli i tjeskobe, od sjećanja i od strahova, ali, u suštini, svi su naši bjegovi, bjegovi od samih sebe. A što je to „ja“ od kojega bježimo? Postoji li ono uopće? Ako mi neprestano sami sebi pripovijedamo narativ o svome „ja“, a znamo da svaki narativ u sebi ima i sjeme svoje negacije, mi ga istovremeno i dekonstruiramo. Zbog tiranije te osobne priče nad našom svijesti, nama je nje dosta i želimo joj uteći. Mi istovremeno održavamo prisan odnos sa sobom (ili sa slikom o sebi), ali i bježimo od tog mučiteljskog i toksičnog odnosa. Svaki bijeg je, možda, nemoguć i u suštini povratak samom sebi. Fotografije Darije Jelinčić svoga gledatelja definiraju kao biće stvoreno isključivo za bjegove. Ne u smislu koprcanja i batrganja od čelična stiska tjeskobe i monotonije, već u smislu znatiželje i stalnog otkrivanja novih fascinacija i mogućnosti bivanja. Ali nipošto rasta, jer rast je još jedna verbalno-konceptualna zamka, imperativ koji u sebi sadrži nezadovoljstvo trenutačnim. Ono što na ovim fotografijama ukazuje na želju za bijegom kao na osnovnu ideju koja gradi ljudsku svijest je, kao prvo, često naglašena linija horizonta. Ona je, ponekad, na morskoj pučini, što navodi na asocijacije o nepoznatim, prekomorskim krajevima koji su dražili maštu čovjeka od davnina. I motiv plaže u sebi sadrži danas popularnu romantiku bezbrižnosti i odvajanja od svakodnevnog, odmora od konvencionalnih društvenih uloga, pravila (i onih odjevnih i onih fizičkog ponašanja) i interakcija. Drugi postupak prisutan ovdje je inzistiranje na snažnom svjetlu na svim fotografijama. Jako svjetlo koje snažno ističe sve efemerne prirodne i umjetne konstrukcije na Darijinim snimcima sugerira intenzivniju prisutnost i fotografkinje i gledatelja… Ovdje smo svjedoci trenutka bijega koji traje, koji nije niti usmjeren u žuđenu budućnost (prema nekom scenariju čije ostvarenje želimo), niti sa strahom zagledan u prošlost (kao bijeg od nečega što nam je mrsko). On je kretanje kroz život, vrijeme, prostor i, napose, kroz svjetlo – zapisao je likovni kritičar Feđa Gavrilović o radu ove umjetnice, koja radi uglavnom na projektima koji su usmjereni na ljude i njihov odnos prema zajednici, sa izraženim konceptima prostora i vremena.

Foto: Flora/Facebook