U spomen na pomorsku tragediju u kojoj je prije 32 godine, u potonuću broda Aurora, poginulo desetero ljudi, u dubrovačkoj luci Gruž u ponedjeljak u 16:43 položeni su vijenci u more.

– Uvijek se vratim u te momente, osobito kad se sjetim djece koju nisu pustili da idu iz Cavtata. Ulazilo se s popisom putnika, ali vidjela sam ženu s djecom koju nisu puštali. Zgrabila sam djecu kod onog koji ukrcaje i govorim što je vama ja moram ovu djecu vodit, djeca su bolesna i na kraju su ih pustili. Ja sam danima razmišljala zašto su se ta djeca utopila, Bože jesam li ja kriva što sam ih nagovarala, ne bi se bila ukrcala. Mogla sam reći žao mi je, ali zgrabila sam djecu i rekla idemo naprijed. To je grozno, ukočila bih se kad bih srela njihovu majku ili baku. To je bila tragedija. Sve je lijepo išlo danima, plovilo se dvaput dnevno, ljudi su čekali tamo, nosila se pošta, hrana i raznorazne potrepštine. Velika tragedija – prisjetila se Luce Popović, sudionica pomorske nesreće

Podsjetimo, na današnji dan 1992. točno u 16.43 sata dogodila se jedna od najvećih katastrofa u modernoj povijesti Dubrovnika – sudar broda Aurora i trajekta Ilirija, koji su zbog straha od agresorske vatre u punoj brzini uplovljavali u luku. Manja Aurora, tada u vlasništvu Atlasa, u trenu je potonula, a poginulo je i deset putnika, od kojih troje djece. Plovila je na ruti između grada i tada još uvijek okupiranog Cavtata. Poginuli su Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (5), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum. Do današnjeg dana nitko nije odgovarao za njihovu smrt.

Foto Ivan Pozniak