Zdrav razum govori nam da bi šefovi trebali imati autoritet i osjećaj pravednosti prema podređenima. No što ako nisu takvi? Je li onda problem neučinkovitosti državne ili lokalne uprave u zaposlenicima ili u šefu odjela? Pitanje je sasvim legitimno i, da, treba razmotriti primjedbe koje su neki uputili na prijedlog spomenute Uredbe. Tako jedan ‘kritičar‘ pita tko će pratiti učinkovitost rada neposredno nadređenih zaposlenika i njihov odnos prema poslu, jer i oni obavljaju poslove za koje su odgovorni poslodavcu. Drugi pak kaže da bi dvosmjerno ocjenjivanje bilo važno ‘radi pravedne distribucije moći i garancije objektivnosti rada‘ pa predlaže dopunu na način da neposredno podređeni zaposlenik anonimnom anketom ocjenjuje neposredno nadređenog zaposlenika.

Zbog mira u kući i da ih se ne maltretira, podređeni radnici mogli bi se dogovoriti da svi zajedno dobro ocijene šefa, iako je ocjenjivanje anonimno. No neka barem jedan zaposlenik ocijeni šefa loše (naravno argumentirano), pa bi to mogao biti signal višem nadređenom da nešto nije uredu. S druge strane, ako je šef odjela normalan čovjek, svakako bi iz ocjena koje bi mu dali njegovi podređeni mogao izvući pouke i poboljšati svoje upravljanje. Edis Felić za Lider

Felić: Šefovi i podređeni trebali bi se obostrano ocjenjivati – Monitor.hr.