Prije otprilike godinu dana tjednik 7dnevno izvijestio je o pokretanju velike reforme ekonomskog upravljanja Europske unije, nakon što je Europska komisija odaslala Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci i drugim tijelima Unije svoju prvu “komunikaciju” sa “smjernicama” za tu reformu. Desetoga veljače ove godine stigla je vijest kako su pregovarači Vijeća i Europskog parlamenta postigli privremeni politički dogovor o predloženoj reformi okvira gospodarskog upravljanja EU-a pa je pravi trenutak za pregled i ocjenu ključnih novosti koje ta reforma donosi za fiskalne politike svih država članica Unije, pa tako i Hrvatske.

Pregovarač Vijeća bio je Vincent van Peteghem, potpredsjednik belgijske vlade i ministar financija, dok su pregovaračice Europskog parlamenta bile suizvjestiteljice Esther de Lange i Margarida Marques. Komisiju je predstavljao izvršni potpredsjednik Valdis Dombrovskis.

Što će se dalje događati? Okvir gospodarskog upravljanja Europske unije ima dva glavna dijela, preventivni i korektivni. Prije formalnog izglasavanja u Vijeću i Parlamentu privremeni politički dogovor o reviziji korektivnoga dijela mora dobiti suglasnost Vijeća u Odboru stalnih predstavnika i Parlamenta u Odboru za gospodarska pitanja. Nakon što je Vijeće i Parlament prihvate glasanjem, Uredba o korektivnom dijelu Okvira bit će objavljena u službenom listu EU-a i stupit će na snagu sljedećega dana kao novi najvažniji ekonomski zakon Unije.

Neodgovorno ponašanje

O Uredbi o korektivnom dijelu i Direktivi o zahtjevima za proračunske okvire država članica dovoljno je samo savjetovanje Vijeća s Europskim parlamentom. Vijeće i te korektivne fiskalne propise namjerava donijeti istodobno kad i preventivni dio okvira. Pred samim finalom našao se tako proces započet još u studenome 2021., kada je Euroskupina (neformalni saziv ministara financija zemalja područja eura) održala početnu raspravu o tome kako prevladati izazove koji se odnose na koordinaciju fiskalnih i ekonomskih politika unutar europodručja i funkcioniranje ekonomske i monetarne unije u gospodarskim okolnostima nakon pandemije bolesti COVID-19.

Analitičari jednog od vodećih europskih think tankova Bruegela, Zsolt Darvas, Jean Pisani-Ferry i Jeromin Zettelmeyer, u prosincu prošle godine saželi su te “izazove” u jednu rečenicu: “Dugo očekivana reforma fiskalnog okvira Europske unije skup je pravila koja trebaju osigurati da dug jedne države članice ne odvuče u propast sve ostale.” Naime, unatoč tomu što Ugovor o funkcioniranju EU-a iz Maastrichta 1992. u članku 126. stavku 2. predviđa da države članice ne smiju imati javni dug veći od 60 posto svojega BDP-a, niti planirani ili stvarni državni deficit veći od tri posto BDP-a po tržišnim cijenama, brojne države članice te “kriterije iz Maastrichta” drastično krše. Na kraju trećega kvartala prošle godine Grčka je imala javni drug od 165,5 posto BDP-a, Italija od 140,6 posto, Francuska 111,9 posto, Španjolska 109,8 posto, Belgija 108,0 posto i Portugal od 107,5 posto.

Ispod radara se provukla zanimljiva informacija: Značaj Hrvatske se drastično i naglo promijenio

Čak 15 država članica ima javni dug veći od 60 posto BDP-a, među kojima je i Hrvatska kao najmanji prekršitelj tog kriterija iz Maastrichta, pa čak i europodručje i unija kao cjelina imaju javne dugove veće od 80 posto BDP-a. Iznosi duga prosječnom su Europljaninu vjerojatno posve neshvatljivi: europodručje duguje 12,7 bilijuna eura, a cijela Europska unija zadužena je za 13,8 bilijuna (tisuća milijardi) eura. I proračunski deficiti brojnih članica veći su od dopuštenih: francuski, talijanski, belgijski, mađarski, slovački, malteški, poljski i rumunjski mogli bi ove godine biti veći od četiri posto njihova BDP-a. Većina Unijinih članica u trećem je lanjskom kvartalu snizila svoj javni dug u odnosu na prethodno tromjesečje, ali devet ga je članica još povećalo, među kojima najviše Belgija, Latvija, Slovenija i Rumunjska. Europska unija stoga ima sve razloge za strah da bi joj se mogla ponoviti Grčka iz 2015., kada su iznenadno otkriće njezina ekscesnog javnog duga, ogluha na dug Međunarodnom monetarnom fondu i kolaps vrijednosti njezinih državnih obveznica u vlasništvu europskih poslovnih banaka fragmentirali i potpuno paralizirali europski financijski sustav.

Dužnički kolaps

Sada, međutim, Europska unija ima puno kompliciraniju zadaću nego 2015.: spriječiti novi dužnički kolaps i istodobno financirati oporavak i novi razvojni zamah temeljen na “zelenim” tehnologijama. Stoga je “glavni cilj reforme fiskalnih pravila Unije osigurati dobre i održive javne financije uz istodobno promicanje održivog i uključivog rasta u svim državama članicama putem reformi i ulaganja”. “Novim će se pravilima zaštititi uravnotežene i održive javne financije, povećati usmjerenost na strukturne reforme te poticati ulaganja, rast i otvaranje radnih mjesta diljem EU-a”, rekao je belgijski ministar financija i pregovarač Vijeća Vincent van Peteghem.

Vijeće i Parlament, prema zajedničkom priopćenju od 10. veljače ove godine, “dogovorili su se da će zadržati opći cilj reforme da se udjeli duga i deficiti smanje na postupan, realističan i održiv način, uz istodobnu zaštitu reformi i ulaganja u strateškim područjima kao što su digitalni sektor, zelena politika, socijalna politika ili obrana. Novim će se okvirom istodobno osigurati odgovarajući prostor za protucikličke politike i uklanjanje makroekonomskih neravnoteža”. No kako postići ciljeve koji se već na prvi pogled čine proturječnima? Ili se hoće reći da članice mogu i zadržati relativno velike dugove i deficite pod uvjetom da oni budu “održivi” i da se “ne proćerdaju”, nego da se iskoriste za razvoj i zapošljavanje, a ako se ukaže potreba, i za proizvodnju oružja?
U svakom slučaju, u dogovoru Vijeća i Parlamenta zadržava se obveza članica da Bruxellesu dostave nacionalne srednjoročne fiskalne strukturne planove.

Hrvatski ekonomisti pravili se mutavi na odluku Europske središnje banke: Sada to skupo plaćamo

Državama članicama kojima javni dug premašuje 60 posto bruto domaćega proizvoda, ili u kojima državni deficit premašuje tri posto BDP-a, Komisija će dostaviti “referentni smjer kretanja” (prethodno poznat kao “tehnički smjer kretanja”). Prije toga se predviđa prethodni neobavezni i činjenični dijalog između država članica i Komisije. Referentni smjer kretanja pokazuje kako države članice mogu osigurati da se do kraja četverogodišnjeg razdoblja fiskalne prilagodbe javni dug uvjerljivo smanji ili da ostane na razboritim razinama u srednjoročnom razdoblju.
Privremeni politički dogovor Vijeća i Parlamenta, za koji nema nikakve sumnje da će biti i donesen kao novi najvažniji zakon o gospodarskom upravljanju Unije, sadrži dvije zaštitne mjere s kojima referentni smjer kretanja zaduženosti zemalja članica mora biti u skladu: zaštitnu mjeru za održivost duga, kako bi se osiguralo snižavanje razina duga, i zaštitnu mjeru otpornosti na deficit, kako bi se osigurala sigurnosna margina ispod referentne vrijednosti deficita iz Ugovora od tri posto, s ciljem stvaranja fiskalnih pričuva.

Kretanje rashoda

Na temelju referentnog smjera kretanja države članice će u svoje nacionalne srednjoročne fiskalne planove uključivati kretanje fiskalne prilagodbe izraženo kao kretanje neto rashoda. Stoga će Vijeće trebati potvrditi planove, uključujući i kretanja neto rashoda. Dogovorom se predviđa da će se odstupanja od kretanja neto rashoda za pojedinu zemlju bilježiti na kontrolnom računu.
Glavno pitanje koje se pritom nameće jest kako će Vijeće istodobno snižavati (pre)zaduženost država članica i poticati strukturne reforme i javna ulaganja u održivost i rast. Ograničene mogućnosti novog zaduživanja i manji dopušteni deficit automatski mogu značiti i manje novca za ulaganje u razvoj.

To je, naime, bio i glavni prigovor postojećem Unijinu okviru za ekonomsko upravljanje, da se ono vodi (njemačkom) ideologijom (eng.) austerityja, štednje i odricanja, ideologijom koja češće paralizira rast nego što ga potiče, što se uostalom Europi i dogodilo nakon šoka globalne Velike recesije 2008./2009., dok bi povećana državna potrošnja u kriznim okolnostima zapravo mogla generirati veći bruto domaći proizvod nego što su troškovi njegova stvaranja, odnosno, da se povećanje zaduženosti i deficita mogu državama u krizi itekako isplatiti.

Kao odgovor na pitanje kako će nova pravila za snižavanje duga i deficita potaknuti strukturne reforme i javna ulaganja za održivost i rast, mogao bi biti sporazum Vijeća i Parlamenta po kojem će državama članicama biti dopušteno zatražiti produljenje četverogodišnjeg razdoblja fiskalne prilagodbe do najviše sedam godina. Pod uvjetom da, među ostalim kriterijima, provedu određene reforme i ulaganja kojima se povećavaju otpornost i potencijal rasta i podupire fiskalna održivost te rješavaju zajednički prioriteti EU-a. Među tim su prioritetima su “postizanje pravedne, zelene i digitalne tranzicije, osiguravanje energetske sigurnosti, jačanje društvene i gospodarske otpornosti te, prema potrebi, izgradnja obrambenih sposobnosti”.

Pakt o stabilnosti

Gospodarsko upravljanje ključni je stup strukture europske ekonomske i monetarne unije još od 1992., a namijenjen je sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža koje bi zbog prekograničnih prelijevanja mogle oslabiti nacionalna gospodarstva i utjecati na druge zemlje Europske unije, objašnjava se u priopćenju Vijeća od 10. veljače. Reformu Pakta o stabilnosti i rastu, te povećavanje djelotvornosti Pakta Europska unija sada provodi jer se gospodarstvo EU-a suočava s novim izazovima, oporavkom od pandemije COVID-19 i posljedica agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, kao i u okruženju viših razina duga, rasta kamatnih stopa i novih zajedničkih ciljeva ulaganja i reformi.

Ciljeve koje si postavlja najnovijom revizijom pravnog okvira gospodarskog upravljanja Europskoj uniji neće biti lako postići, kao što ni dosad nije uspijevala zaduženost i deficite zemalja članica svesti unutar kriterija iz Maastrichta. Razlika je ovoga puta u fleksibilnosti koja se nudi, razvojnim planovima i odustajanju od austerityja po svaku cijenu.

Hrvatska vadi posljednje kapi svoje nafte, INA odustaje od potrage i okreće se nečem sasvim drugom

No dijelu zemalja članica, osobito onima s jačim ekonomijama i brojnijim stanovništvom, još ako je u njima na vlasti i desnica, sigurno se neće svidjeti da im briselska administracija sužava prostor za fiskalnu autonomiju i prijeti vezivanjem za stup srama u slučaju nepoštovanja i novih pravila.

U tom slučaju, umjesto čvršće fiskalne unije, Europa će ostati fragmentirana, države s većom fiskalnom disciplinom još će se jače zatvoriti u sebe i paziti da ih ne upropasti lakomislenost neodgovornih i prezaduženih zemalja članica, a Bruxelles će ostati bespomoćan kao i dosad.

Objava Europa bi se uskoro mogla pretvoriti u potpuni kaos, prijeti joj val nasilja i crni ‘grčki scenarij’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak