U superizbornoj godini svašta se nešto našlo među temama za raspravu tijekom predizbornih kampanja, ali – začudo – ne i način na koji te izbore provodimo. Umjesto diskusije i sučeljavanja mišljenja oko toga kako izborni možemo barem pomaknuti koji korak bliže digitalnom dobu, političari se radije bave beskonačnim prekrajanjem izbornih jedinica i sličnim pitanjima koja im – barem kako oni vide stvari – mogu donijeti neposrednu i opipljivu korist.

Kako smatramo kako je ipak riječ o temi važnoj za budućnost naše države, od koje nikako ne bismo trebali odustati, odlučili smo pretresti najvažnije razloge za i protiv uvođenja elektroničkog glasovanja.

No, prije toga malo evo malo povijesti i temeljnih pojmova.

Što je e-glasovanje? 

Elektroničko glasovanje – poznato i kao e-glasovanje – pojam je koji obuhvaća niz sustava glasovanja i prebrojavanja glasova. Povremeno se u raspravama o izbornom procesu pojavljuje moguće rješenje za rješavanje raznih izazova povezanih s tradicionalnim papirnatim sustavima glasovanja. 

Prvi takvi sustavi pojavili su se ’60-ih godina prošlog stoljeća. Dolaze u raznim oblicima, među kojima je danas vjerojatno najpoznatiji DRE (Direct-Recording Electronic), koje se koristi u provedbi svih izbora u Brazilu te u velikoj mjeri u Indiji, Nizozemskoj, Venezueli i Sjedinjenim Američkim Državama, između ostalog. E-glasovanje također obuhvaća i kao glasovanje koje je podržano elektroničkim uređajima – od elektroničke registracije glasova, elektroničkog brojanja glasova i kanala za daljinsko glasovanje, primjerice putem interneta.

Više je država diljem svijeta koje ga koriste, s manje ili više uspjeha. Evo nekoliko primjera.

Nekima praktično, drugima preskupo

Brazil je 2000. godine postao prvom državom na svijetu u kojoj je za izbore korišten u potpunosti elektronički sustav glasovanja. Svi izbori u toj državi s više od 215 milijuna stanovnika od tad do danas obavljeni su putem uređaja za glasovanje na biračkim mjestima. Sustav se stalno nadograđuje, uz financijsku podršku vlasti, a imaju i natjecanje s nagradom za hakere koje ga uspiju kompromitirati.

Belgijanci redovno e-glasuju od 1999. godine na svim vrstama izbora. 

U Estoniji je na izborima 2019. godine 43 posto glasača odabralo taj način glasovanja. Njihova iskustva pokazuju kako je glasovanje putem interneta upola isplativije do klasičnog. 

S druge strane, Britanci i Irci su – nakon značajnih ulaganja – došli do zaključka kako je e-glasovanje preskupo. 

Francuska ga je masovno koristila tijekom predsjedničkih izbora 2007. godine. Iako je zabilježen rekordan odziv birača (izlaznost od 85 posto), većina je političkih stranaka bila protiv, pa je donesena preporuka da se od glasovanja putem interneta odustane.

Indija e-glasovanje koristi na nacionalnoj razini od 2002. godine, pri čemu koriste sustave koje su sami razbili.

U Njemačkoj 2009. e-glasovanje proglašeno neustavnim nakon građanske tužbe u kojoj se tvrdili da svi izbori moraju biti javni. 

Kod nas se o njemu, na ovaj ili onaj način, raspravlja još od 2014. godine, kad se prijedlog o njegovom uvođenju našao u paketu prijedloga inicijative “U ime obitelji”. Iako je u međuvremenu Hrvatska liječnička komora provela e-izbore među svojih 12 tisuća članova, nije ostvaren zapažen napredak.

Djelomičan odgovor na pitanje zašto je tomu tako možemo naći u opravdanju Državnog izbornog povjerenstva (DIP) danog tijekom prošlih izbora, a koje se nije značajno promijenilo od tada. DIP je, naime, tada poručio kako zbog ustavnih i zakonskih ograničenja nije moguće organizirati elektronsko ili dopisno glasovanje na izborima. 

Prednosti elektroničkog glasovanja

Iako nesporno nudi prednosti, ono također dolazi s nizom problema i izazova koje nije uputno zanemariti. Pogledajmo glavne prednosti i nedostatke e-glasovanja.

Pristupačnost i dostupnost

Elektroničko glasovanje može izbore učiniti značajno pristupačnijim za birače, posebno one s raznim oblicima invaliditeta ili otežanog kretanja. Pružanjem opcija kao što su online platforme za glasovanje i elektronički glasački listići, pojedinci mogu glasati kod kuće ili gdje god se u danom trenutku nalaze, bez potrebe za odlaskom na biračko mjesto. 

Teoretski, tako svi građani – bez obzira na njihove fizičke sposobnosti ili geografski položaj – mogu podjednako sudjelovati u izbornom procesu, ako imaju pristup internetu.

Učinkovitost

S elektroničkim glasačkim listićima, proces glasovanja i prebrojavanja glasova može biti pojednostavljen i značajno ubrzan, naročito kad se koriste komplicirane metode poput D’Hondtove. 

Automatizirani mehanizmi zbrajanja i izvješćivanje u stvarnom vremenu omogućuju izbornim dužnosnicima brže prikupljanje i objavu rezultata, čime može biti povećana ukupna učinkovitost i transparentnost izbora, kao i smanjena mogućnost zlonamjerne manipulacije.

Isplativost

Iako početna implementacija elektroničkih sustava glasovanja može zahtijevati znatna ulaganja, oni mogu donijeti dugoročne uštede. 

Uklanjanjem potrebe za tiskanjem papirnatih glasačkih listića, osobljem na biračkim mjestima i prijevozom izbornog materijala, elektroničko glasovanje može značajno smanjiti operativne troškove povezane s provođenjem izbora. Takvi sustavi mogu ponuditi skalabilnost i prilagodljivost, omogućujući vladama prilagodbu rastućoj (ili padajućoj) populaciji glasača bez dodatnih troškova infrastrukture.

Zaštita okoliša

Elektroničko glasovanje pridonosi održivosti okoliša smanjenjem potrošnje papira i drugih resursa povezanih s tradicionalnim metodama glasovanja. 

Vlasti time mogu smanjiti svoj ugljični otisak i ublažiti utjecaj izbornih procesa na okoliš, a može biti korišteno i za promicanje ekološki prihvatljivijih praksi poput upravljanja digitalnim dokumentima i elektroničke komunikacije.

Poboljšana sigurnost

Teoretski, suvremeni elektronički sustavi glasovanja koriste napredne sigurnosne mjere za očuvanje integriteta i povjerljivosti procesa glasovanja. Tehnike šifriranja, protokoli provjere autentičnosti i višestupanjski mehanizmi provjere identiteta mogu zaštititi elektroničke glasačke listiće od neovlaštenog mijenjanja, prijevare i neovlaštenog pristupa. 

Dodatno, digitalni potpisi i drugi alati mogu izbornim službenicima omogućiti provjeru autentičnosti glasova i otkrivanje bilo kakvih anomalija ili nepravilnosti, čime može biti povećana ukupna sigurnost i pouzdanost elektroničkih sustava glasovanja.

Nedostaci elektroničkog glasovanja

Sigurnost

Kao i svi računalni sustavi, elektroničko glasovanje može postati metom kibernetičkog napada, uključujući hakiranje, napade zlonamjernim softverom i manipulaciju iznutra.  Sigurnosni propusti mogu biti zlorabljeni radi kompromitiranja izbornih rezultata, potkopavanja povjerenja birača i manipuliranja demokratskim ishodima. 

Metom napada može biti kritična izborna infrastruktura, kao što su baze podataka za registraciju birača i sustavi za brojanje glasova.

Prijevare

Sustavi za elektroničko glasovanje nisu imuni na prijevare. Kako bi do njih došlo nije nužno angažirati hakera – dovoljno je imati svog čovjeka u proizvođaču opreme i softvera, ili među osobljem koje sustav održava. 

Nedostatak transparentnosti

Elektronički sustavi glasovanja kakve danas poznajemo često nisu transparentni, niti je moguće kvalitetno provjeriti njihov rad, što može dovesti do sumnje u točnost i integritet izbornih rezultata. To se odnosi na praktično sve aspekte ovakvih sustava, od računalnog koda koji ih pogoni do pouzdanosti korištenog hardvera. 

Bez papirnog traga ili evidencije glasova koja se može provjeriti, građani mogu dovesti u pitanje legitimnost procesa elektroničkog glasovanja i zahtijevati veću transparentnost od izbornih tijela. 

Digitalni jaz

Elektroničko glasovanje pojačava postojeće razlike u pristupu tehnologiji, pogoršavajući digitalni jaz između urbanih i ruralnih zajednica, kao i socioekonomski ugroženog stanovništva. Nemaju svi građani jednak pristup pouzdanoj internetskoj vezi, elektroničkim uređajima ili tehnološkoj pismenosti, kao ni potrebna znanja kako bi ih koristili, što ih onemogućuje u sudjelovanju u glasovanju online. 

Taj digitalni jaz potkopava načelo općeg prava glasa i pogoršava nejednakosti u političkom predstavljanju i demokratskom sudjelovanju. Zbog toga gotovo sigurno nećemo vidjeti nagli prijelaz s tradicionalnog na elektroničko glasovanje, već će do toga dolaziti postupno.

Tehnički kvarovi i sigurnosni propusti

Sustavi elektroničkog glasovanja podložni su tehničkim kvarovima, uključujući softverske greške, hardverske kvarove i padove sustava. Ovi tehnički problemi mogu poremetiti proces glasovanja, spriječiti pristup birača i ugroziti točnost i pouzdanost izbornih rezultata. 

Primjerice, zbog softverskih je problema u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini tijekom izbora 2004. godine nepovratno izgubljeno 4438 glasačkih listića.

Škotska je 2007. imala problema s dizajnom glasačkih listića, zbog čega je njih više od 150 tisuća proglašeno nevažećim. Doduše, isti su sustav koristili 2012. i 2017. godine bez većih problema.

Složenost elektroničkih sustava povećava vjerojatnost nepredviđenih tehničkih izazova, što zahtijeva kvalitetne planove za nepredviđene situacije i rezervne mjere za osiguranje kontinuiteta i integriteta izbornih procesa.

Privatnost

Najveći mogući problem vezan uz zaštitu privatnosti vezan je uz prikupljanje, pohranjivanje i prijenos podataka o biračima. Digitalizacija glasačkih listića i podataka o biračima povećava rizik od nadzora, povrede i neovlaštenog pristupa osjetljivim osobnim podacima. 

Bez odgovarajućih zaštitnih mjera i mjera zaštite podataka, elektronički sustavi glasovanja mogu narušiti pravo na privatnost glasa i izložiti pojedince krađi identiteta, kibernetičkom uhođenju i drugim oblicima digitalnog nadzora.

Nizozemski su aktivisti, primjerice, 2008. godine dokazali kako je moguće ugroziti tajnost glasa pod određenim uvjetima. 

Povjerenje

Sustavi ove vrste ne mogu preživjeti ako građani ne vjeruju u njih jer postaju preskupi i neučinkoviti ako glasove koje su prikupili treba naknadno ručno provjeravati.

Možemo li mi to?

Elektroničko glasovanje nedvojbeno nudi niz potencijalnih prednosti, uključujući poboljšanu dostupnost, učinkovitost, isplativost i ekološku održivost. Međutim, ove se prednosti moraju odvagnuti u odnosu na značajne nedostatke i izazove povezane s elektroničkim glasovanjem, kao što su sigurnosne ranjivosti, nedostatak transparentnosti, digitalni jaz, tehnički kvarovi i zabrinutost zbog privatnosti. 

Pri razmatranju mogućnosti uvođenja elektroničkih sustava glasovanja, svakako prioritet treba dati sigurnosti, integritetu i inkluzivnosti izbornih procesa. Hrvatska već ima domaće sustave koje je moguće upotrijebiti u te svrhe (primjerice, FairVotes tvrtke IDE3), a može se i odlučiti na nabavku te implementaciju nekog od inozemnih sustava.

Iako smo značajno manji u usporedbi s praktično svim državama navedenim u ovom članku (s iznimkom Estonije, koja ima trećinu našeg broja stanovnika), dobar dio stanovništva nalazi se na teže dostupnim lokacijama (poput, primjerice, otoka) ili je na privremenom radu u inozemstvu.

Doduše, broj jedinstvenih korisnika sustava eGrađani je za nekih 1,6 milijuna korisnika manji od broja registriranih birača, trebalo bi mijenjati Ustav, zakone i niz pravilnika, ali to nije ništa što se ne bi moglo riješiti, uz malo upornosti i truda.

Postoji li za to politička volja? To je već drugo pitanje…

pročitaj cijeli članak