Ustavni sud trebao bi biti krajnja instancija u državi koja štiti pravednost i ustavnost. Bez dlake, bez “ali”… No on to već dulje vrijeme u Hrvatskoj nije. I dok su mnogi njime nezadovoljni – od sastava do brzine donošenja odluka ili pak brige da se te odluke doista i provode – sada je svoje nezadovoljstvo radom tog suda na najizravniji mogući način izrazio predsjednik Zoran Milanović. Ustavni sud upozorio ga je da se kao predsjednik mora pridržavati Ustava, odnosno da u izbornoj kampanji ne smije zauzimati strane niti biti ičiji kandidat. On ih je nakon toga prozvao raznim pogrdnim imenima, aludirajući na to kako zapravo pogoduju HDZ-u.

Ako se pak pogledaju brojne odluke Ustavnog suda, ta Milanovićeva tvrdnja može se i sasvim konkretno argumentirati. Tim više što je odavno jasno da se taj sud potpuno podijelio, gotovo raskolio, no većina je još na jednoj strani. Zanimljivo je da ne misli samo Milanović loše o Ustavnom sudu.

Nedavno je i Marija Selak Raspudić iz Mosta komentirala kako je Ustavni sud produžena ruka HDZ-a, i to nakon što su odbijena referendumska pitanja koja su se odnosila na covid-potvrde i izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, tzv. “stožerokraciju”. Ipak, u aktualnoj situaciji nije loše vratiti se nešto više unatrag, kada je Ustavni sud još vodila Jasna Omejec. Ona će kasnije završiti na “platnoj listi” Zdravka Mamića, kojem je pisala pravna mišljenja.

Pitanje mita

U srpnju 2015. Ustavni sud s Jasnom Omejec na čelu ukinuo je već pravomoćnu presudu bivšem hrvatskom premijeru i šefu HDZ-a Ivi Sanaderu u aferama INA – MOL i Hypo. U polemičnom obrazloženju taj je sud ustvrdio kako Sanader nije imao pravedno suđenje jer nije bilo objašnjeno je li on doista kao predsjednik Vlade službena osoba. Naime, samo službena osoba može prema zakonu primiti mito. Dosta bizarna dvojba, no za ustavne suce ona je bila dovoljna za rušenje presude Sanaderu.

Osim toga, smatrali su kako nije bilo pravedno tvrditi da je ugovor između INA-e i MOL-a bio protivan interesima Republike Hrvatske. Naime, ustavni suci zaključili su kako za to jednostavno nije bilo dokaza te da su niži sudovi neosnovano tvrdili da su ti ugovori bili štetni za gospodarske interese RH.

U Sanaderovu slučaju samo je trebalo utvrditi je li primio mito od Zsolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a, a ne ulaziti u Vladinu odluku o prodaji udjela u INA-i. To je, prema stavu Ustavnog suda, bio višak zbog kojeg je presuda Sanaderu trebala pasti. Poznato je da je Sanader u ponovljenom postupku osuđen u aferi INA – MOL.

U kontaktu s Mamićem

Presuda u njegovu slučaju Hypo, u kojem se sumnja u ratno profiterstvo, zacementirala je sve postupke koji su mogli biti pokrenuti. Naime, iako je promijenjen Ustav ne bi li se spriječilo zastarijevanje ratnog profiterstva, Ustavni sud je donio odluku prema kojoj se postupci ne mogu voditi ako su već bili u zastari prije 2010., kada je Ustav izmijenjen. To je išlo u korist svima onima koji su se tijekom rata i poratnog vremena obogatili jer su na kraju, unatoč pokušajima da ih se procesuira, prošli bez kazne.

Nakon rušenja presude Sanaderu u ljeto 2015. uslijedila je nova afera na Ustavnom sudu. Jedna sutkinja našla se pod tajnim mjerama zbog kontakata sa Zdravkom Mamićem. Nedavno smo, kada su novinari Jutarnjeg lista objavili poruke iz mobitela Josipe Pleslić ex Rimac, dobili nove dokaze o Mamićevu utjecaju u domaćem pravosuđu. Preko ove sutkinje pokušao je utjecati na rušenje odredbi Zakona o sportu koje su imale utjecaj na njega osobno.

HDZ ne bi trebao postojati: Ustavni sud bi ga zbog jednog detalja mogao izbrisati iz registra

Iako je USKOK, kako smo nedavno i pisali, ishodio nalog za tajno prisluškivanje Mamića i ustavne sutkinje, informacije o praćenju procurile su iz policije te su Mamić i njegovi sugovornici naglo utihnuli. Mjere su pukle za samo 24 sata. Ovaj slučaj, ako se Mamića poveže s aktualnom političkom garniturom, a posebno s novim glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem, još je jedan dokaz podložnosti Ustavnog suda političkim utjecajima.

Brojne nelogičnosti

Političkom je ocijenjena i odluka Ustavnog suda o ustavnosti tzv. lex Agrokora. Riječ je o famoznom Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Više predlagatelja, među kojima je i nekadašnji vlasnik Agrokora Ivica Todorić, tražili su pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti. Jedni su osporavali formalnu, a drugi materijalnu ustavnost.

“Ustavni sud izvijestio je Sabor da se u postupcima donošenja Zakona moraju donositi standardi, pogotovo standardi javne rasprave. Zakoni se mogu donositi po hitnom postupku, ali to moraju biti iznimke”, naveo je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u obrazloženju odluke kojom su zahtjevi odbijeni. Ustavni sud utvrdio je da je hitnost donošenja tog zakona bila opravdana, a za njega je glasala većina zastupnika u Saboru. Troje sudaca – Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović – priložili su izdvojena mišljenja u kojima se ne slažu s odlukom većine jer tvrde da “značajan broj odredbi Zakona” nije u skladu s Ustavom.

Najviše su osporavani članci “lex Agrokora” koji se odnose na ograničavanje prava vlasništva i poduzetničkih sloboda te se tvrdilo da u postupku izvanredne uprave vjerovnicima nije osigurana odgovarajuća sudska zaštita. “Ustavni sud zaključio je da Zakon ima legitiman cilj kako bi se spriječili negativni učinci za gospodarski sustav”, poručio je tada Šeparović.

Ovdje treba podsjetiti kako je tijekom donošenja “lex Agrokora” bilo niz polemika jer je Vlada tajila tko ga je zapravo napisao. Na kraju, kada su u medijima objavljene poruke koje je razmjenjivala ondašnja ministrica gospodarstva Martina Dalić, postalo je jasno da su svi ljudi koji su pisali taj zakon nakon toga dobili posao na restrukturiranju koncerna Ivice Todorića.

Pogodovanje stranci

Afera je kolokvijalno nazvana aferom Hotmail jer je Martina Dalić koristila svoju privatnu adresu na Hotmailu za komunikaciju s autorima zakona. Dalić je zbog te afere morala otići s funkcije, no Zakon je prošao sito Ustavnog suda te je još na snazi. Ekonomski stručnjaci tada su, kao i troje sudaca koji su imali izdvojena mišljenja, upozoravali na moguće posljedice “lex Agrokora” i za pravnu struku i za gospodarstvo.

Odluku opasnu za gospodarstvo Ustavni sud donio je i nedavno, kada je zabranio rad nedjeljom. Uoči izbora donio je odluku koja ide u prilog HDZ-u jer je dio njegova predizbornog programa. Iako je dosad više puta zabrana rada nedjeljom padala na Ustavnom sudu, upravo zbog zaštite poduzetničkih interesa, sada je iznenada ipak prošla. HDZ-ova vlada tek je malo izmijenila prvotne odluke te je dopustila rad 16 nedjelja u godini, što je Ustavnom sudu bilo dovoljno za zaokret. Suci Goran Selanec, Lovorka Kušan i Andrej Abramović ponovno su napisali izdvojena mišljenja.
“Razlozi kojima većina pokušava relativizirati domašaj osporenog propisa također su nam neprihvatljivi. Nije utješno npr. da trgovci mogu ‘raditi u vrijeme blagdana, i to u onim prodajnim objektima za koje Vlada odlukom odredi da su dužni raditi u dane blagdana’. Mogu onda kad moraju? Djeluje cinično. Nisu to jedini prigovori koje imamo na osporeni propis.

Kad se na ovakav način nešto što bi se moralo nalaziti u dispozitivnoj sferi, u području (naročito kolektivnog!) pregovaranja silom prebacuje u zonu zabrane, to pokazuje da nešto s arhitekturom sustava ne valja.”

Ustavni sud nema odgovor na neka vrlo ozbiljna pitanja o Milanoviću i to je pomalo čudno

Kapitulantsko priznanje

“Treba poći od vrlo vjerojatne pretpostavke da ima poduzetnika koji bi željeli raditi nedjeljama i da ima radnika koji bi htjeli raditi nedjeljama kad bi im se to isplatilo. S jedne strane, zabrana pokazuje da sindikati nemaju moć ugovoriti dovoljno atraktivne uvjete za rad nedjeljom, čak ni u današnjim uvjetima nestašice radnika. S druge strane, zabrana pokazuje da država kapitulantski priznaje da nema moć inspekcijski kontrolirati praktično provođenje propisa i kolektivnih ugovora niti adekvatno kažnjavati poslodavce koji ih krše. I jedno i drugo je zabrinjavajuće. Smatramo da je odluka većine neadekvatno obrazložena i pogrešna. Ili, drugim riječima, tako je pogrešna da se to bolje nije ni moglo obrazložiti. Test razmjernosti poslužio je većini kao maska koja bi trebala opravdati odluku kakvu se željelo donijeti, odnosno kao smokvin list za prave motive donošenja osporenog propisa, za implementaciju konkordata na mala vrata”, zaključuju.

Izgleda da su na Ustavnom sudu zbog kršenja Ustava zabrinuti samo njih troje. Selanec i Kušan izašli su prije glasanja o upozorenju koje je izdano Milanoviću i SDP-u, a još dvoje sudaca, Ingrid Antičević Marinović i Andrej Abramović, bili su protiv odluke većine.

Objava Dubinska analiza Ustavnog suda: Sporne odluke, Zdravko Mamić, pogodovanje HDZ-u pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak