Bio je tada još mali, s nepunih 12 godina, no puno godina kasnije, Novak Đoković je javno pričao o svojem doživljaju zračnih napada koje su snage NATO-a imale na ciljeve u Srbiji, u ožujku 1999., u odgovoru na akciju tadašnjeg režima Slobodana Miloševića na Kosovu. Sjećanja današnjeg prvog tenisača svijeta posebno su sezala u prve dane bombardiranja, kada je zamalo teže nastradala njegova majka Dijana, korijenima Hrvatica, iz obitelji iz okolice Vinkovaca.

“Nije se to dogodilo prve, ali bilo je druge ili treće večeri. Eksplozija me probudila, čuo se zvuk slomljenog stakla. Moja majka je pala, udarila je glavom u radijator i onesvijestila se. Otac je povikao: ‘Nole, tvoja braća!’ Još nisam imao 12 godina, ali bio sam najstariji”, pričao je Đoković jednom prilikom.

“Odveo sam Marka i Đorđa na ulicu, s obzirom na to da u našoj zgradi nije bilo skloništa, tako da smo otrčali do tetkine zgrade”, dodao je Novak Đoković u svojoj životnoj epizodi koju nije zaboravio. Ovih dana, od nje je prošlo već četvrt stoljeća, punih 25 godina.

‘Vidio se dim od bombi’

“Bilo je tri ujutro, vidio se dim od bombi na ulicama. Pao sam i ogrebao ruke i koljena, čuo kako se krhotine kotrljaju prema meni. Pogledao sam gore i vidio kako prolaze dva F117 lovca. Gađali su vojnu bolnicu s dvije rakete, a eksplozija je bila 500 metara od nas. Sve se treslo od udarca. To je trauma. I danas se plašim iznenadnih zvukova, alarm me natjera da skočim”, prisjećao se Đoković.

Govorio je i o boravku u skloništu. “Pokušavam se sjetiti koliko je ljudi tamo bilo, cijela zgrada, a više od 50 stanova bilo je u zgradi, puno ljudi. Nije bilo puno prostora. Mali tuneli ovuda, vrata bi bila zatvorena u slučaju požara, detonacije, eksplozije…”, bio je dio Đokovićevog sjećanja.

Vratio se na to mjesto godinama kasnije, a puno godina kasnije, nakon što je već postao poznato ime u sportskom svijetu, Đoković je u povratku filma unatrag podsjetio i na mjesto na kojem je teniski odrastao, zajedno sa svojom tadašnjom trenericom Jelenom Genčić. Pokazao je teniski zid koji je, kako je napisao, bio uništen bombama.

Memories…Wall where i hit my first tennis balls w/ Jelena Gencic. Destroyed by bombs but still there #grateful pic.twitter.com/LJklCkgSgc

— Novak Djokovic (@DjokerNole) January 29, 2014

‘Puno straha i podrhtavanja u prvim danima’

“Pamtim da je u prvih nekoliko dana bilo puno straha i podrhtavanja, suza, patnje. I poslije pet-šest dana ljudi su počeli pjevati, kartati i prihvaćati realnost s kojom se suočavaju, da svaku večer moraju dolaziti ovdje, moliti da sve završi u redu, gledati stvari s pozitivne strane”, pričao je Đoković o iskustvu u skloništu, sada već 25 godina unatrag.

Bili su to dani koje nije zaboravio, zajedno sa svojom obitelji, prije nego je Đoković došao do sadašnjeg statusa jednog od najvećih tenisača u povijesti, po mnogima i statusa najvećeg u povijesti, zbog rekordnih 24 naslova na Grand Slam turnirima tijekom karijere.

Hrvati koji se ne boje crnog dresa: ‘Predsjedniku ovo nećemo baš nikad zaboraviti’

Objava Đoković pričao o teškim danima: Mama Hrvatica se onesvijestila, otac vikao da skloni braću pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.