Najava kandidature Zorana Milanovića kao nositelja liste SDP-a i koalicije lijevih i liberalnih stranaka na parlamentarnim izborima potpuno je uzdrmala RH. Nakon Milanovićeve objave da će se kandidirati na izborima ni jedna dotadašnja anketa više nije relevantna. Narodskim rječnikom rečeno – karte su se ponovno promiješale. Ono što je bilo jučer danas ne vrijedi, savezi koji su se gradili ponovno se preispituju, a rade se planovi za nove. Kandidatura Zorana Milanovića odigrala se u skladu s njegovim dobro poznatim karakterom, ali i dosadašnjom političkom karijerom – uraganski!

Ono što je nedvojbeno nakon prvih analiza njegove kandidature jest da je lijevo-liberalnu koaliciju uskrisio. Vratio je inicijativu i euforiju na lijevu stranu političkog spektra pa se sada sasvim otvoreno govori o mogućoj i realnoj pobjedi ljevice na predstojećim izborima.

Sve je ovo bilo nezamislivo sve donedavno. Plenković je samouvjereno ulazio u kampanju, diktirao tempo, datum raspuštanja Sabora i vrijeme održavanja izbora. A onda su dva poteza Zorana Milanovića, najprije u vezi s danom održavanja izbora, a potom i u vezi s vlastitom kandidaturom, inicijativu prenijela u ruke Zorana Milanovića.

Matiranje HDZ-a

Što je Zorana Milanovića natjeralo na ovaj korak? Je li to dolazak Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika, kako sam tvrdi, ili nešto drugo, pokazat će vrijeme. Njegovi politički protivnici tvrde da je njegova kandidatura još jedan korak Rusije u slaganju srednjoeuropskog mozaika utjecaja i postavljanja svojih ljudi od Slovačke preko Mađarske do Hrvatske. Ovim pričama svakako u prilog ide i dosadašnji odnos Zorana Milanovića prema ruskoj agresiji na Ukrajinu i de facto držanje ruske strane u ovom sukobu.

Po tome je postao poznat i u europskim okvirima. No moguće je i da Milanović jednostavno ovim potezom želi matirati HDZ u dva iduća koraka – dakle jednim potezom pobijediti i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima. Vjerojatno računa kako će, prema iskustvima iz 2000., nakon pobjede na parlamentarnim izborima pobjeda na predsjedničkima biti formalnost.

Moćni i poznati poduzetnik mogao bi riješiti najveći problem Hrvatske vojske

Neovisno o Milanovićevim razlozima za kandidaturu i njegovim prepucavanjima s HDZ-om i Plenkovićem, ostaje činjenica da između politika HDZ-a i SDP-a u posljednjih 25 godina nije bilo važnije razlike. U ključnim stvarima obojica su dosljedno provodila neoliberalnu politiku i čvrsto vezala državu uz globalističke agende na vanjskopolitičkom planu. Dok su na vanjskom planu čvrsto zastupali neoliberalne politike, u zemlji su se i jedni i drugi dosljedno obračunavali s tzv. ekstremizmom. U pravilu je to značilo najgrublji nasrtaj na ostatke braniteljskih udruga koje su još komemorirale uspomenu na ratne zasluge HOS-a, ali i na sve one koji nisu prihvaćali Pupovčevu interpretaciju događaja vezanih uz Domovinski rat. Na udaru jednih i drugih našlo se i njegovanje uspomene na Bleiburg pa se danas ondje ne može služiti ni misa zadušnica za stradale.

Popuštanje Srbiji

Bleiburg nije bio po guštu ni “naprednim” europskim birokratima, ali ni Pupovcu, pa je žrtvovan u ime “bolje europske budućnosti”. Ta bolja europska budućnost rezultirala je činjenicom da dobrim dijelom medijskog sektora u Hrvatskoj izravno upravlja srbijanski državni kapital. Samim time Beograd utječe na javno mnijenje o ključnim državnim poslovima i planovima. I to nikomu u ovoj državi nije sporno.

Saborski odbor za medije, Vijeće za elektroničke medije, pa ni SOA nikada se nisu oglasili o ovoj činjenici koja duboko ugrožava nacionalnu sigurnost. No zato jesu o tzv. desnom ekstremizmu i prijetnji koju on navodno predstavlja za državnu sigurnost. Nakon napada na Markovu trgu gotovo se cijela jedna politička stranka, Domovinski pokret, našla na udaru sigurnosnog aparata kao teroristička organizacija jer je netko u obitelji žrtve bio član DP-a!

S velikom sigurnošću možemo reći kako se u Hrvatskoj baš ništa bitno neće dogoditi ako na izborima pobijedi HDZ ili SDP. Pogotovo ako im za slaganje buduće vlade ne bude potrebna šira koalicija u kojoj bi se neki kompromisi o bitnim pitanjima za zemlju mogli dogoditi. Sasvim sigurno Hrvatska još dugo neće izraditi kvalitetan i stimulativan program koji će rezultirati povratkom raseljenih u domovinu. Nećemo imati ni kvalitetan pronatalitetni program koji bi preokrenuo negativne demografske trendove. Ako HDZ i SDP nastave neovisno vladati, možemo očekivati više od pola milijuna stranih radnika u zemlji u idućih deset godina. Granica će i dalje ostati propusna kao švicarski sir, a sve će više rasti i utjecaj službenog Beograda na političke i društvene prilike u našoj zemlji. Mogla bi nam se dogoditi poplava Martića juniora na odgovornijim mjestima u svijetu medija, bankarstva i trgovine.

Razjedinjena desnica

Kada cijelu predizbornu, a moguće i poslijeizbornu, situaciju sagledamo iz ovog kuta, tek tada vidimo svu tragediju propusta u stvaranju jakog nacionalnog bloka između Domovinskog pokreta i Mosta u Saboru. Taj je blok postao istinska potreba države. On nadilazi sve stranačke i osobne animozitete i u središte stavlja budućnost ove države. Bez snažnog nacionalnog bloka koji će stražariti nad svim bitnim odlukama za ovaj narod možemo očekivati daljnju apatiju i propadanje svih segmenata društva. Ovdje više nije riječ o tome da se postigne predizborna koalicija. Propalo je dragocjeno vrijeme za takav nastup i iskorak. Propalo je u međusobnom nadmetanju za biračko tijelo, u bratoubilačkom ratu kojem se pljeskalo i iz HDZ-a i iz SDP-a.

Rat je to u kojem nije bilo i neće biti pobjednika. Stoga je minimum koji jedni i drugi mogu sutra učiniti u Saboru – koordinirani nastup o ključnim temama. Propala je mogućnost da zajedničkim nastupom na izborima osiguraju 35-40 mandata i time postanu snaga koja može donijeti promjene ovoj državi. Međutim, čak i koordinirani nastupi u Saboru ovih dviju opcija mogu pridonijeti očuvanju kakve-takve jezgre nacionalne politike u budućnosti.

Pali se crveni alarm u Dalmaciji: HDZ bi lako mogao krahirati ako dođe do ovog scenarija

DP i Most programski se podudaraju u 99,9 posto odrednica. Suradnja ovih dviju stranaka neminovna je u budućnosti. Samo je problem što će, dok ne dođe do te suradnje, proći dragocjeno vrijeme koje se moglo posvetiti ponovnoj izgradnji nacionalnog identiteta i države po mjeri hrvatskog naroda. Iako mediji predstojeće izbore predstavljaju kao biti ili ne biti za Hrvatsku, kao sudbonosni izbor između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića, prava je istina kako je ovdje riječ o izdancima gotovo identične političke škole.

Sami sebi svrha

Škola je to koja već dugo kontrolira svaki vid javnog života u Hrvatskoj, koja je kreirala sve ono što nas okružuje. Kreirala je našu istinsku i virtualnu stvarnost. Pristati na igru koju nameću profesori koji su “odgojili” i u svijet uputili dvojicu aktualnih vodećih političara u Hrvatskoj znači odustati od snova o boljoj i sretnijoj budućnosti našeg naroda. Tijekom idućih nekoliko mjeseci toga trebaju biti svjesni i u DP-u i Mostu.

Mjesto predsjednika Sabora ili ministra ništa ne znači ako se s tih pozicija neće moći promijeniti smjer kojim su kormilari naše sudbine uputili domovinu. Kada političari postanu svrha sami sebi i svojim foteljama, gubi se svaki smisao politike. Mnogi su i u taboru HDZ-a i SDP-a odavno postali svrha sami sebi. Što je najžalosnije, i oni to znaju, ali vlast je vlast pa taman nakon njih sve propalo, kormilo se ne pušta.

Objava Dobro pogledajte koje su točno razlike između Milanovićeve i Plenkovićeve politike pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.