Devedesete su bile “olovne” godine u Hrvatskoj. Proglašenje samostalnosti, pa ratna zbivanja koja su uzela pola desetljeća, a zatim i pokušaji približavanja Zapadu, prve su asocijacije na to razdoblje. Svatko bi mogao reći neko svoje mišljenje o posljednjem desetljeću 20. stoljeća. No, mlađim generacijama je ono uglavnom poopćeno kroz raznu literaturu, novinske isječke, stare snimke i priče članova obitelji.

Jedna je Hrvatica odlučila otkriti na Redditu kakve su zaista bile devedesete. Ona piše znanstveni rad o osobnim iskustvima ljudi koji su proživjeli ta vremena. Kaže kako joj je datume i neke povijesno važne događaje lako pronaći, no teško je pronaći doživljaje puka.

“Pišem rad na temu društvenog života početka devedesetih godina neposredno pred rat i utjecaja državnih tenzija na tadašnje mlade. Osnovne podatke, datume sve je to lako naći na internetu, ali zanimaju me osobna iskustva; kako se živjelo tada, što je bilo moderno, kuda se izlazilo, vojni rok i to iskustvo, kako su tada mladi doživljavali novonastalu političku situaciju i jesu li uopće bili svjesni da se nešto poput rata sprema? Voljela bih znati i napisati iz realne neke perspektive, a ne samo tražiti po uljepšanim člancima i Wikipediji”, napisala je znatiželjna Hrvatica.

Dojam života

Odgovore na većinu svojih pitanja nije dobila, ali je i iz onoga što su joj odgovorili na Redditu mogla steći dojam o životu u devedesetima. Jedan komentator joj je preporučio i knjigu “listanje kupusa”, koja je napisana “iz perspektive klinca od 11 godina koji je odrastao u Borovu”. No, javili su se mnogi klinci iz devedesetih.

“Bilo je top, samo, eto, valjda zato što sam bio dijete. Nije bilo mobitela, cuga se mogla kupiti od trenutka kad si prohodao, ‘benga’ bila džabe. ‘Nađimo se u devet’ je značilo da ćemo se naći u devet, nije trebala koordinacija 10 ljudi. Ako si se ponašao kao debil, svaki odrasli je imao pravo dati edukativni šamar. Svi smo bili jednaka sirotinja”, napisao je jedan Hrvat.

Drugi su uglavnom opisivali svoje dogodovštine koje su doživljavali na izlascima. Iako je bilo ratno vrijeme, mladi koji su živjeli u većim gradovima, osim onih koji su bili na udaru, nisu to osjetili. No zato ih je poharala druga pošast.

‘Osjećala se neimaština’

“Subkulture su bile svakodnevica, mladi su se zbilja izražavali kroz modu. Znalo se gdje ‘vise’ sminkeri, gdje punkeri, gdje darkeri, a svi smo se klonili skinsa. Droge je bilo puno. Baš jako puno, posebno po obali. Nije bilo neobično da ideš u dućan u Splitu i vidiš pet urokanih narkosa, kao što danas vidiš ekipu s pivama. Racija je bilo puno, bile su česte”, napisao je jedan svjedok tog vremena.

Bilo je onih koji su se žalili na nedostatak kulinarske ponude i javnog prijevoza nakon izlazaka, pritom se vjerojatno ne sjećajući zamračenja koja su vladala u to doba. Ipak, našlo se i onih koji su puno ozbiljnije doživjeli devedesete.

“Po mnogočemu je uglavnom bilo jadno. Dio moje obitelji završio na ratištu, stari dobio otkaz, mama radila na dvije lokacije. To je bilo baš na početku, ’90. i ’91. Nakon tih godina su se stvari počele popravljati, ali se i dalje osjećala neimaština, manjak opcija i tomu slično”, napisao je jedan komentator.

Da sada izbije rat, Hrvatsku bi ova stvar slomila: ‘Devedesetih smo mogli, sada ne’

Velike razlike

Mnogi se nisu složili s tim, govoreći kako je bilo “u teškom ku*cu, al’ su svi bili sretniji nego danas. Možda ne sretniji, ali zadovoljniji i više je bilo bliskosti među ljudima”, odnosno “u svakom slučaju bolje nego danas”. Ipak, neke su razlike bile izraženije.

“Tako si imao kompletno oprečna iskustva, ekipa koja je imala ‘gameboy’, i ovo, i ono, obično troje do petero u razredu, i ‘ostali’. Život sa starcima do vječnosti jer su se prije ’90. još davali stanovi pa se trebalo zapisati i čekati na listi… Pare su se davale i za vrijeme rata nestale”, naveo je jedan Hrvat.

Buduća hrvatska akademska građanka dobila je i zanimljivu ponudu: “Kada završiš rad molim te objavi ovdje ili mi pošalji u inbox. Nema veze kada će to biti, samo pošalji. Ako ti je crnjak zbog imena i prezimena, samo izbaci ili napiši neko drugo i dodaj izmišljeni faks. Zanima me samo tema.”

Devedesetih je vodio ratni studio u Kninu i Sisku, no ono što je rekao o Oluji nije zaboravljeno

Objava Djevojka pitala kako je bilo u devedestima: Mnoge je Hrvate udarila nostalgija pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.