Norveška je od najsiromašnije države na Skandinavskom poluotoku postala jedna od najbogatijih država Europe, a s time i primamljiva za rad i život. Visok standard, razvijena ekonomija i socijalna politika napravili su od ove države “sigurnu luku” za sve one koji su bili spremni napustiti rodno mjesto i potražiti sreću u ovim hladnim predjelima na sjeveru Europe.

Tim putem su prije gotovo deset godina krenula dvojica inženjera iz Crne Gore, Boško Janjušević i Dino Rastoder. “Splet raznih okolnosti doveo je do mogućnosti za zaposlenjem u jednoj uspješnoj tvrtki iz Osla. Nije bilo nekog dugog i strateškog planiranja, više stvari se posložilo i odlučio sam pokušati. Od odluke da pošaljem prvi CV do preseljenja prošlo je manje od dva mjeseca. Ovo sigurno ne treba uzeti kao pravilo, bio je to izuzetak da se sve tako brzo posloži. Obično je proces traženja posla malo duži, i naravno, ovisi o stanju na tržištu rada i uvjetima za različite profesije. Kao programer bilo je jednostavno doći do posla i znanje iz Crne Gore je vrlo relevantno i lako prenosivo na ovo tržište”, prenosi svoje iskustvo rođeni Podgoričanin Dino Rastoder koji je zaposlen u DNB banci, najvećoj financijskoj instituciji u Norveškoj.

Ni drugom sugovorniku “Vijesti”, građevinskom inženjeru Bošku Janjuševiću nije bilo teško odlučiti u kojem smjeru krenuti kada je prelomio napustiti Balkan. “Imao sam priliku kratko posjetiti Norvešku 2013. godine i tada je počela moja misija traženja posla u toj zemlji. Norvešku sam odabrao zbog visokog standarda života, napredne socijalne politike, ekološke svijesti i prilika za osobni i profesionalni razvoj. Bilo je potrebno dosta upornosti i odlučnosti dok sam tražio posao, ali se na kraju isplatilo. Prvo sam se zaposlio u jednoj naftnoj kompaniji na jugu zemlje. Već nakon godinu sam dobio novi posao u tvrtki “Norsk Hydro”, koja je jedna od najvećih proizvođača aluminija u svijetu. Moja iskustva su do sada bila prilično pozitivna i ja sam zadovoljan svojim odabirom”, ističe Janjušević koji radi kao projektni menadžer srednjih i velikih investicijskih ulaganja.

Uzajamno poštovanje bez obzira na poziciju radnika

Na poslovni ambijent su se lako navikli jer su, kako kažu, prednosti u odnosu na prostore Balkana velike, a kao glavnu ističu poštovanje od strane kolega i nadređenih, bez obzira na kojoj se poziciji radnik nalazi u firmi.

“Moje iskustvo u Norveškoj vezano je za manju firmu, ali i za jednu od najvećih. Mogu reći da je glavni dojam iz ovih tvrtki uzajamno poštovanje. Bez obzira na kojoj si poziciji, s kojim iskustvom dolaziš, uvijek ćeš biti saslušan i uvažen. Znanje i trud se izuzetno cijene. Kvalitetan odnos između posla i obitelji je iznad svega. Naravno da se ne treba zanositi da je sve idealno i savršeno. Normalno je da u svim firmama ima borbe za pozicije, borbe za pažnjom i dokazivanjem. Ali u ovih deset godina nikada nitko nije očekivao da radim van radnog vremena, vikendima, s odmora i slično. Bilo je razdoblja kada se radilo prekovremeno, ali uvijek je to bilo planirano i to je bio moj izbor. Veliki projekti traže požrtvovnost i veliki rad, ali su uvijek nagrađeni”, ističe Rastoder.

Prema njegovim riječima, za Norvešku je karakteristično funkcioniranje sustava u kojem nedostaje puno kvalitetnih radnika. “Onda se svi bore za dobrog radnika i poštuju doprinos koji isti ostvaruje. Samo poslovanje je u potpunosti utemeljeno na tome tko može napraviti bolji proizvod ili uslugu, dakle tko može pobijediti u realnoj tržišnoj utakmici. Dok je u Crnoj Gori većina poslova u sprezi s nekim nepoznatim tržišnim faktorima, kao što su prijateljstva, kumovi, stranka i slično”, ističe Rastoder.

Veći fokus na kvaliteti života: Uspjeh ne ovisi o sreći

I uravnoteženost između poslovnog i privatnog života je ono što razlikuje poslovni ambijent u Norveškoj od onog u Crnoj Gori. Prilagođavanje samom načinu života na Skandinavskom poluotoku nije išlo teško jer je tu mnogo benefita odmah izašlo na površinu i čini se da upravo te povlastice veoma efikasno ublažavaju nostalgiju za rodnim mjestom.

“Život u Norveškoj karakterizira visoki standard, sigurnost, pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju, te veći fokus na kvaliteti života u odnosu na Crnu Goru i Balkan. Razlike uključuju manju birokraciju, veću ekološku osviještenost te interes za boravak u prirodi”, naglašava Janjušević. Život u novoj kulturi prepun je novih iskustava, ali i izazova.

“U Norveškoj ono što ti pripada to i dobiješ, dok na Balkanu to skoro pa ovisi o tome koliko imaš sreće. Uvijek ponavljam da je dovoljno stresno da nakon deset godina nikad nisi siguran da si pravilno izgovorio ulicu u kojoj živiš. Da počnemo od toga, pa sve ostalo. Puno ovisi od osobe, navika i potreba. Netko se lakše snađe ovdje, a netko teže. Ja sam pronašao puno stvari koje mi pašu. Od prirode, sustava, grada, ljudi, navika, hrane. Ali, sve to sam više ili manje imao i u Crnoj Gori. Plus, bio sam siguran kako se izgovara ulica u kojoj živim”, kaže Rastoder.

Norvežani su iskreni i znatiželjni

Za Norvežane Rastoder kaže da su vrlo iskreni ljudi, znatiželjni i otvoreni. “Netko će reći da su hladni, bez temperamenta. Vjerojatno bi isto tako za nas rekli da smo glasni, agresivni ili lijeni. Ni jedno ni drugo nije istina. Različite kulture komuniciraju na različite načine. Život u multikulturalnoj državi te nauči da obratiš mnogo više pažnje na to. Nauči te kako komunicira jedan Norvežanin, kako jedan Indijac, a kako jedan Portugalac”, naglašava on.

Što se tiče povratka u Crnu Goru, Rastoder kaže – nikad ne reci nikad.

“Da budem iskren, ovdje sam našao način života koji meni odgovara trenutno i nema nekog velikog poticaja zašto bih razmišljao o povratku. Iz Crne Gore najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji. Na moju sreću ovdje imam i puno dobrih prijatelja iz Crne Gore koji su doselili u posljednjih deset godina. To puno olakšava boravak”, zaključuje.

Hrvatska je za njih obećana zemlja, Filipinac otkrio koliko zaradi kod nas: ‘Nismo požalili’

Objava Dino i Boško spakirali kofere i otišli u Norvešku: Iznenadilo ih kako stvarno tretiraju Balkance pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.