On spada u Zagrepčane koji su svoju nogometnu slavu dosegli u Splitu, u Hajduku. Poput Bernarda Vukasa. Uostalom, junaka ove priče baš je Vukas nagovorio da dođe u Split. Zlatko Papec postao je istinska legenda Hajduka, baš poput Vukasa. Bio je Vrhunski nogometaš, oličenje ljudskosti i poštenja.

Rođen je 17. siječnja 1934. godine u Zagrebu. Bio je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. Nogometnu karijeru započinje kao petnaestogodišnjak, 1949. godine u zagrebačkoj Lokomotivi, čiji dres nosi do 1956. godine. U Lokomotivi je već sa 17 godina, 1951., postao standardni prvotimac. U Hajduk dolazi 1956. godine i nastupa do 1964., odigravši u tom razdoblju za bijele 366 utakmica na kojima je postigao 167 zgoditaka.

Mogao je igrati na svim mjestima u navali. Bio je vrlo dobar tehničar, dribler i pucač, jakog i preciznog udarca, nesebičan, odličan asistent. Presudnu ulogu pri njegovu dolasku u Split odigrao je Bernard Vukas, s kojim se poznavao od ranije. On ga je najviše nagovarao za odlazak u Hajduk. Kaže da mu je Hajduk uvijek imponirao, posebice ona generacija od 1950. do 1955. koja je harala jugoslavenskim nogometom. Odlučio se za put prema jugu. Split mu je postao novi dom, njegov grad. Tu se i oženio, a navijači sa ga prigrlili kao svoga.

U Dinamu je bio odbijen

Malo je poznato da je Papec već 1948. godine bio u Dinamu na selekciji, ali je bio odbijen. Godinu poslije pristupa Lokomotivi u kojoj sa 17 godina postaje prvotimac, a s 19 reprezentativac. Nakon prestanka igranja u Hajduku 1964. godine, Papec odlazi u njemački klub Freiburg, gdje nastupa do 1968. godine, a potom je 1969. godine nogometaš Rijeke. A igračku karijeru završava u sinjskom Junaku.

Za A reprezentaciju Jugoslavije je od 1953. do 1956. godine odigrao šest utakmica i postigao četiri zgoditka. Dres Jugoslavije nosio je dva puta kao nogometaš zagrebačke Lokomotive i četiri puta kao nogometaš Hajduka. Za A reprezentaciju je debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Belgije, u Bruxellesu 14. svibnja 1953. godine (3:1), a posljednji je put dres s državnim grbom nosio u Jakarti, u prijateljskoj utakmici protiv Indonezije 23. prosinca 1956. (5:1).

Sudionik je Svjetskog prvenstva 1954. godine u Švicarskoj i Olimpijskih igara 1956. u Melbourneu, gdje je osvojio srebrnu olimpijsku medalju. U finalu olimpijskog turnira Jugoslavija je poražena s 1:0 od reprezentacije SSSR-a. Na toj je utakmici Papec postigao zgoditak kojeg je sudac poništio zbog navodnog ofsajda.

Zlatko Papec
Nascimento: 17/1/1934 (90 anos)
Zagreb (Croácia)

Atacante que disputou a Copa de 1954 e que foi prata na Olimpíada de 56 com a Iugoslávia.

Jogou por Lokomotiva Zagreb, Hajduk Split, Freiburger, Rijeka e Junak Sinj. Faleceu em fevereiro de 2013, aos 79 anos pic.twitter.com/mPGlE06lgj

— Protofutebol (@protofutebol) January 17, 2024

Odgojio je brojne legende s terena

Nakon igračke karijere završio je Višu trenersku školu, posvetio se radu s mlađim uzrastima odgojivši brojne legende hrvatskog i jugoslavenskog nogometa. Punih deset godina je obavljao dužnost instruktora Nogometnog saveza općine Split, a jedno je vrijeme početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća trenirao i seniorske momčadi Maribora i Splita. Trenirao je i Croatiju iz Zmijavaca i Mračaj iz Runovića. Za svoj rad u sportu dobio je veliki broj priznanja, a 1994. godine Hrvatski nogometni savez nagradio ga je Trofejem pomlatka. Nositelj je i Hajdukove Zlatne kapetanske trake.

Imao je i diplomu FIFA-e kao instruktor mladih. Papec je naglašavao da djeci, odnosno u radu s mladima, treba razvijati natjecateljski duh. “To Europa”, govorio je Papec, “već odavno radi”.

Papec je bio igrač koji nije mnogo mijenjao mjesta u momčadi. Počeo je na krilu, ali je volio igrati i centarfora. U igri je bio brz, požrtvovan i uvijek krajnje ozbiljan. Dobro je baratao s loptom, pucao objema nogama, a često bi pobrao aplauze zbog svojih preciznih udaraca glavom. Istina, Zlatko Papec je kao i svi drugi nogometaši imao svojih dobrih i loših dana, ali je ipak puno češće zasluživao čestitke.

Istinski nogometni znalac

Priča o Zlatku Papecu priča je o istinskom nogometnom znalcu, čovjeku koji s loptom nije imao nikakvih tajni. Ovaj vrsni nogometni pedagog trajno je zadužio hrvatski i jugoslavenski nogomet odgojivši veliki broj vrsnih nogometaša, od kojih su neki pronijeli slavu Splita i Hrvatske diljem svijeta. Bili su to dragulji koje je vrhunski izbrusio i u svijet nogometa uputio ponajprije veliki čovjek, a potom nogometaš i trener, Zlatko Papec.

Preminuo je 3. veljače 2013, godine u Splitu. Sahranjen je na groblju Lovrinac.

Tajno oružje Dinama natjeralo Kranjčara na pljesak, a Hajduk je na Poljudu potonuo

Objava Dinamo je svojem Zagrepčaninu okrenuo leđa, ali onda je postao prava veličina u Hajduku pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.