Dina Rizvić, talentirana hrvatska glazbenica, producentica i vlasnica diskografske kuće Cliff End Records, ponovno je postigla značajan uspjeh na međunarodnoj sceni. Na dodjeli nagrada HIMA – Hollywood Independent Music Awards, pjesma »Be the Light«, koju je napisala, izvela i aranžirala Lana Janjanin, a pod krovom Dinine kuće Cliff End Records, osvojila je glavnu nagradu u kategoriji Holiday.

Samo ove godine dvije su pjesme Dine Rizvić također nominirane u svojim kategorijama, a to su »Shadow in the Night« s Alanom Jonesom i pjesma »I see you« s japanskom glazbenicom Utako Toyamom koja je nedavno gostovala u Rijeci. Ovo nije prva ni druga, već treća godina zaredom da je Rizvić nominirana na HIMA-i.

Uspjeh i motivacija

Pobjednička pjesma »Be the Light« predstavlja djelo zajedničkog rada tima vrhunskih profesionalaca. Uz Lanu Janjanin, koja je odgovorna za glazbu, tekst, aranžman, klavir i vokal, na pjesmi su radili Filip Vidović i Silvio Pasarić (audio recording, mix, mastering). Orkestrom je dirigirao Alan Bjelinski, dok su glazbenici članovi Glazbene akademije u Zagrebu i Simfonijskog orkestra.

Dina Rizvić, uz svoj rad u diskografskoj kući Cliff End Records, neumorno radi na promociji hrvatske glazbe na međunarodnoj razini. Povodom nominacija i osvojene nagrade, uputili smo joj nekoliko pitanja.

Čestitke na nominacijama i osvojenoj nagradi! Kako se osjećate zbog ovog priznanja?

– Hvala! Već same nominacije su velik uspjeh i velika motivacija za dalje. Glazba je svakako puno više od nominacija, nagrada i statusa, iako je lijepo kada netko osjeti, prihvati ili nagradi tvoj rad, pogotovo na svjetskoj razini.

S Lanom Janjanin ste već surađivali na zajedničkom albumu. Kako je nastala pjesma »Be the Light« i što vam znači ova nagrada?

– Lanina nagrada za božićnu pjesmu »Be the Light« isključivo je vezana uz izdavačku priču gdje smo Alan Jones i ja kroz naš zajednički label Cliff End Records organizirali produkciju i odradili diskografski dio, dok je Lana sama napisala, izvela i aranžirala cijelu pjesmu. Zanimljivo je to da su »Be The Light«, »I See You« i kompozicija »Imaginarium« za koju sam dobila prvu nagradu u Hollywoodu, bile snimljene na istom orkestralnom snimanju u Zagrebu pod dirigentskom palicom Alana Bjelinskog i stručnim uhom audioinženjera Filipa Vidovića.

Zajednički cilj

Ovo je treći put zaredom da ste nominirani. Što mislite da je ključ vašeg uspjeha?

– Nemam neki ključ ni formulu uspjeha, trudim se u svakom projektu i suradnji dati sve od sebe i napraviti najbolje što mogu, a ostalo se sve posloži onako kako treba, ako treba. Ono što je bitno i što jako utječe jest okruženje i ljudi s kojima radim, tako da pokušavam uvijek okupiti dobru ekipu s kojom dijelim zajednički cilj, a to je dobra glazba. Ako se poklopi da se i na ljudskoj razini razumijemo, onda je to dobitna kombinacija.

Pjesma »I see you« na kojoj ste radili s japanskom glazbenicom Utako Toyamom privukla je dosta pažnje. Kako je bilo raditi s Utako i kako je započela suradnja?

– Utako sam upoznala u Bostonu 2011. godine na fakultetu Berklee College of Music, gdje smo zajedno studirale isti smjer suvremene kompozicije i produkcije. Privukla me njezina iskrenost u pisanju, sličan stil glazbe koji slušamo i način aranžiranja. Iako kroz školovanje nismo imale puno prilika za druženje, 2018. godine me pozvala u Japan na nekoliko nastupa i radionica gdje sam gostovala kao članica njezinog globalnog projekta SkyBridge i tada je započela naša suradnja.

Uz glazbene projekte, čime se trenutačno još bavite?

– Osim glazbenih projekata gdje surađujem s drugima, radim na novom autorskom engleskom albumu i dajem privatne satove iz klavira, vokala, kompozicije i teorije kroz online lekcije. Osim glazbe, trudim se i vratiti natrag u sportske dane tako da sam počela više igrati tenis umjesto rukometa, što me jako ispunjava i opušta.

London – Zagreb – Labin

Nekad ste živjeli u Londonu. Gdje trenutno živite i kako to utječe na vašu glazbu?

– I dalje živim na relaciji London – Zagreb – Labin. Zbog čestih putovanja teško mi je uspostaviti neku rutinu, tako da se stalno prilagođavam novim prostorima. To mi je nekad odgovaralo zbog konstantnog doticaja s glazbenicima, trenutačnim glazbenim stilovima i strujama, ali sada sve više cijenim mir i mogućnost bivanja u jednom mjestu, pogotovo kada radim na nečem kreativnom za što mi je potrebna samodisciplina. Kada su nastupi i snimanja u pitanju, onda me svakako vesele i putovanja i druženja koja idu uz to.

Kako vidite svoju ulogu u promoviranju hrvatske glazbene scene na međunarodnoj razini?

– Svakako mi je drago biti jedna od mnogih koji to već kod nas rade godinama u raznim stilovima. Uvijek sam se divila Bošku Petroviću kako je promovirao hrvatski jazz u cijelom svijetu, spajao glazbenike i dovodio američke velikane u njegov kultni BP club u Zagrebu. Iako se ne bavim isključivo jazzom, čast mi je biti dio priče u kojoj prepoznaju hrvatske glazbenike na međunarodnoj razini u raznim stilovima.

Kakav je osjećaj biti prepoznat na međunarodnoj razini i kako to utječe na vaš rad i motivaciju?

– Lijepo je vidjeti kada netko prepozna ili nagradi vaš trud, pogotovo na svjetskoj razini, ali ne »hrane« me crveni tepisi, kamere, intervjui i ostale stvari koje sam doživjela u Hollywoodu. Definitivno me više ispunjuju koncerti, stvaranje pjesama, snimanja, suradnje i sve što se tiče same glazbe, ali jedno bez drugog ne ide. Sigurno uz priznanja dolazi veći osjećaj odgovornosti i neka očekivanja za budućnost, ali trudim se gledati na to kao na motivaciju za dalje i potvrdu da sam na dobrom putu.

Objava Dina Rizvić dobila lijepe vijesti iz Hollywooda: “Lijepo je kada netko osjeti, prihvati ili nagradi tvoj rad, pogotovo na svjetskoj razini” pojavila se prvi puta na Novi list.