Članovi stranke su, razumljivo, bili zbunjeni, čak i uplašeni. Morao je biti neki nesporazum, možda štamparska greška, ili, ledila se krv u žilama nesretnih hadezeovaca, neka vrsta testa: što ako im je to podmetnuto kao test odanosti Vođi i Partiji? Do sada su uvijek između dva kandidata zaokruživali Plenkovića, a sada nisu znali što da rade, što ako jedini broj na listiću, redni broj jedan, zaokruže, a trebali su ga podcrtati, što ako ga podcrtaju, a trebali su ga prekrižiti, što ako ga, daleko bilo, prekriže, pa ostatak života provedu u područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Gospiću?

Desetine hiljada glasača toga su nedjeljnog jutra, eto, prestravljeni gledali u listić s imenom Andreja Plenkovića, krišom pogledavajući u mrke članove izbornog povjerenstva, pa se preznojavajući osvrtali i molećivo gledali u susjede i sugrađane iza pregrada, koji su jednako prestravljeni i preznojeni nemoćno slijegali ramenima. Koncept je bio posve revolucionaran i jednako posve zbunjujuć: kako se, naime, bira između jednog kandidata, u odnosu na koga drugog dragi i mudri vođa je mlađi, ljepši, pametniji ili komunističkiji, hiljadu pitanja vrzmalo se glavama hadezeovaca, uz ono najvažnije – zašto? Boris Dežulović za Novosti.

Dežulović o Plenkovićevom reizboru na čelu HDZ-a: Sjeverna Kroejša – Monitor.hr.