Snažna polarizacija američkog društva vjerojatno će dodatno ojačati nakon atentata na bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Iako svi osuđuju nasilje, govoreći općenito o napadu na demokraciju, dojam je da se američko društvo radikalizira, i pitanje je čime će to rezultirati i kako će se dalje u izbornoj utrci postaviti demokrati koji se općenito sve slabije snalaze.

Koje su to uopće vrijednosti oko kojih se okuplja republikansko i demokratsko biračko tijelo, korespondiraju li s tradicionalnom agendom stranaka ljevice i desnice (ljevica radništvo, desnica kapital) ili su neki drugi gorući problemi temeljem kojih ljudi glasaju i na koje reagiraju, te prijeti li sve skupa još većim potonućem u nasilje i mržnju, pitali smo prof. dr. Hajrudina Hromadžića s Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Hromadžić kaže da polarizacija u američkom društvu nije ništa novo, a pratimo samo etape kada se ova na određeni način zadana binarnost u američkom društvenopolitičkom životu – radikalizira.

Binarna politika

– U SAD-u zapravo govorimo o dvije stranke, barem u nekakvom političkom mainstreamu, jer su sve ostale opcije koje postoje u Americi manje-više nevidljive i nepoznate.

Ta binarnost, zadana i sistemska, stvara pretpostavke za određeni tip eskalacije koju binarnost nosi sa sobom. Tu su dakle prepostavke, a onda ovisno o društvenopolitičkim, ekonomskim i kulturalnim tenzijama pratimo smanjenje ili jačanje eskalacija. Pratimo dakle kulturalizaciju politike gdje SAD prednjači već desetljećima.

Kad kažem kulturalizacija politike, mislim na ona osjetljiva društvena pitanja koja kod ljudi izazivaju određeni tip osobnih i kolektivnih emocija i svrstavanja – pitanja identitarnog tipa.

Jedno od najosjetljivijih pitanja koje se tu artikulira zadnjih godina je primjerice pitanje pobačaja. To su dakle neka pitanja svjetonazorskog, identitetskog profila koja doprinose jačanju tenzija, dok ona strukturna, temeljna, ekonomska pitanja ostaju »out of debate«. Njih ne samo da postaje nemoguće postavljati, nego ispada da je pomalo i smiješno i neozbljno otvarati ih, odnosno zapitati se može li se uopće zamisliti, a onda eventualno i realizirati, neki drugi ekonomsko-politički model koji bi predstavljao konkretniju alternativu kapitalizmu.

Ta perspektiva kao da je, rekao bih, evakuirana iz horizonta društvene svjesti, tumači Hromadžić. No, veli, to je zato što su ova identitetska pitanja gurnuta u prvi plan, jer »sentiment društva se oblikuje, gradi, raznim mehanizmima, odnosno njihovim obrazovnim, medijskim forsiranjem«.

Borbeni glasači

– I onda to rezultira time da se ljudi, a konkretno ovdje govorimo o SAD-u, vrlo borbeno polariziraju oko pitanja kao što je spomenuti primjer pobačaja. No, vidimo i recentni slučaj oko američke politike spram izraelskih zločina u Gazi. Što se tiče Trumpa, jasno je da nasilje treba osuditi, tu nema govora, i demokrati su to dobro napravili, da su nasilje osudili i sasvim se od toga ogradili, no sad se za njih postavlja pitanje – što dalje. Vidjeli smo prvu reakciju Trumpa, a sad se već govori i o toj scensko-spektaklovskoj pozi žrtve, na čemu će on vjerojatno profitirati i što će sada i radikalizirati smjer izbora.

Demokrati, po meni, nemaju puno alternativa nego u vrlo kratkom roku tražiti neki radikalniji zaokret, odnosno odmaknuti se od svoje dosadašnje vrlo mekane politike. To naravno uključuje i traženje nove kandidatkinje ili kandidata za predsjedničku funkciju, jer Biden, to je sad svima manje-više jasno, teško više može izvući novi mandat.

Ne znam što se krije iza njegovog favoriziranja i koje su to strukture moći koje ga »drže« kao kandidata, iako je sve jasnije da on nije ta osoba. To bi dakle bio prvi korak, a jednako značajno, ako ne i značajnije, je da bi demokrati morali mijenjati svoj dosadašnji pristup; morali bi se, po meni, za američke prilike pozicionirati više lijevo i okrnjiti populistički potencijal koji su desnica i Trump tako obilato osvojili.

Jer, vidimo da se neki oblik homogeniziranja društvenih masa već neko vrijeme događa na desnom republikanskom spektru, dok takozvana ljevica, a moram reći takozvana, jer se u slučaju američkih demokrata radi o liberalnom centru, tavori, i kao da je izgubljena, ne može mase okrenuti na svoju stranu. Trump pak dosta profitira upravo na tom terenu, američke, bijele, deprivirane i ojađene radničke klase, kaže Hromadžić.

Ističe i da je sada dodatno nezgodan trenutak za američke liberale i demokrate.

Ojađeni i zaboravljeni

– Jer, nakon ovakvog čina moraš pokazati bar minimalno ljudsko suosjećanje, ali pitanje je što će napraviti u idućem koraku, kada će se morati maknuti od frazeološke osude nasilja i konačno ponuditi ljudima, svojim potencijalnim biračima, nešto drugo, nešto novo u odnosu na ono što Trump već radi, a sad je dobio i novi zalet. Imaju li oni imaginacije, vremena za tako nešto, nisam siguran, ali jedina šansa demokrata u ovom trenutku je da okrenu šok na neku pozitivnu gestu koja će mobilizirati lijevo-liberalni sentiment koji će naravno dijelom nastaviti s opravdanom osudom nasilja na Trumpa, a onda ići s jednom jačom političkom reakcijom koja će biti dosljednija i po pitanju američkih prilika, ali i po pitanju osjetljivih svjetskih politika, prije svega oko Ukrajine i Gaze.

Kad govorimo pak o toj populaciji »ojađenih«, već neko vrijeme je to bazen mladih ili sredovječnih, mahom slabije obrazovanih ljudi, koji osjećaju manjak perspektive, osjećaju se zaboravljeni, i tu je Trump zagazio na siguran teritorij, pri čemu je naravno tragično i paradoksalno da antiestablišment politike prodaje figura koja je »par excellence« primjerak establišmenta.

Ne znam kako ta slika izmiče percepciji tih ljudi, ali ona očito politički prolazi i on na tome gradi kapital već godinama.

Enigma radničke potpore Trumpu

Iako je profil Trumpovog glasača sasvim sigurno kompleksniji nego smo ga sad nabrzinu ocrtali, jer ima tu naravno i određene heterogenosti, recimo da je sigurno dio ljudi iz opisane populacije nezadovoljan upravo onime čega je sam Trump primjerak, a oni stoje iza njega.

Meni je to enigma, moram priznati.

Demokrati pak ne pružaju neku alternativu, niti su očito našli adekvatne mehanizme ekonomske i političke homogenizacije, slične onima iz perioda neke industrijske Amerike koja je zapošljavala, davala perspektivu i mogla na tome graditi društvenu koheziju, zaključuje Hromadžić

Objava ‘Demokrati moraju mijenjati kandidata, Biden ne može izvući novi mandat’ pojavila se prvi puta na Novi list.