Potvrda optužnice za ratne zločine u Voćinu i vukovarskoj bolnici te u mjestima Bosne i Hercegovine, uz progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine bila je dovoljna da se pravnik, političar i samoprozvani četnički vojvoda Vojislav Šešelj preda Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu. Učinio je to na današnji dan 2003. godine. Večer prije održao je skup u Beogradu, na kojem se skupilo nekoliko desetaka tisuća pristaša.

U svome ostrašćenom govoru, Šešelj je i tada nastavio propagirati velikosrpsku politiku, negirajući pravne institucije Zapada. “Srpski narod nikad neće odustati od oslobađanja srpskog Dubrovnika, srpske Dalmacije, srpske Like, srpske Banije, srpskog Korduna, srpske Slavonije, srpske Baranje, srpske Bosne, srpske Hercegovine, srpskog Kosova i srpske Metohije. Misle oni da meni sude u Haagu. Ja ću suditi i Amerikancima, i NATO paktu i Haaškom tribunalu”, grmio je između ostaloga Šešelj u govoru pred desecima tisuća okupljenih u Beogradu, uoči svog odlaska u Haag.

Suđenje mu je počelo tri godine kasnije, no Šešelj ga je prolongirao za godinu dana štrajkom glađu. Na to se odlučio nakon što mu je sud dodijelio branitelja po službenoj dužnosti. Kad mu je to na kraju omogućeno, suđenje je započelo 2007. godine.

Ratni zločini i raspiravanje mržnje

Na teret su mu stavljeni brojni gnjusni zločini, koje je on uvijek pravdao ideologijom koju je širio. Tu ideologiju mržnje nastojao je širiti još u vrijeme Jugoslavije. Osamdesetih godina prošlog stoljeća djelovao je kao čvrsta opozicija tadašnjem režimu. Godine 1984. bio je primljen u Društvo filozofa i sociologa SR Hrvatske u Zagrebu, a tad je uhićen i osuđen na osam godina zatvora zbog “kontrarevolucionarnoga djelovanja”, odnosno srpskoga nacionalizma. Odvjetnik mu je bio kasniji predsjednik Hrvatskog sabora i siva eminencija HDZ-a, Vladimir Šeks.

Krajem osamdesetih posjetio je i Sjedinjene Američke Države gdje mu je komandant Dinarske četničke divizije Momčilo Đujić dao titulu četničkog vojvode, koju je ovaj odmah prihvatio te ubrzo postao zagovornik ideje o “velikoj Srbiji”, koja bi obuhvaćala i krajeve Hrvatske istočno od linije Virovitica-Karlovac-Karlobag. Nakon nekoliko neuspjelih osnivanja vlastite stranke i predsjedničkih izbora na kojima je osvojio oko 100.000 glasova, Šešelj je 23. veljače 1991. godine osnovao Srpsku radikalnu stranku, kojom je nastavio promovirati svoju velikosrpsku politiku.

Mitinzima u slavonskim i plitvičkim selima naseljenim pretežno srpskim stanovništvom, raspirivao je mržnju i pozivao na velikosrpski otpor protiv hrvatskih vlasti koje su tad bile u nastajanju. Njegovi dragovoljci su sudjelovali u napadu na Borov Selo u svibnju 1991. godine, a Šešelj se sam angažirao na istjerivanju bolničkog osoblja hrvatske nacionalnosti iz bolnice u Srijemskoj Kamenici. Osječki sud ga je zbog brojnih kaznenih djela, među kojima je i pozivanje na nasilj osudio na četiri i pol godine u odsustnosti. Na kraju ga je 1998. godine temeljem Zakona o oprostu – oslobodio.

Tijekom devedesetih je bio aktivan u politici, često u suradnji, ali i u opoziciji režima Slobodana Miloševića. Njihov odnos je bio do te mjere kompleksan da ga je Milošević zvao “svojim omiljeni opozicionarom”. U njegovim radikalima se tada aktivirao i današnji srpski predsjednik Aleksandar Vučić, ali i brojni drugi utjecaji političari iz prvog desetljeća 21. stoljeća. Kao predsjednik Općine Zemun, 1996. godine je započeo s premlaćivanjem i protjerivanjem Hrvata iz te općine, ali i s nasiljem nad njihovim odvjetnicima. Za vrijeme dok je boravio na slobodi, Šešelj se nekoliko puta pokušao kandidirati za predsjednika Srbije. Na nekima je doživio potpuni debakl, a oni na kojima je i imao nekakve šanse bili su poništeni.

ŠEŠELJA JE ’91. HRVATSKA POLICIJA UHITILA, PA PUSTILA! ‘Istina, predstavio sam se kao četnički vojvoda’

Negiranje Hrvata i Haaškog suda

S promoviranjem velikosrpske politike Šešelj je nastavio i unutar zatvora u Scheveningenu. Iako je komunicirao s optuženicima iz Hrvatske, napisao je nekoliko knjiga, među kojima je i “Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije”. U toj knjizi je iznio teoriju kako su Hrvati štokavci zapravo Srbi.

Za prijevod te i drugih svojih knjiga na engleski i francuski jezik je od Haaškog suda tražio 1,3 milijuna eura te izricanje prijelazne presude. Taj zahtjev mu je odbijen. Svoj prijezir prema Haaškom sudu izražavao je i u svojim, često osebujnim, iskazima.

“Vama da ustanem? Pa vi niste normalni. Vi ste bjelosvjetski ološ, kako mogu vama ustati?”, poručio je Šešelj jednom od sudaca nakon što je ovaj od njega zatražio da ustane. Triput mu je suđeno zbog nepoštivanja suda, što je rezultiralo kaznama od ukupno četiri godine i devet mjeseci zatvora. Potkraj prošle godine podignuta je i nova optužnica zbog istog nedjela. No, za sve optužbe o etničkom čišćenju, ratnim zločinima te kršenja zakona i običaja ratovanja, Haaški sud ga je 2016. godine – oslobodio.

Protiv ratnog zločinca podignuta nova optužnica: Njegov sin smatra da ga Beograd neće izručiti

Presuda radi reda

Dvije godine ranije pušten je na liječenje u Beograd, nakon što se požalio da boluje od raka debelog crijeva. To je iskoristio da dođe u Hrtkovce, selo s hrvatskim stanovništvom u Vojvodini te spali hrvatsku zastavu. Učinio je to nekoliko puta dosad, kao nastavak pogroma Hrvata na tom području, a pravdajući se kupljenom kućom i nepoželjnim susjedima. U drugostupanjskom postupku, 2017. godine, UN-ov Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) gs je osudilo na 10 godina zatvora za prisilno preseljenje Hrvata iz Hrtkovaca 1992. godine. No, Šešelj je proveo 12 godina u pritvoru, a presuda je bila neuvjerljiva, jer tužiteljstvo nije uspjelo dokazati žalbenom vijeću postojanje zločinačkog plana.

Tako je Vojislav Šešelj postao prvi osuđeni srpski političar zbog zločina nad Hrvatima ili drugim nesrbima na teritoriju Srbije. Istodobno, postao je još jedan u nizu nizu političara iz Srbije koji su spletom raznih okolnosti izbjegli kaznu. “Ponosan sam na svoje ratne zločine, spreman sam ih ponoviti više puta!”, poručio je Šešelj na izricanju presude.

Danas je još uvijek politički aktivan. Na nedavnim parlamentarnim i djelomice lokalnim izborima u Srbiji osvojio je manje od dva posto glasova te nije ušao u parlament. No, otvoreno je ponudio suradnju Srpskoj naprednoj stranci predsjednika Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić.

“Moj život više nije važan. Živa je ideologija i živjet će stotinama godina poslije moje smrti”, poručio je tijekom jednog od obraćanja Haaškom sudu potvrdivši time svoj cilj.

Objava Četnički vojvoda predao se vlastima, a onda je opalio žestoku pljusku svim hrvatskim žrtvama pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.