Odrasti u Zagrebu ili njegovoj okolici, a igrati nogomet znači samo jedno, a to je da navijate za Dinamo. Igrajući nogomet na ispucanom betonu školskog igrališta na dva rukometna gola s rasparenim mrežama sanjate samo jedno. Zaigrati za Dinamo. Svi su sanjali, neki javno pa su i u školskim sastavcima pisali, a neki tajno, ali dileme nije bilo. Dijete Zagreba željelo je igrati za Dinamo. On je tema našeg feljtona o nezaboravnim asevima hrvatskog sporta…

Oni koji su za sveti klub igrali u mlađim kategorijama svetoga kluba često su kod onih drugih dječaka koji su igrali u lokalnim klubovima izražavali prijezir. Mnogi od njih zapravo su bili talentirani, ali beton za njih nije bio. Tamo nema pravila, tamo nema bahaćenja  i sličnih stvari. Taj beton te zapravo očvrsne i ako ga cijeniš jednako dok si bio u lokalnom klubu i dok si kasnije bio u Dinamu ti dječaci s kojima si rastao zauvijek će te poštovati.

Jedan od onih koji je zauvijek zavrijedio poštovanje svoga kvarta, svojih Gajnica, a da je stasao na betonu i kasnije ostvario san svakog onog dječaka s početka priče je Milan Badelj. Popularni “Miki” ne samo da je ostvario svoj san on je nadmašio sve te snove.  Gospodin u kopačkama koji zavrjeđuje da se o njemu puno više priča.

Kapetan Dinama

Rođen 25.2. 1989- u Zagrebu svoj put započeo je u klubu iz Gajnica, Ponikvama. Zeleni dres nosio je 7 godina, a onda ga je prerastao. Stigao je u  Kranjčevićevu.  Tamo je ostao tri godine jer bilo je jasno da je Badelj jedan od onih koji ima talent za najveće klubove, a to je Dinamo. Sa 16 godina stiže na Maksimir.

Prvu seniorsku godinu proveo je u Lokomotivi kako bi se razvio. Na njemu je zapravo bio, pokazat će povijest, nevjerojatno težak teret. Milan Badelj u klubu je označen kao zamjena za Luku Modrića. Modrić je u ljeto 2008. napustio klub, a Badelj je tada postao prvotimac. Dakako, nije bio te kvalitete kao Modrić niti su bili toliko slični igrači, ali od Badelja se znalo što će se dobiti.

Miki je bio igrač koji je sjajno branio i presjecao lopte. Pregled igre i nogometna inteligencija su mu bili uvijek vrhunska odlika. Ipak, za razliku od Modrića falilo mu je napadačkog doprinosa, no i bez njega Badelj je dostojno zamijenio Modrića. Postao je kapetan, ostvario je san svakog dječaka sa zagrebačkog betona. Nažalost, pomalo u krivo vrijeme.

Vikali mu da je Srbin

Zapravo nikada nije čuo onaj pravi huk sjevera. Jer u njegovo vrijeme taman je krenuo bojkot i žestoka bitka protiv Zdravka Mamića. Tada se dogodio i najružniji trenutak u njegovoj karijeri u Dinamu.

“Bio je jedan moj novinarski intervju, ne znam je li bio režiran, ali sigurno je bio loše interpretiran. Imao sam probleme s frakcijom Boysa, vrijeđali smo se po nacionalnoj osnovi. To je bilo smiješno, pa ja ne mogu biti veći Hrvat” započeo je Badelj u dokumentarcu o ruskom srebru, a njegov otac Ranko je nastavio:

“Vikali su mu da je Srbin. Jako mi je žao da je prolazio kroz to. Nije me briga što su dovodili u pitanje moje opredjeljenje, iako sam časnik HV-a i invalid Domovinskog rata. Najviše me boljelo jer su udarili na mog sina.” Tu ružnu scenu Badelj je prešutio. Nastavio je ponosno braniti boje kluba kojeg voli te ga je kao kapetan nakon 12 godina čekanja odveo u Ligu prvaka 2011. Godinu dana kasnije isto je ponovio , ali tada odlazi u njemački HSV za 4.5 milijuna eura.

Smrt najboljeg prijatelja

U Njemačkoj je proveo dvije godine i u tom periodu postao standardni reprezentativac i ključni igrač njemačkog velikana. Ipak, njegove najbolje partije doći će u redovima Fiorentine u kojoj je postao klupska legenda. U Firenzu stiže u ljeto 2014. i tamo je proveo četiri godine.

Postao je jedan od najboljih veznjaka lige te ključan igrač momčadi, a Ante Čačić ga je u tom periodu u reprezentaciji stavio u prvih 11. Bio je tada Badelj zadnji vezni uz Rakitića, a Modrić je bio isturen prema naprijed (ili Rakitić naprijed Modrić iza ovisno o utakmici) dok je na desnom krilu bio danas nezamislivo,  Brozović.

Najveću tragediju u karijeri Badelj je doživio baš dok je bio u Fiorentini. U ožujku 2018. u snu je stalo srce kapetana “viola” i Badeljevom bliskom prijatelju Davideu Astroiju. Tragedija koja je šokirala nogometni svijet pogodila je i Badelja. Navijači kao ni uprava nisu imali dileme. Traka je morala biti oko ruke Milana Badelja.

Pred gotovo 50 tisuća ljudi na komemoraciji za preminulog prijatelja Badelj je dobio privilegiju, ali i težak zadatak da se oprosti od prijatelja: “Tvoji majka i otac moraju znati da s tobom u ničemu nisu pogriješili. Ti si sin i brat kakvog svi mogu poželjeti. Ti si najbolji suigrač, uz tebe smo se osjećali sigurniji, znajući da je David uz nas. Ne mogu zaboraviti tvoj smijeh i šale sa svima. Kako si se volio opisivati: ‘Modni dizajner koji u slobodno vrijeme igra nogomet.’ Ti si nogomet, i to onaj istinski, dječji. Završit ću s anegdotom: ujutro, kad bi stigao u sobu za masažu, uvijek si palio svjetlo. To si ti svima nama – svjetlo. Hvala, Davide.”

Momčad iznad svega

Nakon te tragedije više nije mogao biti u Firenci te se nakon ruskog srebra iste godine prebacio u Lazio. Tamo nije išlo. Iako dobar prve sezone druge je već došlo do potrebe za povratkom u Fiorentinu. Priznat će kasnije da je pogriješio zbog toga, ali na kraju je završio u Genoi gdje je i danas. Klub mu vjeruje, a on svojim igrama se zahvaljuje na tome te su potpisali ugovor do ljeta 2025.

Badelju je momčad uvijek bila iznad svega. Kada je došao Dalić nije se bunio što je Brozović preuzeo njegovu poziciju iako u tom trenutku gledajući formu Badelj je možda bio i bolji. Šutio je i radio jer znao je da je to za dobrobit Hrvatske. Od reprezentacije se tek nedavno službeno oprostio na svom Maksimiru. Osvajač je svjetskog srebra te je proglašen najboljim igračem na utakmici protiv Islanda.

Kakav je kao osoba i igrač najbolje je rekao sam izbornik Dalić: “Još se jednom tom dečku ispričavam. To je dečko za poželjeti samo. Gospodin u kopačkama. Kad je Brozović zauzeo njegovo mjesto, sjedio je na klupi i nikad ni riječ nije rekao. Sad smo se odlučili za mlade igrače i nisam ga zvao. Nismo se čuli, ali još jednom mu šaljem isprike i reći ću da je to momak koji bi svaki stožer mogao samo poželjeti.”

Obećao se vratiti u Dinamo. Nije rekao kada i nije rekao hoće biti igrač ili trener jer mnogi smatraju da ima itekakvog potencijala za trenera. Bilo bi lijepo kao igrač jer sada je pravo vrijeme da taj dječak s betonskog igrališta koji je istinski volio Dinamo da nakon ovakve veličanstvene karijere se vrati u svoj voljeni klub i konačno čuje pravi huk sjevera i da mu se Maksimir nakloni, istinskom nogometnom gospodinu.

 

Objava Bivšem Vatrenom vikali da je Srbin, a otac mu je ranjen u obrani Hrvatske pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.

pročitaj cijeli članak