‘Bačen’ je iz vojarne u Dinamo, ali sreću je pronašao u Beogradu i Partizanu: ‘Srećom sam tamo otišao’
Bio je neobično visok, naoko i nespretan u reakcijama, no njegov učinak na terenu uvijek je bio silan, a imao je sjajnu igračku karijeru, a i dokazao se kasnije i kao dobar trener. I danas slovenski novinari tvrde da je jedan od najboljih slovenskih nogometaša kroz povijest, uz Oblaka, Popivodu, Zahoviča, vratara Oblaka. Ovim putem prisjetili smo se Srećka Kataneca, danas 60-godišnjeg stručnjaka, inače aktualnog izbornika reprezentacije Uzbekistana.
Srećko Katanec bio je košarkaškog rasta, a uspio je u nogometu. Često je tresao suparničke mreže, a nije bio napadač, igrao je obranu ili poziciju zadnjeg veznog. Bio je blizu osvajanja sva tri evropska natjecanja, a uspio je samo u Kupu pobjednika kupova. Olimpija mu je bila odskočna daska, Dinamo usputna stanica, Partizan pun pogodak, a reprezentacija Јugoslavije adresa za buduće uspjehe. Uvijek je bio oličenje profesionalizma.
Dakle, za Olimpiju je igrao tri i pol sezone, potom je jednu proveo u Dinamu, da bi u ljeto 1986. kao veliko pojačanje stigao u Partizan. O danima u zagrebačkom Dinamu znao je pričati: “Poslije 15 mjeseci služenja vojnog roka odmah sam došao u Zagreb kao novi igrač, ali iz vojske. U principu, u Dinamu sam odigrao prvu utakmicu kako sam izašao iz vojarne, Ćiro Blažević me stavio na poziciju centarfora.”
Nije se dugo zadržao ni u Beogradu
“To nije anegdota, to se stvarno dogodilo. Prije toga, igrao sam za reprezentaciju. Znate svi da sam igrao zadnjeg veznog igrača, ponekad možda i prednjeg, ali Ćiro me u toj prvoj utakmici stavio na centarfora, tako da sam poslije desetak mjeseci odlučio da promijenim sredinu jer nisam se baš osjećao najbolje. I onda, srećom, odem u Partizan”.
Nije se dugo zadržao u crno-bijelom dresu, otišao je nakon dvije sezone, s jednim naslovom prvaka i jednim drugim mjestom u prvenstvu. U Partizanu je potvrdio svoju vrijednost baš na poziciji korektora vezne linije, iako su i Partizanovi navijači bili ispočetka sumnjičavi prema njemu. Zaista je djelovao visoko, ma i bio je visok, nekad i nezgrapan. Ali, duele nije gubio, naprotiv… Bio je uporan do bola, nije znao za izgubljenu loptu.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 35 utakmica i postigao pet golova. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 1990., kao i na Olimpijskim igrama 1984. (brončana medalja) i 1988. godine. Za reprezentaciju Slovenije odigrao je 5 utakmica i postigao jedan pogodak.
Namučio je Maradonu
Iz Partizana je otišao u Stuttgart s kojim je 1989. godine igrao finale Kupa Uefa. Suparnik Stuttgartu bio je Napoli predvođen Maradonom. Namučio se mali Maradona protiv visokog Kataneca, ali sveukupno je talijanska momčad bila bolja od njemačke. Katanec se sjeća Maradone…
U Stuttgartu se Srećko Katanec zadržao samo jednu sezonu da bi 1989. godine prešao u Sampdoriju za koju će igrati sljedećih pet sezona i ostvariti velike uspjehe – naslov prvaka Italije 1991. (jedini naslov prvaka Sampdorije u povijesti), naslov pobjednika Kupa Kup 1990. i finale Lige prvaka 1992. godine. Sampdoria je u toj finalnoj utakmici promašila nekoliko „zicera„, prijila gol u produžetku i tugovala.
Da, navijači su mu tepali da je tih godina bio i najbolji igrač kluba iz Genove. Srećko Katanec na samom kraju osamdesetih i početkom devedesetih bio je sigurno među najboljim igračima Europe na poziciji koju je igrao. Igračku karijeru završio je 1994. u 31. godini. Otišao je u trenere. Kao igrač nije bio brbljav, elokventan, šutio je i radio. Pa je i na početku njegove trenerske karijere bilo sumnjičavosti. No, nema sumnje da se dokazao i kao trener.
Uspjeh sa Slovenijom
Trenersku karijeru započeo je vodeći mladu slovensku reprezentaciju zajedno s Dragom Kostajnškom. Nakratko je bio trener ND Gorice, a 1. srpnja 1998. imenovan je za izbornika slovenske reprezentacije. Ostvario je veličanstven uspjeh kvalificiravši Sloveniju na EP 2000. gdje su Slovenci ispali u grupnoj fazi s dva remija (SR Jugoslavija, Norveška) te jednim porazom (Španjolska).
Također je odveo Sloveniju na SP 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, no nakon tri poraza (JAR, Paragvaj i Španjolska) i ispadanja te svađe sa Zlatkom Zahovičem smijenjen je s mjesta izbornika. Nakratko je bio trener Olympiakosa a od veljače 2006. Bio je na dužnosti izbornika makedonske reprezentacije. Od 2013. godine ponovno je izbornik Slovenije, a 2018. godine postao je na godinu dana i izbornik Iraka. Klupu Uzbekistana preuzeo je 2021. godine.
Objava ‘Bačen’ je iz vojarne u Dinamo, ali sreću je pronašao u Beogradu i Partizanu: ‘Srećom sam tamo otišao’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.
pročitaj cijeli članak
