Kako je CNN-u rekao Hirji, ‘Oči uprte u Rafah‘ poziv je svijetu da ne okreće glavu, da shvati da je i on dijelom odgovoran za situaciju u Pojasu Gaze. No istodobno svijet pretvara u gledatelje tuđe traume; stvara se distanca između žrtava i publike. Samo gledateljem (oči su nam uprte) komentiramo, osuđujemo, iznosimo mišljenje, ali ne činimo ništa drugo. Ili, kako pita Hirji, što činimo nakon što pogledamo?Slično je bilo s Black Lives Matter – brendovi su spremno uskočili na vlak protiv rasne diskriminacije, zacrnili svoje profile iako su većina njihovih čelnika bijelci, kako se to popularno voli reći – na poziciji moći. Blackout Tuesday, piše magazin Dazed, proglašen je jednim od najneučinkovitijih oblika online aktivizma koji je (kratkoročno) bio koristan osobnom brendiranju.

Međutim, stvari su nešto drukčije, a ovaj slacktivism ipak korisniji. Naime, za razliku od pokreta iz 2020. o sukobu između Izraela i Palestine nijedan globalni brend nije rekao ni riječ. Palestinski pokret solidarnosti ​suočava se s cenzurom i represijom, ljudi (posebno u Americi) gube posao jer su otvoreno stali u obranu Palestinaca ili pozivali na prekid vatre. Oko Palestine je, dakle, priča vrlo osjetljiva, jer ako ijedan brend ili javna ličnost stane na stranu ljudi iz Gaze, proglasit će ga hamasovcem, antisemitom… Lider

All Eyes on Rafah: Lijeni aktivizam ipak ne treba odbaciti – Monitor.hr.