Aleksandra je sa suprugom i troje djece iz Srbije preselila u Nizozemsku. Ova profesorica srpske književnosti pola je života provela u Čačku, a pola u Beogradu te je otkrila kako se na kraju našla u Nizozemskoj i što joj je tamo bilo najizazovnije. “Selidba nije bila u mojim planovima, odabirom fakulteta i ljubavlju prema tradiciji, planirala sam život u Srbiji. Ali udajom za jednog inženjera koji je otvoren i pun energije, život me odveo u Nizozemsku”, priča Aleksandra čija su djeca imala devet, šest i četiri godine kada su otišli iz Srbije.

Kaže, u početku je stabilnost bio otac. “Kod mene je proradio vulkan emocija, nas dvoje smo u sjajnim odnosima, no pitala sam ga želi li još uvijek biti sa mnom te je li siguran da se nećemo rastati tamo. Osjećala sam se kao žrtva jer moram napustiti sve i otići u nepoznato”. U Nizozemskoj je ona postala stup stabilnosti, brinula je o djeci, pazila da se uklope, motivirala ih, brinula o sebi i suprugu. Otkrila je što je na početku bilo najizazovnije i što bi iz današnje perspektive možda i drugačije napravila.

“Kada smo stigli u Nizozemsku, bilo mi je jako stalo da se predstavimo u što boljem svjetlu. Svo troje djece sam opterećivala svojim perfekcionizmom, ne sluteći da to ovdje nikoga ne zanima. Da sam to znala, bila bih opuštenija mama. Dalje, učila sam ih da svakog prijatelja pozovu u kuću, da ostane na ručku, na filmu i bivala tužna kada s druge strane taj poziv izostane, ne shvaćajući da ovdje ne vrijedi naše pravilo reciprociteta. Da sam to znala, ne bih bila tužna”, kaže Aleksandra za Nova.rs, koja vodi magazin i blog Mama u zemlji lala.

Vrtić papren, škola besplatna: Jedna razlika je najveća

Otkrila je i koje uvjete tamo imaju, a u Srbiji nisu, odnosno što je djeci sve omogućeno. “Mi zamišljamo da je tamo neki luksuz, a zapravo je život vrlo jednostavan. Djeca mogu biti djeca, svuda mogu biciklom, mogu trenirati nogomet i s ‘dvije lijeve’, svirati ako nemaju sluha, na satu birati o čemu će učiti. Taj luksuz u Srbiji nismo imali”. A kada su materijalne stvari u pitanju, gotovo svi troškovi su manji nego u Srbiji. „Vrtić puno košta, ali je škola besplatna, a počinje od četvrte godine i nastava je cjelodnevna. Zdravstvo je besplatno do 18. godine. Ekskurzije i izleti se plaćaju simbolično jer su smještaji skromni, a ogromna je pomoć roditelja pri njihovoj realizaciji. Najveći izdatak predstavljaju kompleksni satovi plivanja koje pohađaju sva djeca.“

Ipak, jedna razlika je, čini se, najveća. „To je ona koja se u novčaniku osjeća i predstavlja pritisak društva u Srbiji da se kupuje skupa i markirana roba, a toga ovdje uopće nema. Nije rijetkost da djeca najimućnijih Nizozemaca nose konfekciju iz supermarketa. Isticanje bogatstva je odraz neukusa, pa se i djeca uče skromnosti. U tome je tajna njihovog uspjeha.“

Zgodno je što postoji mogućnost rada na pola radnog vremena rada, koju svi Nizozemci vrlo koriste. „Sasvim je uobičajeno da žena prestane raditi dok su joj djeca mala, pa se ponovo zaposli i radi 3-4 dana tjedno kada krenu u školu. Na to je primoravaju kratki porodiljni dopust i velike cijene vrtića, tako da se ostajanje kod kuće često najviše isplati. Djeca tako odrastaju uz mamu i tatu koji jedan dan tjedno ostaje kod kuće da zamjeni mamu. To je tzv. papadag – tatin dan. Bake i djedovi se uključuju po potrebi, u skladu sa svojim hobijima i putovanjima.“

Najgore je ako ne znaš jezik

Ipak, adaptacija u nizozemski sustav u početku nije išla najlakše. „Ništa gore nego kad ne znaš jezik, sve tvoje sposobnosti i škole padnu u vodu. Za mene je to bilo jako teško. Onda sam otišla na roditeljsko savjetovanje, u lokalnu državnu ustanovu. Bila sam očajna jer ne znam što ću sama sa sobom. Pričala sam svoju priču, na ivici suza, da bi me ta žena pitala je li sve u redu, imamo li kuću, jesmo li svi živi i zdravi. A ja sam ponavljala kako mi živimo ovdje šest mjeseci, ja ne govorim jezik, nisam našla posao, djeca neprilagođena u školi. Onda mi je kazala da rukom pokažem visinu svoje ambicije i ja sam digla ruku sasvim iznad glave.

Okretao burgere, radio na gradilištu, a sada je milijunaš: Otkrio tajnu i kako se obogatiti

Rekla mi je da tako držim, a počelo je boljeti.  Zatim mi je rekla da ruku spustim u razinu gdje mi je ugodan položaj. I tako mi je objasnila da ja sebe natežem do granica izdržljivosti time što sam umislila što sve trebam imati u novoj zemlji poslije šest mjeseci. To se ne događa. Morate si dati sebi oduška, da vidite što ste sve postigli. Shvatila sam da taj moj perfekcionizam donekle je dobar, ali odnekle pucam. Velika ambicija nije zdrava, pogotovo kad nosite teret troje djece i preseljenja.“

Zaključuje, Srbija će uvijek ostati njihova domovina, u to je sigurna, no ne zna gdje će djeca živjeti. “Naša želja je da im pružimo ljubav i podršku, dobro obrazovanje i dokumente s kojima će imati izbor. Imati će ključeve i od Istoka i od Zapada, a sami neka odaberu koja vrata će otvoriti”, zaključuje Aleksandra.

Objava Aleksandra preselila u Nizozemsku i uočila veliku razliku: ‘U tome je tajna njihova uspjeha’ pojavila se prvi puta na Dnevno.hr.