S konkurentima poput Nvidije i AMD-a koji ubrzano osvajaju tržišni udio i postaju prvi izbor potrošača, Intel se mora nositi s promjenama na svim frontovima—od sve zahtjevnije baze korisnika, novih tehnoloških trendova, do unutarnjih previranja i najvažnijeg izazova: promjene uloge iz tržišnog lidera u izazivača.

Zlatno doba „Intel Inside“

Osnovan 1968. godine, Intel se na tehnološkom tronu zadržao zahvaljujući inovativnom pristupu marketingu i jedinstvenoj poslovnoj strategiji. Kultna kampanja „Intel Inside“ iz 1991. promijenila je pravila igre, stvorivši prepoznatljivost brenda i kod krajnjih korisnika, umjesto da ostane isključivo u domeni B2B tržišta.

Ta kampanja je od Intela napravila sinonim za kvalitetu, dok je potražnja za računalima pogonjenim njegovim procesorima strmo rasla.

Kroz devedesete i rane dvijetisućite, Intel je uspio diferencirati svoje linije proizvoda—od Pentiuma do Celerona i Xeon procesora—što ga je učvrstilo u svim segmentima tržišta. Partnerstva s brendovima poput Della, HP-a i IBM-a stvorila su pravi tehnološki ekosustav, omogućujući Intelu da profitira od rasta računalne industrije. Ta era dominacije dala je Intelu moć da definira tržišne cijene i osigura status tehnološkog lidera.

Na čelu tvrtke u tim godinama bio je Andy Grove, poznat po svom pristupu „samo paranoici preživljavaju“. Njegova menadžerska filozofija potaknula je stalno eksperimentiranje i prilagodbu, omogućivši Intelu da godinama zadrži vodeću poziciju.

Čipovi za iPhone neće se isplatiti, OpenAI neće tako skoro

Zbog svog fokusa na osobna računala, Intel je odlučio ne iskoristiti rast mobilnih čipova u dvijetisućima što se, zbog procvata iPhonea, pokazalo kao ogromna pogreška.

U intervjuu za The Atlantic iz 2013., bivši izvršni direktor Intela Paul Otellini izrazio je žaljenje što je propustio potpisati ugovor s Appleom za dizajn i proizvodnju čipova za iPhone prije nego što ga je Apple predstavio. Dvije tvrtke nisu mogle postići dogovor jer su Intelove prognoze govorile da proizvedena količina neće pokrivati troškove.

Još jedna prilika ukazala se kada je OpenAI zatražio investiciju od Intela. OpenAI ee želio manje oslanjati na Nvidijine čipove za svoj AI i izgraditi vlastitu infrastrukturu. Dogovor je propao, a prema izvješću Reutersa, vodstvo Intela nije mislilo da će generativni AI modeli tako brzo stići na tržište.

Povijesna snaga tvrtke—njena usmjerenost na osobna računala—postala je prepreka jer su se preferencije potrošača pomaknule prema uređajima koji koriste arhitekture suparničkih tvrtki, a Intel je kasnio s odgovorom . 

Intelov pad bio je obrnuto proporcionalan rastu cijelog tržišta koje je Nvidia dovela do rekordnih visina.

Intel, koji je bio na vrhu poluvodičkog poslovanja, u smislu tržišne kapitalizacije gotovo tri desetljeća, ispao je s popisa deset najboljih poluvodičkih kompanija za 2024.

Sirova snaga nije dovoljna

Intelova marketinška strategija, koja ga je desetljećim plasirala kao bila sinonim za pouzdanost i performanse, postala je zastarjela. „Intel Inside“ više nije značilo puno tehnološki sofisticiranim korisnicima koji danas traže iskustva i praktičnu primjenu tehnologije, a ne samo sirovu snagu komponenti.

Iako su pokušali s kampanjama poput „Intel. Amazing Experiences Outside“, te poruke nisu uspjele stvoriti emocionalnu povezanost s potrošačima kao što su to postigli konkurenti poput Nvidije.

Nvidia je, za razliku od Intela, iskoristila svaki moment, pretvorivši svoj brend GeForce u sinonim za visokokvalitetno igranje i AI, dok se AMD pozicionirao kao izazivač koji nudi vrhunske performanse po konkurentnim cijenama.

Uloga izazivača na tržištu čipova

A nije da uprava Intela nije ulagala u nove tehnologije. U posljednjih nekoliko godina Intel je uložio ogromne iznose u svoj posao proizvodnje čipova (Intel Foundry), pokušavajući se natjecati s TSMC-om, i gotovo isto toliko u svoju novu generaciju AI čipova, nadajući se da će Nvidiji oteti tržišni udio najbrže rastućih tržišta za AI čipove.

Osim što je kaskao sa ovim ulaganjem u samom početku, Intelovi kupci i konkurenti već su bili prenijeli svoj posao u inozemstvo kako bi smanjili troškove proizvodnje. Tvrtke poput AMD-a i Nvidije odlučile su proizvodnju prepustili vanjskim suradnicima dok su Intelove proizvodne mogućnosti počele zaostajati za zahtjevima kupaca. Dok je TSMC isporučivao čipove za Apple, AMD i Qualcomm, Intel se suočavao sa kašnjenjem isporuka svojih čipova.

Nakon što je 15 godina koristio Intelove čipove na svojim Macbook računalima, Apple je 2020. debitirao s vlastitim dizajnom čipova M1 i ugovorio proizvodnju s TSMC-om.

Ali, nemojmo se lagati, Inel ima svoju priliku i dalje. Ova tržišta su dovoljno velika da tvrtka uspije na njima, ali nažalost, ne kao lider (što je navikao biti posljednjih desetljeća)
Što prije prihvati ovu ulogu, odnosno napravi temeljitu strategiju oko povrata dva koraka unazad u svom životnom ciklusu, odnosno ponovno se posveti fazi rasta.

Iz te perspektive, s novim pozicioniranjem i novom brend strategijom treba graditi svoj ponovni rast.

Intelov novi put

Intel trenutno ulaže ogromna sredstva u svoje proizvodne kapacitete i AI tehnologije, pokušavajući se natjecati s TSMC-om i Nvidijom. No, bez jasne strategije i promjene percepcije brenda, Intel riskira daljnje gubljenje tržišnog udjela. Njegova povijest pokazuje da brend može preživjeti samo ako se prilagodi vremenu, a nova generacija korisnika očekuje više od starog, poznatog imena.

Da bi imao šansu za povratak, Intel mora prihvatiti svoju novu ulogu autsajdera i radikalno promijeniti svoju strategiju. To uključuje povratak osnovama—ali ne kao lider već kao disruptor, spreman na inovacije koje će nadmašiti očekivanja nove generacije potrošača i postaviti temelje za novi rast.

Intelova budućnost ovisi o njegovoj sposobnosti da ispriča novu priču—priču koja će povezati bogatu povijest tvrtke s potrebama suvremenih korisnika.

Ostaje nam za vidjeti hoće li se ova promjena dogoditi pod trenutnim Intelovim vodstvom ili pak unutar Qualcomma koji je prošlog tjedna poslao ponudu za kupnju Intela.

pročitaj cijeli članak