Bandić je bio tipičan primjer vještog manipulatora, njega da si bacio u pustinju on bi za čas nekome prodao pijesak i rekao mu kako je dobro prošao. Znao je sa svima, do podne bi braniteljima otvarao spomenike, popodne bi anitifašistima dijelio grah, jednu večer bi zvao Željku Markić i dao potporu za referendum, drugi dan bi predložio Budimira Lončara za odlikovanje.

Lisac sa 100 lica, međutim mnogi zaboravljaju da Bandić nikad nije bio “njihov”, niti su ga komunisti prihvaćali jer je bio pripadnik neke hrvatske socijalističke ljevice. To se najbolje vidjelo kada je 2009 dobio izbore u gradu Zagrebu sa skoro 50% u svom trećem mandatu što je zaista nevjerojatan podvig. Želio je dobiti mjesto predsjednika, no tada dolazi u sukob sa Milanovićem i jugo ljevicom čiji je kandidat bio Josipović. Iako kao možda tada najjači SDP-ovac po položaju je izbačen iz SDP-a.

Kasnije je sukob rezultirao čak i njegovim uhićenjem. Međutim, Bandinjo je shvatio da mu visi zatvor. Osnovao je stranku gdje je ušao u koaliciju sa HDZ-om na parlamentarnoj razini te dobio protekciju i novac iz proračuna. Zatim je njegov “učenik” iz vremena SDP-a i mladeži Bernardić dođao na čelnika SDP-a i pomeo bivšu jugo-ljevicu sa Ostojićem, Milanovićem i maknuo sve kadrove na margine…

Bandić je time praktički imao HDZ i SDP u šaci godinu i pol nakon što je izašao iz zatvora. Tko zna koliko je tu love zamračeno, stanova, bankovnih računa…

Međutim, kao takav je bio 100% kvalitetniji i sposobniji od ovoga što radi Možemo i kako se grad sustavno uništava.