Vatikanski Dikasterij za nauk vjere jučer je objavio “Notu o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje” u kojem je Sveta Stolica nakon dugo godina dala svoju ocjenu o navodnim ukazanjima Djevice Marije u tom hercegovačkom mjestu, ali i odgovorila na pitanje jesu li Katoličkoj crkvi prihvatljiva masovna okupljanja vjernika koja se tamo događaju desetljećima.

“Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja. Radi se o povijesti koju su pratila mimoilazna mišljenja biskupa, teologa, povjerenstava i analitičara”, navodi se na početku dokumenta.

Hrvatski mediji različito su kontekstualizirali odluku

Podsjetimo, priča o “fenomenu Međugorja” počinje u lipnju 1981. godine kada je šestero djece ustvrdilo da im se ukazala Majka Božja. U godinama i desetljećima nakon toga, u to malo hercegovačko mjesto slijevale su se tisuće hodočasnika, razvijen je vjerski turizam, a dio navodnih vidioca i dalje tvrdi da dobivaju poruke od Gospe.

Hrvatski mediji su u naslovima poprilično različito kontekstualizirali dokument Dikasterija za nauk vjere. Tako je Večernji list na svom portalu vijest u kojoj su se pratili jučerašnji događaji i objava dokumenta iz Svete Stolice naslovio: “Vatikan nakon 43 godine priznao međugorski fenomen. Evo što znači status ‘nihil obstat’” (arhivirano ovdje) dok je, s druge strane, portal Index.hr vijest sa sličnim sadržajem naslovio: “Vatikan nije priznao ‘ukazanja Gospe’ u Međugorju” (arhivirano ovdje).

Nove norme

Dikasterij za nauk vjere u svojoj jučerašnjoj noti je Međugorju dao ocjenu nihil obstat (hrv. nema zapreke ili ništa ne priječi). Takva ocjena nije postojala u prošlosti nego je donesena tek u novim “Normama za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena” koje su predstavljene, a papa Franjo ih je odobrio, u svibnju ove godine, čime su zamijenjene norme iz veljače 1978. godine.

“U primjeni Normi iz 1978. godine, uočeno je, međutim, da su odluke zahtijevale vrlo dugo vrijeme, čak i nekoliko desetljeća, te da se na taj način do potrebnoga crkvenoga razlučivanja dolazi prekasno”, navedeno je među razlozima zašto je Katolička crkva mijenjala norme, a njihova revizija je započela 2019. godine te rezultirala dokumentom koji je potpisao papa Franjo u svibnju ove godine.

Već su Norme iz 1978. “prepoznale da je postalo ‘teže, ako ne i gotovo nemoguće, brzo donositi sudove kojima su se u prošlosti zaključivale istrage o predmetu (constat de supernaturalitate, non constat de supernaturalitate)’”, odnosno da je neki događaj “nadnaravan” ili “nenadnaravan”.

“Očekivanje izjave o nadnaravnosti nekog događaja imalo je za posljedicu da se tek u vrlo malom broju slučajeva došlo do jasne odluke. Ustvari, nakon 1950. godine službeno je riješeno ne više od šest slučajeva, iako su fenomeni često rasli bez jasnih smjernica i uz sudjelovanje osoba iz mnogih biskupija. Stoga se pretpostavlja da su mnogi drugi slučajevi drukčije vođeni ili čak uopće nisu rješavani.

Kako se više ne bi odugovlačilo s rješavanjem konkretnog slučaja koji se odnosi na događaj pretpostavljenog nadnaravnog podrijetla, Dikasterij je nedavno predložio Svetom Ocu da relevantno razlučivanje ne zaključuje izjavom de supernaturalitate, nego s Nihil obstat, koja bi dopustila biskupu da izvuče pastoralnu korist iz toga duhovnoga fenomena”, navedeno je u objašnjenju Normi iz svibnja ove godine.

Šest ocjena

U tim novim Normama određeno je šest ocjena, no među njima nema i ocjene o nadnaravnosti fenomena. “Umjesto toga, dodjela Nihil obstat jednostavno upućuje, kao što je papa Benedikt XVI. već objasnio, da su vjernici u vezi s tim fenomenom ‘ovlašteni da mu se na razborit način priklone’. Budući da se ne radi o izjavi o nadnaravnosti događaja, postaje još jasnije, kako je rekao i papa Benedikt XVI., da je to tek pomoć ‘koju nije obvezno koristiti’”, navodi se u objašnjenju Normi iz svibnja te se dodaje da je do takvih izjava o “nadnaravnosti” trebalo puno vremena, a događalo se i da je o istom fenomenu jedno vrijeme bila na snazi ocjena da se radi o nadnaravnosti, a potom bi se ta ocjena ukinula, što je izazivalo zbunjenost među vjernicima.

“Danas se došlo do uvjerenja da se ove komplicirane situacije, koje stvaraju zbunjenost među vjernicima, moraju uvijek izbjegavati, pretpostavljajući brži i izričitiji angažman ovog Dikasterija i izbjegavajući da razlučivanje smjera na izjavu o ‘nadnaravnosti’, sa snažnim očekivanjima, tjeskobama pa čak i pritiscima u tom pogledu. Ova izjava o ‘nadnaravnosti’ propisno se zamjenjuje ili s Nihil obstat, koji dopušta pozitivan pastoralni rad, ili nekom drugom odredbom prikladnom konkretnoj situaciji”, navodi se u objašnjenju novih Normi.

“No, ostaje mogućnost da Sveti Otac intervenira ovlašćujući, na posve izniman način, poduzimanje postupka u vezi s mogućom objavom nadnaravnosti događaja: to je, zapravo, iznimka, koja se u posljednjih stoljeća dogodila samo u vrlo malo slučajeva. S druge strane, kako je predviđeno novim Normama, mogućnost izjave o ‘nenadnaravnosti’ ostaje nepromijenjena samo kada se u pozadini fenomena pojave objektivni i jasno indikativni znakovi manipulacije, primjerice kada navodni vidjelac izjavi da je lagao ili kada dokazi pokazuju da krv s raspela pripada navodnom vidiocu, itd.”, stoji u dokumentu.

Što znači “nihil obstat”?

Međugorje je jučer dobilo najvišu ocjenu “nihil obstat” koja podrazumijeva: “Iako nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti fenomena, mnogi su znakovi djelovanja Duha Svetoga usred danog duhovnog iskustva prepoznati i, barem do toga trenutka, nisu otkriveni osobito kritični ili rizični aspekti. Zbog toga se dijecezanski biskup potiče da cijeni pastoralnu vrijednost te da također promiče širenje ovog duhovnog prijedloga, i mogućim hodočašćima na sveto mjesto”.

Ostalih pet ocjena u tom dokumentu su “Prae oculis habeatur”, “Curatur”, “Sub mandato”, “Prohibetur et obstruatur” i “Declaratio de non supernaturalitate”, a objašnjenja svakog od njih može se pročitati ovdje.

“U svjetlu već navedenoga, ponavlja se da ni dijecezanski biskup, ni biskupske konferencije, ni Dikasterij, u pravilu, neće izjaviti da su ti fenomeni nadnaravnog podrijetla, čak ni u slučaju kada se udijeli Nihil obstat. Podrazumijeva se da Sveti Otac može odobriti poduzimanje postupka povezanoga s time”, navodi se u dokumentu.

Iz tog navoda može se zaključiti da u ovom postupku Dikasterij za nauk vjere nije mogao potvrditi autentičnost navodnih poruka koje Gospa šalje navodnim vidiocima u Međugorju, već da takav postupak treba zatražiti Papa.

Nota Dikasterija o Međugorju

Zbog toga što su u ovom postupku vezanom za Međugorje primijenili nove Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena, Dikasterij za nauk vjere je naveo da je “perspektiva ove analize znatno drukčija od one korištene u ranijim studijama”.

Odmah na početku Note navode da njezini zaključci “ne podrazumijevaju prosudbu o moralnom životu navodnih vidjelaca”. Potom u analizi navode vjerske “plodove” vezane uz fenomen Međugorje.

“Neposredan učinak fenomena povezanih s Međugorjem bio je veliki i rastući broj štovatelja u cijelome svijetu i brojnih osoba koje onamo hodočaste iz najrazličitijih krajeva.

Pozitivni se plodovi nadasve očituju u promicanju zdrave prakse vjerničkog života, u skladu s tradicijom Crkve. U kontekstu Međugorja, to se odnosi kako na one koji su bili daleko od vjere, tako i na one koji su do tada površno prakticirali vjeru. Mjesto je posebno po velikom broju takvih plodova: brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkog života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnog i obiteljskog života. Valja spomenuti da se takva iskustva događaju nadasve u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s prvotnim događajima, radije nego tijekom susreta s ‘vidiocima’ radi prisustva navodnim ukazanjima”, navode se pozitivni aspekti Međugorja za vjerski život.

“Zaključno se može sažeti da su plodovi povezani s ovim duhovnim iskustvom pozitivni i da su se s vremenom odvojili od iskustva navodnih vidjelaca. Njih se više ne doživljava kao središnje posrednike ‘međugorskog fenomena’, usred kojeg Duh Sveti čini mnoge lijepe i pozitivne stvari”, navodi se u dokumentu, a potom se analiziraju i navodne poruke koje je Gospa dala navodnim vidiocima.

Nakon što su pobrojani pozitivni aspekti navodnih poruka, u dokumentu se potom daju i njihova objašnjenja. “Sveukupnost poruka ima veliku vrijednost i drukčijim riječima izriče trajne pouke Evanđelja. Mali broj poruka se odaljava od ovih tako pozitivnih i poučnih sadržaja i čini se da čak dolazi do toga da im proturječe. Treba biti pozoran kako tih nekoliko zbunjujućih elemenata ne bi zasjenilo ljepotu cjeline”, navode, ali potom ističu i da “vjernici moraju biti oprezni i razboriti u tumačenju i širenju navodnih poruka”, a potom navode i neke poruke koje bi trebalo “razmotriti s posebnom brigom”.

Nije priznat nadnaravni karakter fenomena

U zaključcima Dikasterij za nauk vjere na nekoliko mjesta navodi da tim dokumentom nisu priznali “nadnaravni karakter fenomena” te da vjernici nisu obvezni vjerovati u njega.

“Putem nihil obstat o duhovnom događaju, vjernici su ‘ovlašteni da ga se pridržavaju na razborit način’. Iako ovo ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena o kojem je riječ, i podsjećajući da vjernici nisu obvezni vjerovati u njega, nihil obstat upućuje da potonji mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovog duhovnog prijedloga i dopušta javno štovanje. Takva odluka je moguća ukoliko su se mogli zabilježiti mnogi pozitivni plodovi usred nekog duhovnog iskustva, a da se u Narodu Božjem nisu raširili negativni ili rizični učinci.

Procjena obilnih i raširenih plodova koji su tako lijepi i pozitivni ne podrazumijeva proglašenje navodnih nadnaravnih događaja autentičnima, već se samo ističe da ‘usred’ ovog duhovnog fenomena Međugorja Duh Sveti plodonosno djeluje za dobro vjernika. Dakle, poziva se cijeniti i širiti pastoralnu vrijednost ovog duhovnog prijedloga.

Osim toga, pozitivna procjena većine međugorskih poruka kao poučnih tekstova ne podrazumijeva proglašenje izravnog nadnaravnog porijekla. Posljedično, kada se spominju Gospine ‘poruke’, to se mora uvijek razumjeti kao ‘navodne poruke’”, stoji u zaključcima dokumenta.

Dekret mostarsko-duvanjskog biskupa

Na temelju te note mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić jučer je izdao dekret u kojem je odlučio: “da ništa ne priječi (nihil obstat) da se cijeni pastoralna vrijednost i da se promiče širenje ovog duhovnog prijedloga pa i mogućim hodočašćima”; “da su vjernici, kad je u pitanju pobožnost prema Mariji ‘Kraljici Mira’, ‘ovlašteni da je se pridržavaju na razborit način’, iako to ne podrazumijeva odobravanje nadnaravnog karaktera fenomena o kojemu je riječ, uz napomenu da vjernici nisu dužni vjerovati u to; da su svećenici ove Biskupije, prihvaćajući i poštujući odluku Crkve, slobodni pristati ili ne pristati uz ovaj duhovni prijedlog; da se Apostolskog vizitatora poštuje i sluša u odlukama koje će donositi u situacijama koje se mogu pojaviti”.

I danas je na konferenciji za novinare biskup Petar Palić objasnio što znači “nihil obstat” u slučaju Međugorja.

“To znači da vjernici mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovog duhovnog prijedloga i da se dopušta javno štovanje. Kako upozorava i Dikasterij u svojoj Noti, kad se spominju ‘Gospine poruke’, to se mora razumjeti kao ‘navodne poruke’, odnosno navodni fenomen, a drugo da su vjernici, kad je u pitanju pobožnost prema Mariji Kraljici Mira, ovlašteni da je se pridržavaju na razborit način”, kazao je biskup Palić te dodao da je važno podsjetiti da “vjernici nisu dužni vjerovati u nadnaravni fenomen”.

Maštruko: “Crkva nije toliko naivna da prizna ukazanja”

Stručnjaci za religijska pitanja i teolozi uglavnom nisu iznenađeni ovakvom odlukom Svete Stolice o Međugorju. Tako je sociolog, stručnjak za religijska pitanja, diplomat i posljednji jugoslavenski veleposlanik u Vatikanu, Ivica Maštruko, u razgovoru za Dnevno.hr kazao da je prema ranijim najavama i izjavama Pape bilo poznato da neće biti potvrđeno da je do ukazanja stvarno došlo.

“Već se moglo naslutiti da će biti priznato jedno blagotvorno djelovanje na posjet vjernika i na same vjernike. Drugim riječima, kratak moj komentar bi bio da gdje ima novca, tu je i Crkva”, rekao je Maštruko te dodao: “Ne može se Crkva odreći priljeva novca i svega onoga što donosi jedno takvo hodočašće, kao recimo u Međugorju, a s druge strane, ne može biti toliko naivna da prizna da je do ukazanje stvarno došlo. Drugim riječima, i dalje se Međugorje održava u pogonu kao mjesto hodočašća, ali se ne priznaje okolnost samog ukazanja”.

Maštruko ne vjeruje da će se u dogledno vrijeme priznati nadnaravnost ukazanja Gospe vidiocima. “Mi to ne možemo znati, ali ne vjerujem da će do toga doći, barem ne u neko skorije vrijeme. Za 200 do 300 godina možda da. No, to je mjesto hodočašća i ono što će privlačiti tisuće vjernika, s druge strane, ne prihvaća se odgovornost za nadnaravno ukazanje i već se kaže da za to nema nikakvih dokaza. Ali, to ne smeta vjerskom biznisu, odnosno vjerskom turizmu”, zaključio je bivši veleposlanik u Vatikanu.

Milas: “Kompleksan fenomen Međugorje”

Ovakva odluka Vatikana o Međugorju bila je očekivana i teologu Daliboru Milasu. “Za većinu ljudi je odluka bila očekivana. Znali smo već, posljednjih godina Vatikan je preuzeo konce cijele te priče, poslao je svog čovjeka iz Vatikana i bilo je za očekivati ili da se izraze pohvalno o tome ili da samo afirmativno progovore. Odluka je logična posljedica svega što se dogodilo u posljednje vrijeme”, kazao je Milas u razgovoru za televiziju N1.

“Treba naglasiti da iako je papa Franjo službeno priznao pastoralnu vrijednost Međugorja, odluka ipak nije bez rezerve. Treba jasno istaknuti, a Fernandez (kardinal Víctor Manuel Fernández, pročelnik Dikasterija za nauk vjere, op. au.) je danas upozorio na određene elemente koji traže oprez, uključujući pitanje nadnaravnosti ukazanja i pogotovo kontroverzi oko poruka. Izričito je pozvao na oprez u prihvaćanju tih poruka bez kritičkih promišljanja i naglasio da te poruke nisu crkveni stav”, kazao je Milas te dodao da je odluka sjajna vijest za one koji vjeruju u Međugorje, ali i za Vatikan koji je nakon nekoliko desetljeća stavio “točku na i” vezano uz tu priču.

“Iz pastoralno-teološke perspektive potrebno je razlučiti autentičnu duhovnost, na čemu Vatikan inzistira, od praznovjerja i mitova i graditi priču na toj razini. Zanemariti jeftini senzacionalizam, a naglašavati autentičnu duhovnost i sve što ide uz to”, rekao je Milas te dodao da su dva razloga zašto je Vatikan tako dugo odlučivao o Međugorju.

“Prvi je što Crkva nikada ne žuri s takvim odlukama. I to je dobra stvar. Druga stvar je što je Međugorje kao fenomen izuzetno kompleksan… U Međugorju ukazanja navodno još uvijek traju, vidioci još uvijek primaju poruke od Marije. I tu nije lagano donijeti pravorijek i zato je ova rezerva Vatikana prilično logična i po meni opravdana. Prva etapa je riješena: Međugorje je priznato kao mjesto autentične duhovnosti, mjesto obraćenja i sve što ide uz to, a sada nas čeka druga etapa, a to je čišćenje svega što ne ide s tim. Treba konačno reći vjernicima i turistima da Međugorje nije mjesto magije i instant čuda. Treba reći da tamo ne plešu nebeska tijela, da kip Uskrslog Isusa ne plače iz koljena i da fluorescentni kip Gospe nije čudo s neba nego kip s eBaya”, zaključio je Milas.

The post Vatikan podržao hodočašća u Međugorje, ali poruke Gospe i dalje ostaju “navodne” appeared first on Faktograf.hr.

pročitaj cijeli članak