Na Facebook profilu čiji korisnik redovito objavljuje antisemitsku propagandu objavljena je fotografija koja prikazuje naslovnicu britanskog lista Daily Express, kojom dominira naslov: “Judea objavila rat Njemačkoj“.

U opisu fotografije korisnik je napisao (arhivirano ovdje):

“Ne treba ni ulaziti u konverzaciju o II. svjetskom ratu sa onima koji ni ne znaju da su Židovi svijeta objavili rat Njemačkoj još 1933. godine! Od tada počinje bojkot sve njemačke robe u zemljama gdje su židovi imali uticaja u vlasti! Razlog je bio taj jer je Hitler preuzeo židovske banke, uhapsio Rothschilda, ukinuo kamate, istjerao židove iz svih medija, ukinuo njihovu pozorišnu i filmsku industriju, protjerao glumce, a zatvorio kina i pozorišta, te otpustio jevreje iz svih organa vlasti! Njemačka je doživjela procvat i blagostanje nezabilježen u dotadašnjoj istoriji! A mi smo učili o ludaku i manijaku koji je pobio plinom šest miliona Jevreja i želio da zavlada svijetom”.

Napadi na Židove i poziv na bojkot njemačke robe

Naslovna stranica britanskih novina je autentična i objavljena je 24. ožujka 1933. godine (arhivirsno ovdje), ali korištenje ove novinske naslovnice za tvrdnju da su Židovi najprije objavili rat Njemačkoj na tragu je nacističke propagande, koja je upravo tu tezu koristila kako bi opravdala progon Židova, najprije u Hitlerovoj Njemačkoj, a kasnije i u porobljenom dijelu Europe (arhivirano ovdje).

Bojkot njemačke robe, koju je nakon Hitlerovog dolaska na vlast 1933. godine zagovarala nekolicina židovskih organizacija, pokrenut je zbog uznemiravanja Židova od strane nacista u Njemačkoj, a u ranoj fazi Hitlerove vlasti to uznemiravanje sastojalo se od bacanja smrdljivih bombi u radnje židovskih vlasnika, zastrašivanje njihovih kupaca, ponižavanje i fizičke napade (arhivirano ovdje).

Početkom ožujka 1933. godine pripadnici nacističkih SA odreda u Berlinu zatvorili su na desetke židovskih migranata iz istočne Europe, u Breslau (danas poljski Wroclaw) su napadnuti židovski odvjetnici i suci, a 13. ožujka iste godine Židovi u Mannheimu prisiljeni su na zatvaranje svojih trgovina. U drugim gradovima Njemačke zabilježeni su upadi SA jurišnika u kuće Židova, pri čemu su vlasnici prebijani i maltretirani. Njemački tisak ovim incidentima nije posvećivao pažnju, ali vijesti su putem međunarodnog tiska stizale izvan granica Njemačke, izazivajući ogorčenje i zabrinutost židovskih organizacija diljem svijeta. U takvim okolnostima u židovskim organizacijama rodila se ideja o bojkotu njemačke robe (arhivirano ovdje).

Međutim, židovske organizacije u ovoj akciji nisu bile jedinstvene; neke organizacije su vjerovale da je to jeste način na koji je moguće oslabiti novog njemačkog kancelara i njegovu vlast, dok su druge upozoravale da će takva akcija samo otežati položaj Židova u Njemačkoj. Središnje židovsko udruženje Njemačke smatralo je da je dužno izdati izjavu podrške režimu, tvrdeći da “nadležna državna tijela (Hitlerov režim) nisu svjesna prijeteće situacije”, te su naveli: “Ne vjerujemo da će naši njemački sugrađani dopustiti da budu uvučeni u ekscese protiv Židova.”

Istaknuti židovski poslovni lideri pisali su pisma podrške nacističkom režimu, pozivajući dužnosnike židovske zajednice u Palestini, kao i židovske organizacije u inozemstvu, da odustanu od organiziranja ekonomskog bojkota. Udruga njemačkih nacionalnih Židova, marginalna grupa koja je podržavala Hitlera u njegovim ranim godinama, također se protivila židovskom bojkotu njemačke robe (arhivirano ovdje).

Masovni prosvjed u SAD-u

U Americi je za to vrijeme rasla zabrinutost u židovskim organizacijama te je u New Yorku organiziran sastanak predstavnika Američkog židovskog odbora, organizacije B’nai B’rith i Američkog židovskog kongresa. Sudionici sastanka osnovali su zajednički odbor za praćenje situacije u Njemačkoj, ali zaključak koji su donijeli bio je protiv javnih prosvjeda u Americi. Naime, smatralo se da bi takvi prosvjedi dodatno pogoršali ionako nestabilan položaj njemačkih Židova, ali pod pritiskom loših vijesti iz Njemačke Američki židovski kongres promijenio je mišljenje i pozvao svoje partnere da pomognu u organiziranju američke prosvjedne kampanje.

Sredinom ožujka 1933. godine donesena je odluka da se organizira masovni prosvjed u Madison Square Gardenu u New Yorku, a kad su se sve organizacije usuglasile organizirani su istodobni prosvjedni skupovi u New Yorku, Chicagu, Bostonu, Philadelphiji, Baltimoreu, Clevelandu i na 70 drugih lokacija. Skup u New Yorku emitiran je diljem svijeta. Istoga mjeseca počeo je i bojkot njemačke robe od strane Židova u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, što je bio povod za objavu naslovne vijesti o “ratu Judeje” protiv Hitlerove Njemačke (arhivirano ovdje).

Dakako, prosvjedi protiv ugnjetavanja Židova u Njemačkoj i bojkot njemačke robe nisu predstavljali objavu rata Judeje protiv Njemačke, niti je taj rat mogao biti proglašen, obzirom da Judeja nije bila država koja je to mogla učiniti. Također, netočno je da od 1933. godine “počinje bojkot sve njemačke robe u zemljama gdje su Židovi imali uticaja u vlasti”. U bojkotu su, naime, uglavnom sudjelovali Židovi i simpatizeri agende židovskih organizacija po pitanju suprotstavljanja terora nad Židovima u Njemačkoj, a on je provođen neovisno o utjecaju Židova u strukturama vlasti zemalja u kojima su živjeli.

Također, do bojkota nije došlo jer je “Hitler preuzeo židovske banke, uhapsio Rothschilda, ukinuo kamate, istjerao židove iz svih medija, ukinuo njihovu pozorišnu i filmsku industriju, protjerao glumce, a zatvorio kina i pozorišta, te otpustio jevreje iz svih organa vlasti”, nego zbog kampanje nasilja nad njemačkim Židovima koja je započeta po dolasku Hitlera na vlast.

Ograničavanje prava Židova 1933.

Prvi veliki zakon koji je ograničio prava židovskih građana u Njemačkoj donesen je 7. travnja 1933. godine, nepuna dva tjedna nakon što su židovske organizacije u SAD-u i Velikoj Britaniji krenule u bojkot njemačke robe, odnosno nakon što je objavljena sporna naslovnica lista Daily Express. U pitanju je Zakon o obnovi profesionalne države službe, kojim su Židovi i politički nepouzdani kadrovi isključeni iz državne službe.

Novi zakon bio je prva formulacija takozvanog Arijskog paragrafa od strane njemačkih vlasti, regulacije koja je korištena za isključivanje Židova (a često, posredno, i drugih “ne-arijaca”) iz organizacija, profesija i drugih aspekata javnog života. To će postati temelj Nürnberških rasnih zakona iz 1935. godine, koji su definirali Židove ne prema vjerskom uvjerenju, nego prema nasljednom podrijetlu te formalizirali njihovu segregaciju od takozvanog arijskog stanovništva. U travnju 1933. godine ograničen je i broj židovskih studenata u njemačkim školama i sveučilištima, a u istom mjesecu donesena je i dodatna legislativa kojom je oštro ograničena “židovska aktivnost” u medicinskim i pravnim profesijama (arhivirano ovdje).

The post Zašto su židovske organizacije 1933. godine pozvale na bojkot njemačkih proizvoda? appeared first on Faktograf.hr.