“Adolf Hitler je bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir”.

Ovu informaciju – bez konteksta koji bi govorio o prirodi te nominacije i bez podataka o čovjeku koji je Hitlera nominirao za najpoznatiju svjetsku mirovnu nagradu – već godinama objavljuju korisnici društvenih mreža.

Može se naći u recentnim, ali i godinama starim objavama Facebook korisnika (arhivirano 1, 2, 3, 4). Hitlerovu nominaciju za Nobela nerijetko u prvi plan ističu negatori holokausta i propagandisti mržnje prema Židovima, želeći stvoriti dojam da su zloglasnog njemačkog kancelara pobjednici u Drugom svjetskom ratu na zao glas stavili bez valjanog razloga (arhivirano ovdje).

Informacija o nominaciji Adolfa Hitlera za Nobelovu nagradu za mir jeste točna, ali kontekst koji se u pravilu izostavlja ne govori u prilog onima koji društvene mreže koriste za prekrajanje povijesti po mjeri svog svjetonazora.

Hitlera je za nagradu nominirao švedski parlamentarac

Kontekst nominacije Adolfa Hitlera za Nobelovu nagradu za mir pojašnjen je na službenoj internetskoj stranici nobelprize.org, koja sadrži podatke o dobitnicima Nobelovih nagrada. Tamo se, usput rečeno, navodi da su tri najčešće pretrage osoba u bazi podataka nominacija za Nobelovu nagradu za mir – Adolf Hitler, Mahatma Gandhi i Joseph Staljin.

O Hitlerovoj nominaciji piše ovako: “Adolf Hitler je jednom bio nominiran 1939. godine. Koliko god to danas izgledalo nevjerojatno, Adolfa Hitlera je 1939. za Nobelovu nagradu za mir nominirao član švedskog parlamenta, E.G.C. Brandt. Očigledno, Brandt nikada nije namjeravao da se nominacija shvati ozbiljno. Brandt je bio posvećeni antifašist i ovu je nominaciju zamislio više kao satiričku kritiku tadašnje političke rasprave u Švedskoj. U to su vrijeme brojni švedski parlamentarci nominirali tadašnjeg britanskog premijera Nevillea Chamberlaina za Nobelovu nagradu za mir, a Brandt je na tu nominaciju gledao s velikim skepticizmom. Međutim, Brandtove satiričke namjere nisu bile dobro prihvaćene, te je nominacija brzo povučena u pismu datiranom 1. veljače 1939. godine”.

Još podrobnije objašnjenje ove nominacije objavljeno je na stranici nobelpeacecenter.org (arhivirano ovdje), iz pera norveškog povjesničara Asle Sveena, koji navodi da je “24. siječnja 1939. godine, dvanaest švedskih članova parlamenta za Nobelovu nagradu za mir nominiralo britanskog premijera Nevillea Chamberlaina”.

“Argument za ovu nominaciju bio je da je Chamberlain spasio svjetski mir Münchenskim sporazumom s Hitlerom u rujnu 1938., kada je područje Sudeta u Čehoslovačkoj predano Njemačkoj. Chamberlain je bio čovjek koji je ‘kroz ovo opasno vrijeme spasio naš dio svijeta od strašne katastrofe’, kako je napisano u pismu nominacije. Tri dana nakon nominacije Chamberlaina, švedski parlamentarac i socijaldemokrat Erik Brandt poslao je pismo Norveškom Nobelovom odboru, nominirajući njemačkog kancelara Adolfa Hitlera za Nobelovu nagradu za mir”, navodi norveški povjesničar.

Asle Sveen pritom je objavio i cjelovito pismo nominacije koje je Nobelovom odboru uputio švedski socijaldemokrat. U pismu se navodi:

“Ovim putem ponizno predlažem da se Nobelova nagrada za mir za 1939. godinu dodijeli njemačkom kancelaru i führeru Adolfu Hitleru, čovjeku koji je, prema mišljenju milijuna ljudi, više nego itko na svijetu zaslužio ovu visoko cijenjenu nagradu. Autentični dokumenti otkrivaju da je u rujnu 1938. svjetski mir bio u velikoj opasnosti; izbijanje rata bilo je samo pitanje vremena. Čovjek koji je tijekom ovog opasnog vremena spasio naš dio svijeta od strašne katastrofe bio je bez sumnje veliki vođa njemačkog naroda. U kritičnom trenutku nije dopustio da oružje progovori, iako je imao moć započeti svjetski rat. Svojom vatrenom ljubavlju prema miru, ranije dokumentiranom u njegovoj poznatoj knjizi Mein Kampf – možda najboljem i najpopularnijem književnom djelu na svijetu, odmah nakon Biblije – zajedno sa svojim miroljubivim postignućem – aneksijom Austrije – Adolf Hitler je izbjegao upotrebu sile… Vjerojatno će Hitler, ako ga ratni huškači ostave na miru, pacificirati Europu, a možda i cijeli svijet. Nažalost, još uvijek postoji veliki broj ljudi koji ne vide veličinu u Hitlerovoj borbi za mir. Zbog te činjenice ne bih smatrao da je pravo vrijeme da Hitlera nominiram kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir da nije bilo nekoliko švedskih parlamentaraca koji su nominirali drugog kandidata, i to britanskog premijera Nevillea Chamberlaina. Ova nominacija čini se loše promišljenom. Iako je istina da je Chamberlain svojim velikodušnim razumijevanjem Hitlerove borbe za pacifikaciju pridonio očuvanju svjetskog mira, posljednju odluku donio je Hitler, a ne Chamberlain! Hitleru, i nikome drugome, treba prvenstveno zahvaliti za mir koji još uvijek vlada u većem dijelu Europe; a ovaj čovjek je također nada za mir u budućnosti. Kako Chamberlain očito može tražiti svoj dio u uspostavi mira, moguće je da dobije manji dio Nobelove nagrade za mir. No, najispravnije bi bilo ne stavljati nijedno drugo ime pored imena Adolfa Hitlera i time baciti sjenu na njega. Adolf Hitler je bez sumnje autentični, bogom dan borac za mir i milijuni ljudi diljem svijeta polažu svoje nade u njega kao princa mira na zemlji.”

“Nominacija je bila zamišljena kao ironija”

Pismo je Eric Brand pisao u Stockholmu, 27. siječnja 1939. godine. Njegov ironični pokušaj da ismije prijedlog švedskih parlamentaraca koji su za Nobela kandidirali britanskog premijera dočekan je na nož. Uslijedio je, piše norveški povjesničar Asle Sveen, “val prosvjeda od strane švedskih komunista, socijaldemokrata i liberalnih antifašista”.

Navodi da su Erika Brandta nazivali ludim, nespretnim i izdajnikom vrijednosti radničke klase, da su sva njegova predavanja u raznim udrugama i klubovima bila su otkazana te da je Brandt bio iznenađen nasilnim reakcijama. Nominaciju Hitlera objasnio je u razgovoru za švedski list Svenska Morgonposten, gdje je rekao da je nominacija bila zamišljena kao ironija. Suočen s burnim reakcijama, on je u pismu Nobelovom odboru povukao nominaciju već nekoliko dana nakon što ju je poslao.

The post Zašto je Adolf Hitler nominiran za Nobelovu nagradu? appeared first on Faktograf.hr.