Ono što je spomenuto praktično u svakoj hejterskoj i mrziteljskoj čitulji Bori Đorđeviću u hrvatskim medijima jest to da je krajem osamdesetih Slovence vrijeđao kao “bečke konjušare”, a da se onda pred kraj života preselio u Sloveniju. No, površna novinarčad nije se potrudila da traga za izvorom vlastite tvrdnje, ili za njega nije ni znala. Pjesma u ono doba strašna imala je istu onu lakoću sroka i smisla kao i sve one slavne pjesme Riblje čorbe. Samo što je sadržaj bio drugi. Šovinizam upisan u pjesmi bio je bogat i višeslojan: u njoj su i Albanci iz Starog trga, i Kocbekovi “Lipicanci”, i to ogavno govorenje iz nacionalističkog prvog lica množine… Otkud onda i odakle to lešinarsko i mrtvozorničko snebivanje hrvatskih medija nad Borom Čorbom i Slovencima? Otkud taj naš čitateljski dojam, naročito pred naslovima u nekad uglednim sabah cajtunzima, da je u tome manje denuncijacija ozloglašenog mrtvaca, a više je ruganja Slovencima. U tom ruganju je, međutim, sama srž hrvatskog nacionalizma, primitivizma, te dubokog jada i sitnodušja hrvatske kulture. Oni se, naime, rugaju velikodušnosti i širini jedne kulture. Miljenko Jergović za svoj blog.

Jergović: Bečki konjušari i slovenska gospoda – Monitor.hr.