U đardinu njegove obiteljske kuće u Lapadu uvijek ima životinja svake vrste. Neke su tu stalno, a neke u prolazu. Naš slikar Maro Mitrović često pomogne onima na koje naiđe u đardinu ili pak negdje putem kroz grad. Ovoga puta udomio je sokola lastavičara koji bi mu, kako stvari sada stoje, mogao biti ‘cimer’ duže vremena.

-Soko lastavičar ne živi u našim krajevima nego u bjelogoričnim šumama i ptica je selica. Zimi sele u Afriku. Nagla oluja i kiša neki dan ga je oborila na tlo blizu moje kuće gdje sam ga i našao. Ima povrijeđenu nogu i hranit ću dok se ne oporavi. Možda će trebat prezimit kod mene – otkrio nam je Maro, zadovoljan jer je prva faza oporavka nastupila puno prije nego što je očekivao.

-Okac Veličajni već pije bačeno jaje sa štapića i pojeo je par komadića piletine. Davno prije, pred nekih pedesetak i više godina često sam razgovarao sa prof. Ivom Tutmanom, u ono vrijeme jednim od vodećih europskih ornitologa. Problem kod hranjenja grabljivica u nevolji je taj što im se meso koje im nudimo može zalijepiti za jednjak jer oni jedu komade lovine sa krznom, zdrobljenim kostima ili u slučaju kukaca sa smrvljenim oklopom. Rješenje je uvaljati komadiće mesa u kukuruzno brašno, a Wanda (Marova kćer, op.a) i ja smo otkrili još jedan način – umočiti ga u bačeno jaje. Tada zalogaj lako klizne niz jednjak ptice.
Dobar je znak što je srednji prst desne nogice ispružen no ne puštam ga na slobodu dok svi ne budu otvoreni. Noga mu je natečena. Gotovo sigurno udarac. Opet sam mu prepipao nogu i ne izgleda ništa slomljeno. Za sada ga treba samo hraniti i nadati se ozdravljenju – opisao je Maro.

Svaka čast Maro!

Foto: Privatna arhiva