Ovog je tjedna održana prva i, vjerojatno, zadnja debata pred američke predsjedničke izbore. Premda je sučeljavanje dvoje kandidata privuklo veliku pažnju javnosti, teško da ćemo imati priliku gledati, kako je to bilo uobičajeno, drugi i treći nastavak. Mnogi su htjeli vidjeti nastup Kamale Harris, o kojoj se ne zna puno, osim da je politički korektan ukras Bidenove administracije i predmet ruganja na društvenim mrežama, piše Borislav Ristić za Večernji list.

Harrisova nema neku reputaciju u javnosti. Njeni javni nastupi uglavnom su nepresušna inspiracija tvorcima memeova, jer ona ne štedi na gafovima i ne umije sakriti svoju ignoranciju koju po pravilu prati arogancija. Prije ovog nastupa, njena jedina debata bila je na demokratskim izborima 2020., koja je prošla katastrofalno. Unatoč naklonosti medija, svaka njezina izjava otjera gomilu potencijalnih glasača.

Ni ovaj put nije razočarala. A to je vjerojatno i jedan od glavnih razloga zbog čega nećemo gledati nastavak ove debate. U stvari, lako je moguće da je ovo bilo zadnje sučeljavanje predsjedničkih kandidata uopće. Iako se uobičajilo misliti kako su javne debate na američkim izborima neophodan dio procedure, to i nije baš tako. Javna sučeljavanja kandidata na američkim izborima u stvari su novijeg datuma.

>Ristić: Živimo u kulturi koja nagrađuje laž

Prve debate

Prva javna debata koja je održana bila je ona između Nixona i Kennedyja 1960. godine, koja je polučila veliki interes javnosti i pokazala se odlučujućom za ishod izbora. Nakon te debate, prva naredna je održana tek 1976. između Geralda Forda i Jimmyja Cartera. I to zbog toga što su oba kandidata bila relativno nepoznata široj javnosti. Tek od tada su postala uobičajena tri ciklusa debata na američkim izborima.

Međutim, sve te debate su ubrzo postale samo demokratska koreografija i medijski režiran politički cirkus bez ikakvog sadržaja. Kandidati obično dođu s par uvježbanih fraza koje im njihovi marketinški timovi pripreme, a njihovo je samo da izreknu neke od njih uživo kako bi se imale s čime ukrasiti naslovnice. Uloga moderatora je da u tome pomognu demokratskom kandidatu. Nikakvog sadržaja nema. Samo emotivno prenemaganje za javnost.

Prve predsjedničke debate bile odraz novog američkog društvenog konsenzusa

Tako je i bilo. Harrisova je recitirala svoje naučene fraze pripremljene za njezinu ciljanu publiku. Sukus njezinog nastupa je trebao biti u izbacivanju salvi optužbi prema Trumpu, koje bi ga trebale držati u okviru omraženog antijunaka američke politike. Sličan je bio i Trumpov nastup, samo u njegovom stilu i bez “šalabahtera”. Uglavnom ništa vrijedno spomena i ostajanja do kasnih noćnih sati, kao nekada.

Sama ideja predsjedničkih debata u Americi rodila se iz krize šezdesetih i sedamdesetih. Događaji koji su tada preplavljali ulice prelili su se u formi javne rasprave predsjedničkih kandidata. Američka je politička elita tada još imala kapacitet za osluškivanje i artikulaciju problema koji su mučili ljude. U tom su smislu prve predsjedničke debate bile odraz novog američkog društvenog konsenzusa, revolucija odozdo.

>Ristić: Kada laž preplavi čitav sustav, on se raspada sam od sebe

Elitu se više ne tiču problemi običnih ljudi

U tom smislu je zanimljivo usporediti kako danas američka politička elita reagira na krizu u kojoj se nalazi američko društvo. Dok je ranije stvorila samu instituciju javne predsjedničke debate u kojoj se raspravljalo o realnim problemima, danas je ta institucija postala marketinška lansirna rampa za ocrnjivanje protivnika, gdje svatko recitira svoje fraze. Jer, danas se ni o čemu ne debatira. Elitu se više ne tiču problemi običnih ljudi.

Zbog toga se ne bi trebalo čuditi ako, nakon ove debate, kreatori američkog javnog mnijenja lansiraju ideju kako debate predstavljaju prijetnju američkoj demokraciji. Ako su X i sloboda govora postali prijetnja, zašto ne bi i debate?

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Objava Ristić: Debate – medijski režiran politički cirkus pojavila se prvi puta na narod.hr.