Kada je nakon godina propadanja 2000. godine objavljen stečaj Croatia Linea (ex Jugolinije), na riječkom Jadranskom trgu prosvjedovala je šačica preostalih zaposlenika. Pored njih je satima nijemo, zaputivši se prema Korzu ili na suprotnu stranu prema autobusnoj stanici, prolazilo mnoštvo Riječana. Svatko je brinuo svoju brigu, nigdje solidarnosti prema pomorcima i umirućoj tvrtki

Piše: Neven Šantić

Nitko ne kaže da bi glas Riječana, ili hrvatskog javnog mnijenja uopće, promijenio sudbinu Croatia Linea (paklena mješavina nebrige vlasti, nesposobnosti uprave i svjetskog tržišta vjerojatno bi ionako učinili svoje), ali bi tadašnja vlast dobila jasan signal da se više ne smije igrati sa sudbinama ljudi i tvrtkama u državnom vlasništvu.

Nijemo promatranje

Isto tako, iako nitko ne tvrdi da će Jadrolinija doživjeti sudbinu Croatia Linea – poslovanje je za sada financijski u okviru planova, a i država subvencionira sve nerentabilne otočne pruge pa nema straha od stečaja – nijemo promatranje, najblaže rečeno problema Jadrolinijinih brodova, te izostanak javnog pritiska da se u tom hrvatskom brodaru konačno uvede reda, posljedično može dovesti do urušavanja cijele tvrtke – na sramotu „hrvatske pomorske tradicije”.

Usput, hrvatsku pomorsku tradiciju sam stavio u navodnike jer je to postala obična floskula. Brodarstvo se svelo na minimum minimuma, pomorci se školuju za strane brodarske tvrke, a o hrvatskom pomorstvu se briga vodi samo prigodničarski, o kakvim obljetnicama ili pučkim svetkovinama.

Havarija za havarijom

Vratimo se Jadroliniji. Dakle, nakon nedavne havarije trajekta Oliver, pada rampe na trajektu Lastovo i pogibije trojice pomoraca, prije nekoliko dana u more je pala rampa trajekta Mljet. U međuvremenu se saznalo za još nekoliko incidenata na Jadrolinijinom brodovlju – u prosjeku starom čak 28 godina.

Saznalo se i za niz drugih problema tvrtke, poput opterećenosti zaposlenika, nedovoljnog broja pomoraca, krahu strategije obnove flote (umjesto gradnje novih brodova Uprava se opredijelila za nabavku ostarjelih trajekata poput spomenutog Olivera)…

Ispostavilo se da je jedini koji je platio ceh za ovaj niz neugodnih događaja smijenjeni izvršni direktor tehničkih i operativnih poslova Egon Matešić. Predsjednika Uprave Davida Soptu i resornog ministra Olega Butkovića, ujedno i predsjednika skupštine Jadrolinija d.d., amnestirao je sam premijer Andrej Plenković. On ih, izjavio je – ne da. I tako to biva, karika uvijek puca na naslabijem mjestu, žrtveni se jarci nađu među onima koji nemaju moći ili moćnog pokrovitelja.

A razlog zašto će opet, poslužimo se ponovno ofucalom poslovicom, vuk pojesti magarca je jednostavan. Premijer i Vlada ne daju Butkovića i Soptu jer im se to može. A može im se jer ne nailaze ni na kakav otpor.

Jadrolinija i pomorci će biti zaboravljeni do sljedeće nesreće

Mediji su glasni prvi dan kada se dogodi nešto poput smrti trojice pomoraca i kada to koriste kao senzacionalističku priču. Još će nekoliko dana davati priliku da kaže koju predsjedniku sindikata ili nekom trećem i onda će nastupiti – bonaca. Stići će nove vijesti i nove senzacije, a Jadrolinija i pomorci će biti zaboravljeni do sljedeće nesreće.

Za Jadroliniju nije briga ni opozicijske političke stranke ni političare, koji se još uvijek više bave Domovinskim ratom te imbecilnim zabranama koncerata i izložbi nego da zaposle zapuštene moždane vijuge jednom važnom tvrtkom od koje ovisi 120 tisuća otočana i milijuni turista u jednoj turističkoj zemlji.

Očito, za budućnost Jadrolinije ne skrbi kako treba ni Hrvatski registar brodova (HRB). Nakon svega što se događalo i događa na brodovima ovog prijevoznika (mnogi od tih slučajeva kvarova ni ne dospiju do medija) valja se zapitati kako su neki od tih brodova uopće mogli dobiti atest za plovidbu koji izdaje formalno neovisno a zapravo neodgovorno (i tko zna od koga ovisno) tijelo poput HRB-a.

Pomorstvo se u Rijeci više ne vidi kao sadašnjost i budućnost

Na koncu, ravnodušni prema Jadroliniji su ne samo „prosječni” hrvatski građani (kojima je sve to „zamorno”) nego i Riječani. Sve ih je manje na njenim brodovima jer većina poslije školovanja ide na „strance”, a s protokom godina se sve više gubi i ta simbioza Riječana s pomorstvom odnosno brodarstvom.

Pomorstvo se u Rijeci više ne vidi kao sadašnjost i budućnost nego kao prošlost, povijest dostojna da završi u muzeju i da joj se tamo divimo.

I tako umjesto da nakon niza dokazanih propusta u upravljanju Jadrolinijom ministar Butković smijeni Soptu i ostale članove Uprave te dovede ljude koji će znati što treba činiti, a premijer Plenković smijeni njega ako to ne učini, sve će završiti smjenom jednog izvršnog direktora. Uz spomenuto mučno i tiho odobravanje velikog dijela hrvatskog javnog mnijenja i institucija.

Do ponovnog ugrožavanja života pomoraca i putnika. I konačnog urušavanja Jadrolinije.

The post Neven Šantić: Za Jadroliniju iskreno nije briga ni Vladu ni građane ni medije ni Riječane… appeared first on Riportal.