Jedna od najraširenijih pobožnosti među katolicima je svakako – krunica. Blažena Djevica Marija je u svojim ukazanjima od raznih vidjelica tražila da mole krunicu svaki dan. Ona je pobožnost koju izrazito vole i pape. Što je krunica? Kako je i kada nastala? Kako se ispravno moli? Što su nakane?

> Darko Pavičić: Muška se krunica susrela s medijskom surovošću i ismijavanjem

Povijest krunice

Krunica je pobožnost koja u prvom tisućljeću kršćanstva nije postojala. Svoj razvoj započela je u 12. st., a vrhunac formacije dosegnula je u 16. stoljeću. Crkve i samostani su u prošlosti bili središta pismenosti u Europi i jedina mjesta naobrazbe. Usprkos tome, bilo je nepismenih redovnika koji nisu znali latinski jezik koji je bio jezik Crkve. To je predstavljao problem kod izvršavanja redovitih samostanskih obveza – moljenja – pa su molitve biblijskih psalama zamijenjene molitvom Gospodnjom – Očenašem, a kasnije i anđeoskim pozdravom Mariji (Zdravo Marijo…) koji je u Crkvi bio poznat od početka. Takav prvotni oblik krunice dodatno je proširen u 14. st. kada joj je dodana nastavna molitva Sveta Marijo…

> Biskup Bogdan: Gospina krunica koju naši muškarci mole na koljenima, znak je vremena

Krunica i sv. Dominik

U prvoj polovici 14. st. kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, svakoj Zdravomariji dodao je pojedini odlomak iz Evanđelja kojim se razmatralo Isusov život; odrastanje, djelovanje, muku, smrt, uskrsnuće i Marijinu slavu, piše Dario Zürchauer za Hrvatsku katoličku mrežu. U to vrijeme nastala je i predaja o Gospinu ukazanju sv. Dominiku Guzmanu (o.1170.-1221.), osnivaču dominikanskog reda, koja ga je poučila kako da krunicu moli i proširi.

Krunica se kao pobožnost naveliko raširila nakon bitke kod Lepanta 1571.

Daljnji razvoj događaja nastavio se krajem 14. st. kada je njemački redovnik kartuzijanac, Henrik iz Kalkara, između 150 Zdravomarija umetnuo Očenaše. Stotinjak godina kasnije, krajem 15. stoljeća, njemački dominikanac Jakov Sprenger definirao je krunicu i Psaltir Majke Božje (kako se znalo nazivati krunicu) i u Kölnu utemeljio prvu kruničarsku bratovštinu. Tako je u Crkvi tada postojala molitva krunice sa završnim riječima Isus i Amen, i to podijeljena na tri dijela po uzoru na samostansku molitvu psaltira.

> Blažena Djevica Marija od Krunice – Je li krunica dosadna?

Još jedan dominikanac, Alberto da Castello iz 16. st., doprinio je usavršenju moljenja i razmatranja krunice, smanjivši broj evanđeoskih otajstava s 50 na današnjih 15, dodavši ponavljanje zaziva otajstva nakon svake Zdravomarije.

Tako je 50 Zdravomarija u jednoj krunici, a ukupno 150, zamijenilo isto toliki broj psalama. Takav se pojednostavljeniji oblik brzo prihvatio u crkvenim krugovima, ali i počeo značajno širiti među pukom. Taj obnovljeni Marijanski psaltir oslužbenio je 1569. također dominikanac, papa sv. Pio V. i u svojoj buli definirao današnju formu krunice i njezina razmatranja. Samo dvije godine kasnije, zbila se znamenita bitka kod Lepanta (7. listopad 1571.) koja je imala veliki utjecaj na širenje krunice. Tada se i po našoj dalmatinskoj obali osnivaju brojne kruničarske bratovštine.

Otajstva svjetla uveo je sveti papa Ivan Pavao II.

U prvoj polovici 17. st. dodana je molitva Slava Ocu, a u ukazanjima u Fatimi 1917., Gospa je dala uputu da se na kraju svake desetice moli zaziv O moj Isuse… Jedan od najznačajnijih priručnika o tome kako moliti krunicu, napisao je početkom 18. st. sv. Ljudevit Maria Grignion Montfortski u svojim “Razmatranjima o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji”. Ta je knjiga učinila odlučujući preokret u životu velikog Marijina štovatelja, pape sv. Ivana Pavla II. koji je, na poticaj dominikanaca, unio posljednju dopunu krunice dodavši pet novih otajstava pod imenom otajstva svjetla.

Kako se moli krunica?

Na početku molitve krunice, uzme se križ, poljubi i napravi znamen križa: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Potom se Bogu prikazuje molitva sljedećim riječima: „Isuse, ovo je tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu“.

Držeći križić krunice moli se Apostolsko vjerovanje. Na prvom zrnu moli se Očenaš. Potom slijede tri zrna Zdravomarije, a između dva dijela te molitve postoje zazivi:

1. Koji neka nam umnoži vjeru
2. Koji neka nam učvrsti ufanje
3. Koji neka nam usavrši ljubav

Nakon Zdravomarija slijedi Slavaocu i potom: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe“.

Zatim slijede „desetice“ koje započinju s Očenašem, a završavaju sa Slavaocu i O moj Isuse. Između dva dijela Zdravomarije mole se otajstva. Njih je četiri, ovisno o danu u tjednu.

Otajstva krunice

Radosna otajstva mole se ponedjeljkom i subotom

1. Koga si Djevice po Duhu Svetom začela
2. Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila
3. Koga si Djevice rodila
4. Koga si Djevice u hramu prikazala
5. Koga si Djevice u hramu našla

Žalosna otajstva mole se utorkom i petkom

1. Koji se za nas krvlju znojio
2. Koji je za nas bičevan bio
3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio
4. Koji je za nas teški križ nosio
5. Koji je za nas raspet bio

Slavna otajstva mole se srijedom i nedjeljom

1. Koji je od mrtvih uskrsnuo
2. Koji je na nebo uzašao
3. Koji je Duha Svetoga poslao
4. Koji je tebe Djevice na nebo uzeo
5. Koji je tebe Djevice na nebu okrunio

Otajstva svjetla mole se četvrtkom

1. Koji je na rijeci Jordanu kršten bio.
2. Koji nam se na svadbi u Kani objavio.
3. Koji nam je kraljevstvo Božje navijestio i na obraćenje nas pozvao.
4. Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.
5. Koji nam se u otajstvu euharistije darovao.

Na kraju se može izmoliti i desetica za duše u čistilištu. Unutar Zdravomarije moli se: „Koji neka se smiluje dušama u čistilištu“. Na kraju desetice moli se „Pokoj vječni“ za mrtve. Zatim se moli Zdravo Kraljice.

> Javna molitva krunice na trgovima hrvatskih gradova: Donosimo činjenice

Sveti Ljudevit Montfortski o tome kako ispravno moliti krunicu

Poznat kao vrsni teolog i zaljubljenik u Blaženu Djevicu Mariju, sv. Ljudevit Montfortski napisao je razna djela o ispravnoj i lažnoj pobožnosti prema Isusovoj Majci. U jednom od njih “Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se” upozorio je na dvije najčešće greške koje katolici čine prilikom molitve krunice. Donosimo čitav odlomak.

„Nakon što zazoveš Duha Svetoga, da bi dobro molio krunicu, na trenutak se saberi pred Bogom, i na način koji ćeš kasnije vidjeti, prikaži pojedine desetice. Prije nego što započneš deseticu, zaustavi se na trenutak, duže ili kraće, ovisno o vremenu kojim raspolažeš, kako bi sagledao otajstvo koje slaviš, te po tom otajstvu i po zagovoru Presvete Djevice, uvijek traži jednu od kreposti koja je na poseban način sadržana u tom otajstvu i koja ti je najpotrebnija.

Najviše pazi na dvije pogreške koje čine gotovo svi oni koji mole krunicu.

Prva, da ne formuliraju nikakvu nakanu prije nego počnu moliti; ako ih pitaš zašto mole, ne znaju odgovoriti. Zbog toga uvijek imaj na pameti da moliš za neku milost; da nasljeduješ neku krepost ili da se oslobodiš nekoga grijeha.

Druga greška, u koju se redovno pada moleći krunicu, je ta da već od početka molitve mislimo samo na to da je što prije završimo. Do toga dolazi jer se krunica smatra jednom tegobnom pobožnom vježbom koja nas jako opterećuje dok je ne izmolimo, pogotovo ako smo se na to obvezali u savjesti, ili ako smo je, protivno našoj volji, dobili za pokoru“.

> Predstavljeno Izvješće UiO o kršenju prava molitelja krunice: Šutnjom se šalje pogrešna poruka

Nakane krunice

Inicijativa „Muževni budite“ koja stoji iza javne molitve krunice na trgovima diljem Hrvatske, još prije više od godinu i pol dana izdala je priopćenje o tome zašto se moli krunica na javnom prostoru i što su nakane te molitve. Prenosimo dio priopćenja koje potpisuje Marko Jurlina.

„Smatramo da svaka molitva treba biti konkretna kako bi mogla biti uslišana, pa stoga i naša koja je javna. Dosad nismo čuli ni za jednu vjersku inicijativu, a čije nakane ne bi bile javno poznate. Zar ne bi bilo čudno da vidimo molitelje ispred bolnica i domova zdravlja a da ne znamo razlog njihova okupljanja na molitvu? Isto bi tako bilo čudno da dolazimo svake prve subote na Trg, da molimo i klečimo, a da nitko ne zna zašto. To što pojedincima smetaju nakane na koje molimo, govori više o njima nego o nama. Sve te nakane mogu se bez problema pronaći u Katekizmu Katoličke Crkve. Uostalom, Bog nikada ne uslišava nakane koje bi imale za cilj da se nekome u nečemu naškodi“.

> Ovdje možete pročitati Izvješće o kršenju prava molitelja krunice

Objava Što je krunica? Kada je nastala, kako se moli i što su nakane? pojavila se prvi puta na narod.hr.

pročitaj cijeli članak