Primjena algoritama sve je češća u suvremenim radnim odnosima – gotovo svaka iole digitalizirana tvrtka koristi softvere i uređaj za nadzor pa i modifikaciju ponašanja zaposlenika. Riječ je o procedurama i pravilima ponašanja napisanima matematičkim formulama i prevedenima na računalne jezike, u softverske algoritme, koji više ili manje na daljinu i više ili manje automatski upravljaju radnicima, tako što ih discipliniraju pa i sankcioniraju, ako ne čine ono što je propisano.

Digitalizacija, automatizacija, robotizacija

U središtu te prakse je digitalizirano radno mjesto kao prostor koji je opremljen tehnologijama za prikupljanje i obradu podataka. Ako je riječ o skladištu ili proizvodnom pogonu, tehnologije koje se za to koriste su, uz računala i mobitele, kamere i razni drugi uređaji i senzori koji prate radnika dok obavlja svoje zadaće. Ako je riječ o nekom poslu koji se obavlja putem interneta, koriste se razne aplikacije pa i špijunski softveri.

Algoritamskog menadžmenta ima u svim industrijama i u gotovo svakoj tvrtki, čak i među slobodnim profesijama kao što su odvjetnici, konzultanti i novinari.

I u Hrvatskoj je primjena tehnologija u organizaciji rada i nadzoru poslovnih procesa sve češća, posebno u većim tvrtkama koje teže povećanju produktivnosti i optimizaciji svojih operacija. Tajana Kesić Šapić, voditeljica Odjela za industriju HGK, kaže:

To uključuje upotrebu raznih aplikacija za praćenje rada zaposlenika, nadzor učinkovitosti, upravljanje zadacima te analizu podataka. Ove tehnologije uključuju softverske sustave za upravljanje projektima (npr. Asana, Trello), sustave za praćenje radnog vremena i produktivnosti (npr. Time Doctor, Hubstaff), sustave za upravljanje skladištima (WMS – Warehouse Management System) kao i složenije ERP (Enterprise Resource Planning) sustave poput SAP-a ili Microsoft Dynamicsa, koji integriraju poslovne pa i nadzorne procese u cijeloj organizaciji.

U sektoru trgovine koriste se najmodernije tehnologije koje digitalizacijom, automatizacijom i robotizacijom pojedinih procesa povećavaju efikasnost poslovanja te djelomično ili u potpunosti kontroliraju rad ljudi pa ih i zamjenjuju. Noviji primjer toga u nas su samo-naplatne blagajne i tzv. “pametne prodavaonice” u kojoj je rad ljudi sveden tek na asistenciju ponekom, tehnologijom zbunjenom kupcu, pod budnim okom menadžerskih algoritama koji putem mnoštva kamera i ostalih senzora sve prate i snimaju.

Softver za algoritamsko upravljanje poslovnim operacijama ima razne funkcionalnosti. Od mjerenja prosječnog vremena za izvedbu određene zadaće, izračuna optimalnog broja zaposlenika kako bi se u nekom dijelu proizvodnje ili prodaje postigao maksimalni učinak, do upozoravanja menadžmenta ako je izvedba neke zadaće u problemu.

Algoritmom po radniku

Tehnologije za nadzor radnika nisu nove: u pozivnim centrima i sličnim tvrtkama takve aplikacije primjenjuju se bar deset godina, a sve šira primjena interneta i digitalizacija poslovanja ubrzana pandemijom dale su tome zamah i potakle nove oblike primjene, u do sad neviđenim razmjerima. Široj javnosti najpoznatiji slučaj algoritamski upravljanog rada putem neke digitalne platforme je Uber, a drugi oblik toga vidimo u sve većoj automatizaciji rada u skladištima, gdje je najpoznatiji svjetski primjer tvrtka Amazon.

Vozač Ubera mora biti stalno online putem aplikacije preko koje mu stiže poziv za sljedeću vožnju. Ima desetak sekundi da je ili prihvati ili odbaci. Ako vožnju prihvati, a to najčešće i čini jer želi zaraditi plaću i bonus a ne izgubiti taj posao, aplikacija mu šalje lokaciju na kojoj mora “pokupiti” putnika.

Cijenu transakcije određuje algoritam u Uberovoj aplikaciji, a softver ograničava broj automatski dodijeljenih vožnji koje vozač smije odbiti – kaže nam jedan “partner Ubera”, koji želi ostati anoniman. Nakon što su mu se “zahvalili na suradnji” u jednoj korporaciji gdje je proveo više od desetljeća, danas koristi svoj privatni automobil kao taksi vozilo u kojem razvaža klijente, korisnike Uber aplikacije po Zagrebu.

Stoga ne čudi da 80 posto vozača Ubera (i drugih sličnih taksi servisa) prihvaća vožnje koje vjerojatno ne bi prihvatili da rade (i kad rade) izvan te platforme. Odbili bi sve noćne vožnje koje idu kroz opasne četvrti, ne donose dovoljno novca ili koje nalažu odlazak do previše udaljene lokacije. Jednake uvjete rada, s prikladnim specifičnostima, imamo i na drugim digitalnim platformama kao što su Glovo, Wolt i tome slične.

Platforme s problemima

Osnovni problem platformskog, algoritmima upravljanog rada je ideja da se ljudski odnosi i ljudska produktivnost mogu potpuno kvantificirati, što postaje ne samo mjerilo naše plaće, nego i naše društvene vrijednosti, što je izrazito opasno. Marija Selak Raspudić, profesorica filozofije na Sveučilištu u Zagrebu, nezavisna zastupnica u Saboru i kandidatkinja na predsjedničkim izborima, kaže:

Taksi vozač ili dostavljač čije su nam usluge dostupne preko različitih aplikacija najčešće nije jasno upoznat ni s podacima koji se o njemu prikupljaju ni sa svim metodama kažnjavanja ako ne ispunjava zadanu normu. Aplikacije su zapravo nemilosrdne jer kod njih ne postoji ‘ljudski faktor’ pa će vas tako za neispunjavanje propisanog standarda kazniti bez obzira na razlog.

Prva stvar koja je u tome nužna je potpuna transparentnost u pogledu načina funkcioniranja platformskog rada, s dva bitna iskoraka: transparentno ne znači samo da je nešto negdje nerazumljivo napisano sitnim slovima, nego jasno komunicirano na jednostavan način i drugo – čovjek nije stroj, odnosno i platformski radnik je radnik od krvi i mesa pa kontrola prema njemu ne smije biti normativno apsolutna, već mora počivati na uobičajenim radnim pravima koja važe i za sve neplatformske radnike.

Uređivanjem platformskog rada, a time i algoritamskog menadžmenta, Marija Selak Raspudić se bavila još početkom svog prvog saborskoga mandata. Njena tadašnja inicijativa odnosila se na rad od kuće i “pravo na isključenje” izvan radnog vremena koje je podrazumijevalo mogućnost neodgovaranja na e-mail i prestanak korištenje informacijsko-komunikacijske tehnologije za poslovne svrhe. Nakon toga, jedan oblik “prava na isključenje” uveden je u izmjene Zakona o radu, ali…

Nedovoljno jasno i bez posljedica po njegovo kršenje, što znači da u praksi nije zaživio pa ću se i u svom novom saborskom mandatu zalagati da se pravno jasnije uredi i radno vrijeme i svi oblici rada na digitalnim platformama.

Senzori, svuda oko nas

U skladištima, algoritamski nadzor se provodi putem raznih senzora i prijenosnih uređaja, mobitela, tableta, skenera linijskog koda, video kamera i aparata za određivanje lokacije. Svi ti uređaji povezani su putem bežičnih (Wi-Fi, IoT i 5G) mreža, osnaženi su i umjetnom inteligencijom te omogućuju gotovo potpuni nadzor nad svima koji ih imaju uz sebe.

U Amazonovim skladištima, podaci s prijenosnih uređaja koje radnici nose automatski se učitavaju u bazu podataka gdje ih obrađuju algoritmi koji procjenjuju njihovu učinkovitost i produktivnost te im dodjeljuju status ovisno o tome što je u softveru definirano kao uvjet za izvršavanje zadaće i što menadžeri smatraju da radnik treba činiti kako bi ostao zaposlen.

Amazon ima običaj (poučen sad već udžbeničkim “štosom” legendarnoga menadžera tvrtke General Electric, Jacka Welcha) nakon jednog upozorenja, otpustiti i zamijeniti deset posto najmanje učinkovitih radnika u svojim skladištima. Svojedobno, mediji su se raspisali i o jednom ekstremnom slučaju algoritamskog upravljanja u toj tvrtki kojeg je potvrdio i sam Jeff Bezos, utemeljitelj Amazona: jedan njihov radnik je bio tako programiran zapovijedima koje je dobivao putem aplikacije da nije imao vremena otići na toalet u radnom vremenu, pa je malu nuždu vršio u plastičnu bocu.

Zlouporabe platformnog i drugih oblika algoritamskog kapitalizma u hrvatskoj inačici naglašava i Katarina Peović, profesorica filozofije na Sveučilištu u Rijeci, saborska zastupnica u prošlom mandatu i predsjednica Radničke fronte.

Problem s digitalnim platformama u Hrvatskoj je taj da negiraju svaku odgovornost prema radniku, stalno povećavaju radno opterećenje koje se i onako slabo regulira i prati, a zapošljavajući sve veći broj stranih radnika kontinuirano snižavaju cijenu rada. Puno migrantskih radnika iz Azije u Hrvatskoj radi za digitalne platforme, no još više ih je u građevini i uslužnim djelatnostima. Za taj sektor se sigurno ne može reći da „nema domaćih radnika” što je popularna poštapalica domaćih kapitalista. Ima ih itekako, no platforme žele roblje a ne radnike.

Radnička fronta je – dok smo bili parlamentarna stranka – djelovala prema Ministarstvu rada i prema sindikatima u pokušajima organiziranja platformskih radnika. Sramotno je da su se veliki sindikati u potpunosti oglušili na pozive, dok se jedino Novi sindikat uhvatio tog pothvata, što je rezultiralo s pet prosvjeda. Čak se probalo organizirati i strane radnike, jer bi njihovim organiziranjem i zahtijevanjem boljih uvjeta rada svim radnicima bilo bolje.

Prava i obaveze poslodavaca

Što se tiče poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora je podržala stav zakonodavca o platformnom radu. Ipak, u HGK smatraju da rad putem digitalnih platformi treba biti reguliran posebnim zakonom koji bi preciznije uredio njegove specifičnosti.

Ana Božin, voditeljica Odjela za procjenu učinaka propisa HGK, kaže:

Uređenje platformskog rada unutar Zakona o radu po našem mišljenju nije najsretnije rješenje, s obzirom na to da isti zakon različito definira klasični radni odnos i radni odnos kod platformskog rada. Specifičnosti platformskog rada ogledaju se i u organizaciji radnog vremena, gdje kod platformskog rada postoji institut nepredvidivog obrasca rada, odnosno rad na poziv, koji se razlikuje od uređenja radnog vremena klasičnog Ugovora o radu, dežurstva ili pripravnosti. Trenutni zakonodavni okvir stvara nedoumicu u pogledu same definicije platformskog rada.

Platformski rad u Hrvatskoj reguliran je kroz izmjene Zakona o radu koje su stupile na snagu 1. siječnja 2024. godine. Glava IV.a Zakona o radu posvećena je radu putem digitalnih radnih platformi i uvodi niz novih obveza za poslodavce. Te obveze uključuju transparentnost u vezi s algoritamskim donošenjem odluka koje utječu na radnike, poput rasporeda rada, prihoda i radnog opterećenja. Platforme su dužne osigurati pristup tim informacijama radnicima i imenovati odgovornu osobu za nadzor i sigurnost radnika.

Platformski radnici često se nalaze u situacijama koje nisu adekvatno obuhvaćene Zakonom o radu, što otežava kako zaštitu njihovih interesa, tako i zaštitu prava poslodavaca. Tu je važno uspostaviti i održati ravnotežu. U tom kontekstu posebno su osjetljivi strani radnici, osobito oni iz Indije, Nepala, Filipina i drugih zemalja, koji često rade putem digitalnih platformi. Zaštita njihovih prava, uz istovremeno smanjenje opterećenja za poslodavce nešto je na što treba misliti pri izradi Zakona o stranim radnicima i eventualnog posebnog hrvatskog Zakona o platformskom radu.

Na razini EU-a upravo se razvija Direktiva o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem digitalnih platformi koja će dodatno regulirati ovo područje, s naglaskom na stvaranje sigurnijih uvjeta rada za radnike.

Temu nastavljamo u sljedećem dijelu serijala, za par dana, u članku kojem ćemo dati naslov Ustajte, vi algoritamsko roblje, vi sužnji aplikacija – gdje ćemo vidjeti što o svemu kažu sindikati, i može li se kako algoritamski radnik suprotstaviti pokušajima zlouporabe algoritamskog menadžmenta.

Još iz serijala:

Sve je sirovina: Kako je tehnologija stvorila novu vrstu kapitalizma

Povijest i utjecaj algoritama na ljudsku kulturu: Uvod u digitalni kapitalizam

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije na temelju Programa ugovaranja kvalitetnih novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

pročitaj cijeli članak