Vjeran Bušelić dobro je poznato ime u hrvatskoj informatičkoj zajednici: stariji čitatelji znaju ga još iz ranih dana Microsofta Hrvatska, a mnogim mlađim inženjerima bio je (ili još uvijek jest) profesor i/ili savjetnik za razvoj karijere. Relevantan je sugovornik za mnoge teme na razmeđu tehnologije i poslovanja, a povod ovom razgovoru bio je za naše prilike neuobičajen potez − uveo je ChatGPT u redovnu nastavu Tehnološkog veleučilišta u Zagrebu. A u Hrvatskoj baš i nismo navikli da najnovije tehnologije tako brzo ulaze u naš obrazovni sustav.

Umjetna inteligencija je pravi primjer digitalne transformacije

Dakle, da preciziramo, za školsku godinu 2024./2025. na studiju Digitalne ekonomije na TVZ-u Vjeran je ponudio kolegij Generativna umjetna inteligencija u primjeni. Smatra da je upotreba umjetne inteligencija došla do točke kad se više ne smije ignorirati:

Prije pet godina, pripremajući kolegij Digitalna ekonomija i novi poslovni modeli, jako sam dobro shvatio da tehnološke promjene postaju bitne/krucijalne tek nakon što ih ekonomija upregne i pretvori ih u stvaranje nove (poslovne) vrijednosti.

U kolegiju je, da ne bude zabune, obrađena i digitalna transformacija, ali ne ono što se najčešće uči –  digitalizacija poslovnih procesa koji služe primarno tvrtki da ubrza i pojeftini svoj rad/proizvodnju, nego baš poanta − kako prepoznati (novu) vrijednost za korisnika i kako ju implementirati kroz proizvod ili uslugu.

Izdvaja dvije premise na kojima je nastao nezapamćen interes za generativnu umjetnu inteligenciju koja se, ističe, proširila svijetom najbrže od svih do danas poznatih tehnoloških inovacija:

Ono što je velika razlika u odnosu na prethodne industrijske revolucije jest činjenica da su i internet (cloud) i mobilne aplikacije postali široko rasprostranjeni i, što je važnije, lako dostupni. Nerijetko potpuno besplatno jer se zarađuje kroz nove ekonomske modele.

Druga, možda i važnija odrednica je društveni moment, umreženost i korištenje kanala društvene interakcije (Facebook, Instagram, Tik-Tok…), koji je također već u praksi dokazao svoju moć. Sjetimo se Brexita, Trumpova dolaska na vlast 2016., ili u osobnoj sferi digitalne demencije (koja zahvaća najmlađe, najugroženije, a ne najstarije).

Obrazovni sustav bi na tolike promjene trebao reagirati, smatra Vjeran:

Studiju svako malo treba osvježenje, a digitalna ekonomija je sjajan kontekst, vrlo složen, od velikog utjecaja na promjene u našim životima … I odjednom se pojavila panacea – umjetna inteligencija koja ćezamijeniti ljude, učiniti neka zanimanja bespredmetnima… ili nas potaknuti da ju naučimo koristiti za našu dobrobit. Ne da ona piše pjesme i crta, već mi – nakon što naučimo kako pomoću nje raditi brže, efikasnije i naposljetku, kako stvarati nove vrijednosti za korisnike i cijelo čovječanstvo.

Eto, prva lekcija gotova – umjetna inteligencija je pravi primjer digitalne transformacije. A ona nema veze s tehnologijom, nego organizacijom i kulturom rada naše tvrtke, naših korisnika, našeg društva.

Novi obrasci rada – tko je spreman?

Kitze: “Programeri, AI će vam sigurno oteti posao. Što si prije to priznate, to bolje!”

(Da ne bude zabune, Vjeran tijekom ovog razgovora više puta napominje da govori isključivo o generativnoj umjetnoj inteligenciji:

Govorimo samo o malom djeliću umjetne inteligencije – onoj generativnoj, koja nam se približila prvenstveno zbog svojih komunikacijskih vještina, vještina koje su dosad bile isključivo u domeni ljudi. I time nas zavarala i pridobila.)

Naglašava veličinu promjene:

U tijeku su (poslovna i znanstvena) istraživanja o postocima utjecaja Gen AI na rad. Koji idu i do 40 % već u ovoj/sljedećoj godini. Što je nezamislivo puno. Najveće svjetske korporacije (mediji, zabava, telekomi, bankari, osiguravajuća društva, logistika itd.) prognoziranju/nagovješćuju drastične promjene u strukturi radnih mjesta, poglavito u radu s korisnicima, marketingu i prodaji, razvoju softvera, ali i R&D poslovima.

Jednu malu, rekao bih, pokaznu vježbu, preživjeli smo u pandemijskim godinama i naučili kako se i osobno i poslovno nositi s naglim i drastičnim promjenama. Čak je i državna uprava prihvatila rad od kuće i razne oblike online komunikacije!

Stoga je nužno naučiti kako se nositi s promjenama, no na tome ne rade svi oni koji bi trebali:

Korporacije ističu (ali i provode) preobrazovanje zaposlenika, koje se vrlo malo spominje u sustavima javnog obrazovanja. Opet, umjesto da reagiraju prvi, čekaju neke „cjelovite“ reforme. Tako sustavno ne podučavaju one radi kojih su osnovane, one koje želimo da nas (dostojno) zamijene i snose troškove naše (zaslužene?) mirovine.

Nije cilj obrazovanja naći posao, nego ostvariti svoje potencijale

Nakon gotovo 30 godina rada u IT industriji, Vjeran je počeo raditi sa studentima na projektu Algebrine Visoke škole za primijenjeno računarstvo i njegovo iskustvo iz realnog sektora pokazalo vrlo dragocjenim:

Odmah je prepoznata korist koju studenti mogu dobiti od osoba koje nisu po vokaciji nastavnici. Koji imaju (moraju imati/razviti) kompetencije podučavanja, ali primarno kroz prizmu rada. I da ne brkamo osnove logike, nije posao cilj, ne trebaju se mladi ljudi orijentirati isključivo prema zaposlenju, niti se obrazovni sustav treba podvrgnuti (iskrivljenim) zakonima tržišta.

Vjeran smatra da student treba zauzeti aktivan stav prema svojem obrazovanju jer za to ima najbolji mogući motiv:

Studenti trebaju istražiti područja koja su im na raspolaganju (odabirom vrste studija i/ili usmjerenja) i još više istražiti, a potom i obrazovati same sebe kako bi na najbolji način mogli ostvariti svoje potencijale. Najčešće odabirom tvrtke i zapošljavanjem, ali i pokretanjem vlastitog posla. Neprestano učiti (razumijevati poslovne okolnosti, produbljivati osobne kompetencije) i biti proaktivni i uporni. Jer radi se upravo o njihovoj budućnosti.

Istraživanje pokazuje: poslodavcima u IT-ju itekako su važne generičke kompetencije

Od 2012. Vjeran je zaposlen na Tehničkom veleučilištu Zagreb, gdje je, povezujući hrvatsku IT industriju i studente te pomažući studentima u organizaciji natjecanja u razvoju mobilnih aplikacija, postao svjestan važnosti generičkih vještina u IT području:

Znate ono: komunikativnost, timski rad, asertivnost, analitičko razmišljanje, vještine rješavanja problema… Najvažnije je napomenuti da su generičke vještine, a time i kompetencije, ovisne o području djelovanja (različite su kod liječnike, informatičara, rudara itd.)

Naravno, u njegovu su fokusu mladi informatičari, pa je suradnji s Katarinom Pažur Aničić, voditeljicom Centra za podršku studentima i razvoj karijera na FOI-ju, te uz podršku HUP-a, HGK i CISEx-a u studenom 2019. proveo istraživanje u kojem je sudjelovalo nešto više od 150 tvrtki koje zapošljavaju mlade informatičare, ali i profesori i studenti. Rezultati su bili zanimljivi:

Iako gotovo polovica (46,6 %) misli da su generičke kompetencije podjednako važne kao i one stručne, među preostalima su generičke bitno, bitno važnije. I to nas je ponukalo da i dalje ustrajemo na njihovom razvoju među studentima.

Jedan se uvid pokazao osobito značajnim:

Na pitanje o rangiranju traženih kompetencija, većina (74 %) uvrstila je i time stavila na vrh sposobnost brzog usvajanja novih znanja (što nije bilo visoko na listi ni profesorima ni studentima!). Poslodavcima je to daleko važnije nego što su stručna znanja koja donose sa studija (tek 16,8 % ih prepoznaje kao bitno). Ovaj primjer lijepo demistificira mantru kako „treba slušati stuku“. Da, ali slušati ono što oni kažu, a ne im nuditi odgovore i onda prezentirati rezultate kakvi sustavu obrazovanja odgovaraju.

Zašto ne shvaćamo vrijednost informacijske pismenosti?

Govoreći o generičkim kompetencijama, Vjeran ističe da je informacijska pismenost jedna od ključnih kompetencija današnjeg vremena jer su informacije stalno oko nas bez da ih tražimo. Ali se neugodno iznenadio otkrivši da se znanstvena literatura time ne bavi u kontekstu o kojem ovdje govorimo:

Nevjerojatno je da se ni kod nas ni u svijetu ne prepoznaje vrijednost informacijske pismenosti (prepoznavanja potrebe, pronalaženja izvora, procesa prikupljanja, valoriziranja i na kraju korištenja informacije) u domeni zapošljivosti mladih.

Zato je odlučio združiti informacijsku pismenost i kritičko razmišljanje i od akademske godine 2016./2017. za studente informatike prve godine izvodi kolegij tog naziva. Primjere za vježbu nisu morali dugo čekati:

Kolika je informacijska potreba bilo je jasno baš te 2016. godine kad je Trump počeo sa svojim fake news medijima, što je nama u Hrvatskoj bilo interesantno, ali ni po čemu tako angažirano kao kad nas je zahvatila Covid pandemija. Tad je odjednom došlo do klasičnog scenarija preplavljenosti informacijama, s mnoštvom proturječnih savjeta − od stožera, WHO-a, Rudana, Bakića, prijatelja i rodbine, tako da se nikome nije bilo jednostavno snalaziti, a ulog je bio zaista velik – zdravlje. Bilo osobno, bilo vezano uz (starije) članove obitelji.

Umjesto učenja pravila i provjeravanja po nebrojenim listama sa svakog portala, Vjeranovi studenti su učili radeći…

Na danu temu odabrali bi neku njima interesantnu hipotezu, pretražili internet (ne očekujete valjda da su išli u NSK?) i koncipirali mentalnu mapu, koju bi prezentirali i nakon javne obrane i komentara, pretvorili u esej/seminar. I tako radeći, u području koje poznaju, naučili odabrati relevantne izvore, valorizirati sadržaj, formirati i obraniti svoj stav. Usmeno (prezentacijom) i pismeno (esejem).

Zašto trebate (naučiti) pisati usprkos AI-ju koji će pisati umjesto vas?

Umijeće postavljanja pitanja

A onda je u prosincu 2022. došao ChatGPT, daleko najveći izvor lažnih vijesti ikad. Svi smo bili impresionirani, ali i malo prestrašeni, neke javne škole i države su ga čak zabranile, a Vjeran smatra da smo njime dobili odličan alat za učenje:

Korištenje generativne umjetne inteligencije baš potiče kritičko razmišljanje − ako imamo/postavimo cilj i naučimo metode dolaska do njega.

Na tim premisama osvježio sam kolegij, studente sam podučio osnovnim principima korištenja i dodao neke elemente vještina koje podučavam one starije – metakogniciji (kako doći do cilja) i mentalnim modelima (kako stvoriti kontekst). Uz dodatne sate učenja postavljanja pitanja pretvorio sam ih u male sokrate koji dijalogom s generičkom inteligencijom od nje razumiju koncepte, provjeravaju (Google i valorizacija rezultata) i kritički produbljuju svoja znanja.

No prije svega treba naučiti kako generativna inteligencija „razmišlja“, što može, a što joj ne smijemo prepustiti:

Njezin sustav rasuđivanja nije logički, hijerarhijski, uzročno-posljedični, zdravorazumski, ne poznaje kontekst, kulturu ni formalne sustave. Njoj je diploma iz Travnika valjana (i ne samo njoj). Ona zaključuje (izbacuje sljedeću riječ) putem analogije (što je negdje jako dobro), sličnosti (također), iskustva iz postojećih izvora (a joj – tu bi moglo biti problema), sposobna je generalizirati i sažimati. Vrlo je korisna u prepoznavanju uzoraka, preformuliranju, kreativnom stvaranju, a tamo gdje se traži kruta logika i činjenice, to sve moramo doraditi sami.

Vjeran je uvjeren da će generativna umjetna inteligencija vrlo brzo revolucionirati upravo proces učenja te da ona može postati naš (barem sekundarni) osobni učitelj/mentor:

Pitajte GenAI osnovne koncepte, pitajte što je to, zašto je tako (tu budite pažljivi, taj dio morate odraditi indirektno, sokratovski), zatražite primjere, pa čak i provjere znanja…  Na raspolaganju vam je metoda i način potpuno individualiziran i prilagođen baš vama osobno, vašim ciljevima, predznanju, vremenu… To danas nemaju ni najbogatija društva!

Tko preuzima odgovornost?

Na kraju razgovora Vjeran je poželio dati svojevrstan disclaimer kojim komentira sve što je rekao te recentnu dvojbu nas novinara i ostalih kreatora sadržaja:

Ova promišljanja nisu izrečena pod utjecajem niti uz pomoć umjetne inteligencije, već su konglomerat ogromnog iskustva stečenog uglavnom na vlastitoj koži, u brojnim školama, usavršavanjima, alatima – na osobnom računalu, spell checkeru, Googleu (Bing sucks), Chat GPT-u, CoPilotu… i tko zna tko im je sve autor. Ali ja ih potpisujem imenom i osobom pa ako vam se nešto ne sviđa (ili nije dovoljno jasno), slobodno se javite.

I to je po meni sve o dilemi treba li navoditi jesu li članak, seminar ili zadaća napravljeni uz pomoć umjetne inteligencije. Naravno da su napisani, danas je manje-više sve što skupite s interneta generirano uz pomoć umjetne inteligencije, ali je bitno tko preuzima odgovornost za krajnji proizvod. Koga možete tužiti ili pohvaliti? U ovom slučaju to je glavna urednica, a Ana i ja smo samo njena generativna inteligencija.

pročitaj cijeli članak