Samo je u sposobnosti prilagodbe spas, samo oni koji prihvaćaju datosti koje nam nalaže priroda te se njima prilagođavaju – mogu opstati. Na kraju krajeva kao i na mnogim drugim područjima života. Je, mnogo je toplije i sušnije, naravno da je kraj kolovoza neuobičajen za berbu malvazije, ali u ovom trenutku se moramo ili prilagoditi ili ćemo štetu učiniti još i većom.

Filozofski mudro, kako to samo on zna, na set pitanja o stanja u vinogradima koje već danima okupira nemali dio javnosti odgovorio nam je Ivica Matošević. Bez ikakvog ustezanja tvrdimo – bard hrvatske vinske scene, osoba koja imponira svojom mirnoćom, znanjem, naprosto mudrošću. Pravi akademik među vinarima. OK, možda smo ga s ovim našim opisima malo i prestrašili, gurnuli ga na neki način kojih desetak, petnaestak godina iznad onih koje realno broji, uostalom koliko je mudar, toliko je i vitalan, aktivan na najtežim, najizazovnijim svjetskim treking natjecanjima, ali da svojim promišljanjima, i ne samo posla kojim se dominantno bavi nego i čitavim nizom drugih, dominantno socioloških kategorija – svakako imponira.

Vruće je, neuobičajeno je dugo vruće. Poznata talijanska poslovica »la prima pioggia d’agosto rinfresca mare e il bosco«, »prva kiša u kolovozu osvježi more i šumu«, očigledno više ne vrijedi. Iz više razloga, prvi je svakako taj da kiša u kolovozu, a u pravilu je riječ o vremenskoj slici oko blagdana Vele Gospe, skoro da više i ne pada, a ako to i učini – krajnje je sporadično.

Manjak kiše

Osvrnemo li se na područje sjevernog Jadrana koje objedinjava i jednaku takvu vinsku regiju, prostor s kojeg dolaze, kao njezini najpoznatiji predstavnici, malvazija, žlahtina i teran, kiše tijekom lipnja, srpnja i kolovoza jedva da je i bilo.

– Ali je ipak bilo! Mogu vam istaknuti, s obzirom na to da na krajnjem istoku Hrvatske, u Podunavlju konkretno u Šarengradu nedaleko Iloka obrađujemo četiri hektara vinograda na kojima dominira graševina, da je tamo stanje ovog ljeta bilo još kud i kamo gore. Tamo je suša, i to drugu godinu za redom, učinila ekstremne, goleme štete koje će ostaviti jako velike posljedice. Bojim se da u ovom trenutku još ni ne znamo kakve i kolike. Iako je dakako i ovdje na Kvarneru suša, ipak je kiše bilo, ipak će kvaliteta, možda ne i količina, biti dobra, pojasnio nam je Mario Palinkaš svoje viđenje aktualne vinogradarske sezone. I oni su u Pavlomiru već odradii neke berbe, chardonnay je pobran, sorte za pjenušce također, aktualni je pak vikend posvećen pobiranju žlahtine tako da je ovih dana krenula vrlo intenzivna berba na Kvarneru i u Istri. A berači su se jako dobro morali zaštititi kako ne bi doživjeli – sunčani udar. U Brtonigli, ali i u Novom Vinodolskom temperature su se oko podneva penjale i do 33 stupnja. Ekstremno toplo, vruće, sparno. Kako bi se izbjeglo pregrijavanje grožđa, mnogi se na berbu odlučuju vrlo rano, odmah nakon zore.

Na krajnjem jugu, u Konavlima, koji je stupanj niže, bilo je nešto i oblaka. Razgovaramo s Evom Krištof, jednom od rijetkih hrvatskih enologinja koja je unatoč mladosti stekla zavidno iskustvo i jednak takav autoritet, veliki ugled na sceni na kojoj djeluje. Radila je na nekoliko kontinenata, kao i u značajnim hrvatskim vinarijama. Već nekoliko godina ulaže svu svoju energiju kako bi kao enologinja Dubrovačkog podruma unaprijedila vinogradarstvo i vinarstvo te povećala kvalitetu i kvantitetu, ali i opći imidž vina, posebno autohtonih poput malvazije s tog područja. Dugo je već godina itekako iskazana potreba da globalno najpoznatiji hrvatski grad i njegov turizam imaju svoju autohtonu vinsku listu.

– Istina, temperature su nešto više, a i berba je znatno ranija. S obzirom na to da sam radila i u drugim dijelovima Hrvatske, iz svojih kontakata znam da su veliki problemi po tom pitanju primjerice i u Slavoniji. S obzirom na to da mi u Dubrovačkom podrumu radimo na širenju nasada, itekako vodimo računa o svim tim pobrojenim problemima koje donosi zatopljenje. Ali, znate, osnovna je pretpostavka da uvažavate ono na što ne možete utjecati, a to su svakako vremenske slike, ali da itekako djelujete na onom što taj problem može umanjiti, amortizirati. Vidite ovdje u Konavlima postoji mogućnost za navodnjavanje. A ako je sve toplije, a vode ima, pa zar nije logično da se na taj način kreiraju i vinogradi? Hrvatska u skoro svim vinskim regijama može na taj način, navodnjavanjem doći do odgovora na pitanja koje nam donose temperature i suša, rezolutna je Krištof koja je radila na uistinu vrlo raznolikim vinorodnim područjima našeg planeta, od kalifornijske Sonome do Novog Zelanda, od Hvara do Kutjeva.

Sorta po sorta

Vraćamo se u Istru. Unatoč tome što je doživljavamo kao jedinstvenu regiju, ima jako puno mikropozicija i velikih raznolikosti. Čak i kad primjerice Motovun doživljavamo kao jednu takvu mikroregiju, razlike su velike. Vinogradi na nižim pozicijama manje su osunčani, ali kad nastupe ljeta poput ovog, ipak uživaju u manjem isušivanju, k tome imaju i više vlage. Neke pozicije na području Kaldira su zahvaljujući visini na većim dnevnim temperaturnim razlikama, je li Klaudio Ipša koji je postavio vinograd neuobičajeno visoko, iznad 400 metara, zapravo anticipirao vrijeme klimatskih promjena kad će vinogradi krenuti na put – sjevernije i na veće visine. Što o aktualnoj berbi kaže Luka Rossi, predsjednik Vinistre, udruge vinogradara i vinara Istre.

– Istarski vinari koji proizvode pjenušce, u vinogradima su bili već oko 20. kolovoza, što je jako rano. U isto vrijeme bralo se rane sorte kao što je chardonnay, a idućeg tjedna većina vinara započet će s berbom malvazije. Iako je početak berbe ovisio o području u kojem se vinogradi nalaze, generalno možemo zaključiti da je ove godine berba u istarskim vinogradima u odnosu na prošlogodišnju krenula desetak dana ranije. Mada, unatoč suši i klimatskim promjenama s kojima se iz godine u godinu suočavamo, grožđe je iznimne kvalitete i siguran sam da će berba 2024. dati odlična vina u Istri, istaknuo je Luka Rossi.

A jedna od najznačajnijih istarskih i hrvatskih vinarija je – Kozlović. I oni su javnost obavijestili o početku berbe, ali u jednom mirnijem tonu koji sluša znanost te se ne iznenađuje previše s pojedinostima klime.

– Berba u našoj vinariji traje dobrih mjesec dana, ponekad i više. Beremo vinograd po vinograd, sortu po sortu, red po red, kako grožđe sazrijeva, prema procjeni i mikrolokacijama. Takav posao zahtijeva puno ruku, a mi cijenimo predan rad berača grožđa. Istina je da postoje izvrsni strojevi za mehaničko branje. Proučavali smo njihove mogućnosti, doista su impresivne, ali jednostavno smo odlučili ostati pri ručnom raspoloženju, prepuštajući berbu našeg grožđa rukama berača. Kako bismo im zahvalili, svake godine na kraju berbe pripremamo zajednički ručak. Tako će biti, bez iznimke, i ove godine, samo da prvo obavimo posao, poručuju iz Kozlovića.

Bregovita Hrvatska

Zadnjih godina sve je zanimljivije, nagrađivanije i popularnije područje Plešivice, plešivičkog vinogorja. Zanimljivo, nekad se nedovoljno tehnološki odnjegovana vina s tog područja definiralo »kiselišima«. Premalo sunca, sorte koje tijekom zriobe ne uspijevaju prikupiti dovoljno šećera da bi, između ostalih faktora koji utječu na kakvoću vina, došli do zaokruženog tijela. Njima su iskakale kiseline, bila su jako svježa, često tek baza za miješanje s mineralnom vodom. Naravno, već godinama nije tako, plešivički vinogradari i vinari idu u red boljih ili jako dobrih i na nacionalnom nivou, a problemi koje imaju jadranske županije ili istok Hrvatske s preranom zriobom, visokim šećerima i manjkom rodnosti, odnosno s posljedicama mijenjanja klime i značajnijim zatopljavanjem, na Plešivici bi mogla postati – dobitna kombinacija. Jer njima u pravilu nedostaje sunca, imaju premalo sunčanih sati. Upravo stoga, iz te regije, iz bregovite Hrvatske stiglo je poprilično zbunujuće priopćenje. Dok se većina žali, Plešivica hvali ovogodišnje rezultate. K tome, što zvuči uistinu nevjerojatno, njihovi su berači krenuli u berbu u prvoj polovini kolovoza, konkretno 13. dana tog mjeseca, što je uistinu nebičan datum da bi se počelo praviti vino.

– Naši zapisi ne bilježe ovako ranu berbu. Klimatske su promjene ubrzale sazrijevanje grožđa. Zahvaljujući tome grožđe ima predivne šećere i kiseline. Problem su visoke temperature zbog čega u podrum dolaze zagrijani moštovi. Unatoč tome vjerujem da ćemo ove godine uspjeti napraviti jako dobre pjenušce. Prvo se bralo grožđe sorti chardonnay i crni pinot koje nam čine osnove za proizvodnju pjenušaca. Tu je i nešto starih sorti koje upotrebljavamo radi svježine pjenušaca, kazao je Drago Kurtalj iz istoimene vinarije.

Plešivički vinari slažu se da im je ova godina išla na ruku. U proljeće je vinovoj lozi odgovarala količina kiše, a tijekom ljeta sunčano vrijeme.
– Naši su vinogradi smješteni na vrhu Plešivice gdje ima mnogo sunca, pa smo navikli na ranije berbe, pogotovo kad su u pitanju sorte grožđa za pjenušce. S berbom smo krenuli dva dana uoči Velike Gospe – na isti dan kao i 2017. godine. Uzgajamo internacionalne i domaće sorte grožđa, pa tako portugizac koristimo za rosé i crni pjenušac, a müller-thurgau i chardonnay za bijele pjenušce. Pjenušci će biti izvrsni zbog optimalnih kiselina u grožđu, a zahvaljujući kvaliteti grožđa zadržat će sortne karakteristike, rekao je Krešimir Ivančić iz vinarije Griffin.
– Po svim parametrima nama će ovo biti jedna od boljih berbi. Grožđe je zdravo. Što se tiče tretiranja vinograda i prskanja vinove loze, ove smo godine imali najmanje intervencija. U našim vinogradima prvo za vino beremo dio sivog pinota, a za rosé pjenušac grožđe crnog pinota i ono nekih starih sorti. Kao vinar ne mogu si dopustiti imati loše vino, no od ovogodišnje berbe moći ćemo stvoriti i izvrsna vina, kazao je Franjo Kolarić iz vinarije Coletti.

I ne samo da su »debelo« u berbi, Petra Masnec, čelna osoba Turističke zajednice Jastrebarskog već je u visokim pripremama za ovogodišnje dane vina. Dani vina se održavaju u posljednjem rujanskom vikendu, od 27. do 29. rujna, a kako ističu »posvećeni kvaliteti, čistoći i svježini vina plešivičkih vinara, Dani vina za svoj su dom odabrali perivoj dvorca Erdödy kako bi prenijeli ideju i zahvalu suživota s prirodom iz koje vinari crpe najkvalitetnije sastojke za svoja vina i pjenušce i tako obilježili kraj berbi, najvažnijeg dijela godine u životu vinara«, a ono što je najvažnije, u njima će sudjelovati čak šesnaest vinarija.

Iz Zadruge u Pavlomir

No je li baš tako, događaju li nam se uistinu klimatske promjene ili smo mi svi skupa pomalo ishitreni u izjavama. Naprosto, novinarima uvijek nedostaje »štofa«, a jako bogata i raznovrsna enološka scena uvijek je spremna dati joj materijala. U pripremi ovogodišnjeg teksta, izvadili smo dva citata. Pročitajmo ih, ide prvi:

»Da je suša potrajala još samo koji dan, berba bi pod hitno morala startati, i to s nesagledivim posljedicama po količinu. Bobice grožđa su, naime, bile pred samom dehidracijom. Vinova loza naime, kako bi spasila sebe samu, u slučaju značajnog izostanka vode, kojoj smo svjedočili ove sezone, odbacuje plod, prekida vezu s grozdom. Kažem opet srećom, peteljke još uvijek nisu odrvenjele tako da će vlaga iz zemlje nesmetano doći i do grozda.«

I odmah za njime drugi:

»Da nije bilo provedbe agrotehničkih mjera, biljne bi bolesti ove godine po nekim mojim procjenama urod srezale možda čak i do šezdeset posto – govori naš sugovornik, sad već s laganim smiješkom na licu, potaknutim netom dobivenom vizualnom ‘potvrdom’ da vrbnički zadrugari niti ovog puta nisu ‘kilavili’ s provođenjem mjera, niti štedjeli na pravilnom i pravovremenom korištenju zaštitnih sredstava koja su, kaže sad i nedvojbeno – spasila ovogodišnji urod.«

Autor izjava zabilježenih u Novom listu bio je – Marinko Vladić. Jedan od najpoznatijih hrvatskih enologa koji je u središtu još jedne važne vijesti – nakon desetaka godina staža na raznim funkcijama, ali uvijek na poslanju enologa, u Poljoprivrednoj zadruzi Vrbnik, od danas je – enolog Pavlomira. Ovim transferom ugledna vinarija iz Novog Vinodolskog dobila je silno pojačanje.

– Jako smo zadovoljni što nam je došao Vladić, radni staž u Pavlomiru teče mu od danas, 1. rujna. Situacija na tržištu radne snage povezane s vinogradarstvom i vinarstvom je jako teška, tako da dolazak ovakvog stručnjaka za nas znači nastavak provedbe planova koji uvijek teže za više hektara, nasada, sorti i – kvalitetnih vina, pojasnio nam je Miroslav Palinkaš, čelni čovjek Pavlomira.

Ugroza žlahtine

No, vratimo se mi Vladićevim izjavama. Potpuno su, kako što se vidi, suprotne, a dane su nam, prva 2012. godine i druga 2023. Je li dakle riječ samo o poremećajima pojedinih godina, za čitavo desetljeće ovo i nije veliko odstupanje, ostale su godine berbu žlahtine uglavnom stavljale oko sredine rujna. Što je uistinu ranije, nekad se ta sorta »puštala« u vinogradima sve do prvih dana kalendarske jeseni.

– Definitivno se s klimom nešto događa. Čak i kad govorimo o »normalnim godinama« vidjet ćemo da su berbe locirane negdje iza prve dekade rujna. A koliko nam je poznato, trebalo bi to biti deset dana kasnije. Ono što pak sve češće godine kao što je ova pokazuju, činjenica je da može doći do ugroze čak i sortnost žlahtine. Povećava se količina šećera, što dakako utječe na rast razine alkohola, mijenjaju se omjeri i žlahtina, kao ustalom i neke druge sorte postaju nešto drugo od onog na što smo oduvijek navikli. Posvetimo li pažnju ovoj godini, nije suša toliki problem, jer kiše je nešto ipak u velikim razmacima padalo, ali jesu iznimno visoke temperature koje traju i traju. Bobice se isušuju, nedostaje u njima vlage tako da se zbog toga mijenjaju uobičajeni omjeri i pitanje je kolika će biti konačna razina alkohola. Ona je za žlahtinu u pravilu niska, što i doprinosi njezinoj svježini, a ovogodišnja bi mogla imati alkohole koji baš i nisu česti kod žlahtina, pojašnjava nam Vladić.

A iako je on još od devedesetih godina stanovnik Vrbnika, rodom je riječ o osobi iz Slavonije, konkretno iz Iloka gdje ima mnogo rodbine, dio koje je također u vinarstvu.

– Mnogo je problema i u tim podunavskim krajevima. I tamo je drugu godinu za redom velika suša, jako padaju prinosi, čak i jedne jako rodne građevine. Ono što taj pad rodnosti donosi, posebno se osjeća u Slavoniji, kako u Podunavlju, tako i primjerice u Kutjevu, je povećanje cijene grožđa, pojašnjavaju nam primorski Slavonci Palinkaš i Vladić.

Konkretno, cijena kilograma grožđa bila je na iločkom području prije nekoliko godina oko dvije kune. Sjećamo se, PZ Vrbnik je svojim zadrugarima tada plaćao desetak kuna, no u tom je slučaju bila riječ o sasvim drugačijem sustavu koji je u sebi imao ugrađenu i obavezu da isplate prate prodaju, što je dakle uključivalo kako rizik, tako i mjesece čekanja. Danas se na krajnjem istoku Hrvatske kilogram grožđa cijeni od 1,2 eura, u Kutjevu se penje i do 1,6, a želi li netko sam praviti vino, ili je pak riječ o jakoj vinariji koja uz svoje koristi i kooperantsko grožđe, i u Istri oko 1,5 eura.

– Vidite, klimatske promjene utječu na količine, na njihovo smanjenje, što je dakle najbanalniji odnos ponude i potražnje, sve zajedno na cijene domaćih vina. Polete li one previsoko, reagirat će tržište koje će se, kao i ugostiteljstvo, neminovno okretati jeftinijem uvozu, objašnjava nam Vladić.

Da, vječno pitanje s kojim se sudara hrvatska poljoprivreda, istina, ne toliko u vinarstvu jer koliko god da Hrvatska uvozi goleme količine vina, apsolutno stoji činjenica da se uvozi zato što se sva domaće količina proda, odnosno zato što se premalo proizvodi. Da, klimatske promjene utječu na smanjenje količina, ali u Slavoniji koju omeđuju goleme rijeke, a presjeca je još mnogo manjih, voda ne bi trebala biti problem. Ne bi – kad bi. Kad bi konačno krenuli u programe navodnjavanjem, izgradnje sustava kanala koji bi donijeli silne benefite cjelokupnoj poljoprivredi, ne samo vinarstvu.

– Na kraju, ove će godine kvaliteta naših vina, u svim regijama, ne samo u Istri i na Kvarneru biti jako visoka, doći će i zaslužene nagrade, ali moramo shvatiti da se – klima mijenja, da se s njom nešto događa i da tome moramo pristupiti na najozbiljniji način, zaključio je naš razgovor Marinko Vladić.

Rješenje – adaptacija

I prilagoditi se. Baš onako kako je na početku ovog teksta rekao Ivica Matošević. Nije rješenje u žalovanju nego u adaptaciji. Upravo zbog te svoje sposobnosti, zbog adaptibilnosti vinogradari i vinari su, uz maslinare, perjanica hrvatske poljoprivrede. No, kako se ponekad čini, i oni znaju »zaspati«. Riječ je ponajprije o činjenici da su površine pod vinogradima jako male. Daju jako kvalitetna vina, ali vina koja su u pravilu skuplja od konkurencije iz drugih država. Istina, potvrđuje to primjerice Decanter koji svake godine na hrvatske adrese pošalje na stotine medalja što nas, posebno u usporedbi s površinama pod vinogradima čini jednom od najuspješnijih vinskih država svijeta. Kad pak naši vinari govore o odnosu cijene i količine, u pravilu se brane s nemogućnošću konkuriranja trima europskim i svjetskim gigantima – Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Sve u redu, stoji. Ali što reći kad ti, kao što je to ovih dana »isplivalo«, žestoka konkurencija postane – Slovenija. Prema informacijama »iz prve ruke« kilogram grožđa malvazije se u slovenskom dijelu Istre, isto grožđe, iste kvalitete jer ono ne poznaje državne granice, plaća 0,9 eura, a ako je riječ o strojno ubranom grožđu, 0,8 eura! Nije dakle sve samo u klimi i suši, koja također u Istri ne poznaje državne granice, nešto je i u sadnji, planiranju, ambicijama.

Hrvatska naime godišnje gubi gotovo tisuću hektara vinograda tako da ih je danas manje od 16 tisuća. Slovenija pak, s mnogo manje zemljišta, ne samo zato što je manja nego i zbog klime, ima pod vinogradima – 17 tisuća hektara, a u čemu se i pronalazi dio odgovora zbog čega je kod njih sirovina, u slučaju strojne berbe, skoro upola niže cijene od one za isto grožđe u Hrvatskoj. Što se Europe tiče, ona ima pod vinogradima više od tri milijuna hektara, rekorder je Španjolska s 30 posto od te površine, a zajedno s Italijom i Francuskom doseže 75 posto europskih vinograda. Dodamo li i Portugal, Rumunjsku, Grčku te Njemačku – riječ je o više od 90 posto ukupne europske vinogradarske površine.

Suša i promjena klime traže svoje prilagodbe, no upravo kako bi se amortiziralo te probleme, moralo bi se i saditi. Najbolji primjer za to je Primorsko-goranska županija s nemalim brojem nagrađivanih sorti, a s druge strane – patuljastom površinom pod vinogradima.

Na kraju ove priče možda bi u godinama koje dolaze svoj procvat mogla doživjeti – jarbola, jedna od raritetnijih sorta po nizu karakteristika. Mijenja li se klima kao što se to čini, područje na kojem raste, a riječ je o obroncima nakon kojih dolazimo na Ćićariju, mogla bi doživjeti pravu ekspanziju. Tko zna, možda će nove generacije na nekom vinskom sajmu u budućnosti komentirati dok kušaju bijelo vino – ni ga ča je ćićsko!

U Takalama urod upola manji nego lani

Tridesetak članova Poljoprivredne zadruge Dolčina s Praputnjaka i vrijednih volontera okupilo se na tradicionalnoj »trgadbi«, berbi grožđa u praputnjarskom vinogradu Takala. Berba je počela već u sedam sati ujutro, a vrijedne ruke članova Dolčine i volontera, mahom Praputnjaraca, ali i mještana iz okolnih bakarskih naselja, u par sati pobrala je urod, koji je ove godine, zbog dugotrajnog sušnog vremena i visokih temperatura zraka, manji nego lani.

– Nažalost, ove je godine bilo manje grožđa zbog teške poljoprivredne sezone izazvane sušom koja je pogodila i vinograde. Urod je upola manji nego lani, ubrali smo oko 900 kilograma grožđa. Tome je »kumovala« velika vrućina, evo i ovaj tjedan, posljednji u kolovozu, temperature zraka kreću se oko 33, 34 stupnja, pa i više. Posljednjih dana grožđe je nestajalo, počelo se sušiti jer je gubilo tekućinu. Posebnost ovog našeg vinograda je njegova pozicija, mahom je to kameno područje, s malo zemlje, tako da je svaki grozd posebno vrijedan i dragocjen, a uz ovakve visoke temperature zraka tijekom cijelog ljeta, još je urod i dobar. Mi smo zadovoljni, sve je proteklo u najboljem redu, stoga veliko hvala svim članovima i volonterima, koji su po ovom vrućem danu došli pomoći u berbi grožđa koje smo odmah odnijeli u obližnji podrum i krenula je prerada. Naime, nedaleko vinograda u staroj kući uređen je i podrum u kojem se ubrano grožđe odmah prerađuje, rekao je upravitelj Poljoprivredne zadruge Dolčina Boris Petković, dodajući kako se od ovogodišnjeg uroda očekuje između 400 i 500 boca Bakarske vodice.

Inače, ovo je peta berba koju članovi PZ-a Dolčina sami prerađuju u obližnjem podrumu. Naime, prije nekoliko godina PZ Dolčina sredstvima LAG-a Vinodol nabavila je opremu za proizvodnju pjenušca te proširenje jednog dijela vinograda, pa sada raspolaže s dva hektara prostora.

Objava Žlahtina neće dočekati jesen na trsovima, vinari kreću u nikad raniju berbu pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak