Krajem prošlog tjedna jedan je poprilično jednostran članak o nedostacima rada na daljinu dignuo LinkedIn na noge, a i druga internetska mjesta. U njemu sugovornica Tanja Pureta nedostatke remote rada prvenstveno stavlja u okvir pandemije.

Rad u izoliranosti za vrijeme pandemije nema veze s normalnim remote radom koji pratimo na Netokraciji, ali čak i takav stav ne bi inače izazvao više od nekoliko komentara.

Ključna je bila – clickbait oprema.

Clickbait naslov će uvijek postići svoj cilj

Pod “oprema” mislim na novinarsku definiciju opreme i to specifično na onu koja najviše dolazi do izražaja kod sadržaja podijeljenog na društvenim mrežama: Naslov.

Originalni naslov članka je “Rad od kuće prihvaća se zbog društvenog pritiska, a dugoročno – škodi”, što je samo po sebi prilično jednostran i isključiv naslov koji će stvoriti emotivnu reakciju.

Temeljen je na izjavi sugovornice tako da stoji kao njen stav, ali naslov na LinkedInu ide korak dalje: “Nema koristi od Remote rada: Prihvaća se zbog društvenog pritiska i straha”.

Takav naslov ne samo da isključuje bilo kakvu korist od rada na daljinu za pojedince i poslodavce (unatoč brojnim dokazima koji nisu ni spomenuti u članku), već tvrdi kako ga poslodavci prihvaćaju isključivo zbog “društvenog pritiska” (čitaj: mnogi zaposlenici žele taj benefit, kao što žele službeno računalo) i “straha” (da neće moći zaposliti koga žele, jer mnogi žele raditi na daljinu).

Prilično provokativan naslov je očito “naoštren” za društvene mreže.

Nemojte me krivo shvatiti. Volim jake, provokativne naslove.

Članak “Briga me hoćeš li se iseliti iz Hrvatske, a još manje hoćeš li o tome pisati na Facebooku” na mene je navukao reakcije – neki bi rekli “hejt” većine iseljeničkih Facebook grupa popularnih u to vrijeme pa čak i prijetnju tužbom.

Tako da imati “naoštren” naslov nije problem sam po sebi, ako vam je cilj postići reakciju bilo kroz broj likeova, shareova ili u ovom slučaju – komentara.

Pravi problem nastaje kad “naoštren” naslov ne drži vodu, jer sadržaj kojeg oprema nije dovoljno dobro argumentiran da osobu koja je emotivno reagirala i kliknula na članak ipak uvjeri da teza možda stoji.

Argumenti i činjenice nisu ‘zabranjeni’, dapače!

Članak tvrdi da je “remote rad plod pandemije” što… nije u potpunosti istina. Pandemija je svakako bila katalizator, ali rad na daljinu prisutan je desetljećima, a posebno od početka 2000-ih potpomognut mogućnostima rada na daljinu putem – interneta.

Ako je “Remote plod pandemije”, čudim se kako je prvi coworking prostor (u kojem su mnogi radili na daljinu za klijente u inozemstvu) u Zagrebu otvoren 2016. – iste godine kad smo prvi put pisali o digitalnim nomadima koji rade na daljinu, kako je jedan Hrvat još 2015. pokrenuo newsletter “European Remotely”. Čak i ako govorimo o remote radu cijelih tvrtki, i one su na tržištu prisutne već godinama, od svjetski poznatih Automattica i Gitlaba do hrvatskog TestDomea.

Dobar kontrast emocionalno obojenih tekstova koji ne nude dovoljnu argumentaciju daje nedavno objavljen članak tehnološkog poduzetnika i investitora Andreasa Klingera “Dear Europe, please wake up – eu/acc” čija je glavna teza da smo kao Europljani predugo padali na američku propagandu da npr. premalo radimo.

Prilično provokativno, morate priznati.

Klinger u svom članku argumentira da Europljani, posebno u srednjoj i istočnoj Europi, pa tako i Hrvatskoj, u prosjeku rade više od Amerikanaca. No, za razliku od članka koji je bio povod za pisanje ovog teksta, ne staje na izražavanju toga kao svog mišljenja, već to podupire podacima:

Ne morate se slagati s Klingerom, ali činjenica da je njegova teza argumentirana mnoge će potaknuti da razmisle o tome što je napisao.

Snažan stav je mnogima i oblik marketinga

To ne znači da na internetu ne možete izraziti svoj stav bez činjenica i temeljeno isključivo na vašem mišljenju. Svi imaju pravo na svoje mišljenje, a čak postoji i oblik pisanog sadržaja za takav pristup: Kolumna.

Radi se o jednom od najpopularnijih oblika sadržaja. Od tzv. “op-edova” u New York Timesu, koji su rezultirali Twitter botom za provokativne naslove, video eseja na YouTubeu pa sve do kolumni na domaćim medijima poput moje, koja je temeljena isključivo na tome da me nije bilo briga za social media statuse iseljenika.

Dapače, mnogi osnivači tehnoloških tvrtki koriste izražavanje svojih snažnih stavova kao marketinški alat. Jedan od najboljih primjera je Davida Heinemeier Hansson kojeg smo, kao osnivača popularnog Basecampa – jednog od originalnih SaaS proizvoda – intervjuirali za ScaleUp&Up podcast:

David i njegov osnivač Jason su poznati po izražavanju svojih provokativnih stavova kroz blog i knjige, primjerice David je vrlo jasno pisao kako je ‘cloud’ prijevara na koju tehnološke tvrtke ne trebaju padati samo da bi plaćale Amazon Web Services.

Ovakvi stavovi stvaraju pažnju za Davida, Jasona, a time i njihove tvrtke. Bolji primjer je njihov stav da je SaaS mrtav i da se treba vratiti softveru koji platimo samo jednom, što je bio uvod u njihove Once proizvode.

U našem intervjuu, David govori o tome kako im izražavanje provokativnih stavova svakako pomaže u poslu, ali i da je vrlo bitno priznati kad si u krivu. Dapače, David priznaje da najviše povjerenja u svoj rad izgradio kad je to priznao, primjerice kad je rekao da je krivo procijenio Bitcoin.

Bit ćete u krivu, zato nemojte demonizirati svoje kritičare

Što nas dovodi do onoga što se svi bojimo kad se želimo reći što mislimo na internetu: Da će nas kritizirati da smo u krivu. Vrlo je moguće da ćete biti u krivu, posebno ako često izražavate svoje mišljenje.

Najpoznatiji članak tehnološkog novinara Johna C. Dvoraka je vjerojatno onaj u kojem je napisao kako nema dokaza da itko želi koristiti računalni miš. Co-host Pivot podcasta, profesor Scott Galloway, toliko često provokativno (i krivo) predviđa budućnost da je netko čak napravio web stranicu “Bet against the Professor” koja prikazuje sve tvrtke koje je rekao da će propasti, a i dalje su uspješne. Mnogima, poput naše Mije, su ta predviđanja najzanimljiviji dio podcasta, a Scott često i dobro predvidi kao u slučaju WeWorka.

U redu je ako ste u krivu, ali čak i ako niste – nemojte se izvlačiti na to da je cijeli svijet protiv vas samo zato što vam je jedan članak dobio stotinjak kritičnih komentara.

David Heinemeier Hansson ističe kako treba prihvatiti odgovornost za svoje stavove i sadržaj koji objavimo, a ne izmišljati izlike kako bismo sačuvali obraz, primjerice da se “trenutno u medijskom prostoru smije pričati samo o pozitivnim stranama rada od kuće (WFH), dok su sve druge strane priče ‘zabranjene’”.

Nitko vam ne zabranjuje pisati o negativnim stranama rada od kuće, kao što (na žalost) društvene mreže ne zabranjuju puno gore stvari.

Dobro došli na Internet, netko se ne slaže s vama

Ali ako objavite neargumentiran članak s clickbait naslovom, naravno da ćete dobiti pregršt kritičnih komentara. Puno više od tih kritičnih komentara mene bi brinuo dark social, odnosno svi oni koji nisu javno komentirali, već su privatno s prijateljima okrenuli očima.

Stoga – ako želite izraziti svoje mišljenje na internetu i preživjeti – argumentirajte svoju tezu i svakako “naoštrite” svoj naslov da privučete pažnju (i dobijete čak i kritike), ali nemojte se onda izvlačiti da vas “napadaju”.

Napisali ste kontroverzan naslov. Dobili ste kritike. Dobro došli na internet!

pročitaj cijeli članak