Nedostatak kvalificirane radne snage je izazov s kojim se građevinski sektor suočava već niz godina i predstavlja najveći ograničavajući faktor rasta građevinske aktivnosti – ističe za DuList Mato Butijer, direktor tvrtke Alfaplan građenje. Upravo je on, na nedavnoj održanoj proširenoj sjednici Gospodarskog vijeća Županijske komore Dubrovnik otvorio temu izgradnje stambenih naselja na našem području, u kojima bi se osigurao i smještaj za radnike, koje su građevinske tvrtke primorane uvoziti. Svi jako dobro znamo kako su u Dubrovniku stambeni ‘kvadrati’ itekako na cijeni, a dobar dio nekretnina stavljen je u službu turizma. Znaju to i svi oni Dubrovčani koji su prisiljeni biti podstanari, ali i građevinska operativa kojoj pronalazak smještaja za radnu snagu predstavlja veliki izazov. Prema procjenama, trenutno nedostaje najmanje 500 smještajnih jedinica za radnike.

Većina nekretnina podređena je turizmu
— Obzirom da je sve više radnika koje uvozimo, odnosno nisu s našeg područja, potrebno im je osigurati i smještaj. Prostori za najam u Dubrovniku su jako skupi i većina je podređena turizmu. Pokušavamo rješavati ovaj problem kroz najam privatnih stanova i smještajnih objekata tijekom cijele godine. Često se navodi da strani radnici povećavaju cijene smještaja, ali smatram da je problem širi i uključuje opći nedostatak stambenih kapaciteta za dugoročni najam te jako fokusiranje tržišta na turizam. Problem će se vjerojatno pogoršati nakon izmjena Zakona o strancima, koji će propisivati određenu kvadraturu soba i stanova po osobi, što će dodatno smanjiti dostupne kapacitete – iznosi za DuList Butijer koji je uputio apel županijskim i gradskim vlastima za gradnju stambenih naselja unutar kojih bi se riješio i problem smještaja radnika. Pitali smo ga je li na tu temu već bilo razgovora te ima li sluha za rješavanje ovog pitanja.
—Vjerujem da županijske i gradske vlasti prepoznaju ozbiljnost ovog problema i imaju volje da se uključe u njegovo rješavanje. Iako konkretne akcije još nisu poduzete, nadamo se da će se u bliskoj budućnosti ostvariti značajan napredak u pronalaženju adekvatnih rješenja te osiguravanju potrebnih kapaciteta za smještaj radnika – naglašava direktor tvrtke Alfaplan građenje, koji ima ideju i za model gradnje takvih naselja.

Ulaganje privatnog i javnog
—Modeli gradnje po principu javnoprivatnih partnerstava za ovu namjenu mogli bi se pokazati kao izuzetno učinkovito rješenje. Ovakav pristup omogućava suradnju između građevinskog sektora i javnih vlasti, uz osiguravanje poticaja za investitore. Primjena ovakvog modela na našem području u smislu ove problematike mogla bi uključivati zajednička ulaganja, poticaje za investitor i regulaciju cijena – ističe te obrazlaže. Zajednička ulaganja uključivala bi stvaranje javno-privatnih partnerstava gdje bi privatni sektor sudjelovao u financiranju i izgradnji, dok bi javni sektor osigurao regulatorni okvir i poticaje. Tu misli na osiguravanje subvencija, poreznih olakšica i drugih financijskih poticaja za investitore koji bi gradili stanove s kontroliranim najmom i prodajom. Što se tiče regulacija cijena, postavila bi se pravila koja bi određivala koliki dio nekretnina ide u dugoročni najam, a koliki u prodaju, uz kontrolu prodajnih cijena kako bi se osiguralo pristupačno stanovanje.
—Implementacija ovakvog modela bitno bi doprinijela rješavanju stambenih problema u Hrvatskoj, posebno u gradovima s visokim troškovima života poput Dubrovnika – smatra naš sugovornik.

Manjak radne snage, manja konkurentnost
Svakako treba spomenuti i kako nedostatak radne snage u građevinskom sektoru ima za posljedicu značajno smanjenje kapaciteta građevinskih poduzeća, a time i njihove konkurentnosti na domaćem i stranom tržištu.
—Do ovog trenda je došlo nakon ulaska Hrvatske u EU i otvaranja granica, posebno nakon liberalizacije tržišta rada u Njemačkoj. Projekcije Europske komisije pokazuju da bi do 2030. Hrvatska mogla izgubiti 6,8 posto aktivne radne populacije, dok neke procjene govore da bi kroz idućih sedam godina na domaćem tržištu moglo raditi i do 400 tisuća stranih radnika, uz pretpostavku rasta BDP-a od oko 2,8 posto godišnje. Ovi podaci pokazuju koliko je važno razvijati dugoročna rješenja za osiguravanje stabilne i kvalificirane radne snage kako bi se održala konkurentnost i održivost našeg građevinskog sektora – mišljenja je Mato Butijer.

Moramo ulagati u domaće tržište
Uvoz radne snage za njega je tek privremeno rješenje. Nužno je ulagati u domaće tržište rada.
—Smatram da je ključno ulagati u razvoj domaćeg tržišta rada kroz obrazovne programe kako bismo osigurali dugoročno održivo rješenje. Najviše nedostaje kvalificiranih radnika poput zidara, tesara, armirača… Jedan od razloga svakako leži i u sustavu obrazovanja, odnosno u činjenici da ta zanimanja već duže vrijeme nisu atraktivna te mladi sve manje, ako ikako, odabiru ta zanimanja kao izbor za školovanje. Posebno je to izraženo na našem području gdje je turizam kao glavna gospodarska grana kod mladih ljudi, a i njihovih roditelja, zatomio želju za školovanjem i radom u drugim granama gospodarstva. Promjene u obrazovnom sustavu koje bi promovirale građevinska zanimanja mogle bi dugoročno popraviti stanje na tržištu rada – naglašava naš sugovornik te dodaje kako je dualni način obrazovanja sigurno dobar i po iskustvima zemalja njemačkog govornog područja.
—Takvi sustavi obrazovanja omogućavaju učenicima da kombiniraju praktičan rad u firmama s teorijskim obrazovanjem u školi. Učenici provode čak 70 posto vremena na radnom mjestu, a preostalih 30 posto u strukovnoj školi. Privlačnost ovog modela dodatno povećava činjenica da učenici primaju naknadu za svoj praktični rad, što značajno potiče njihovu motivaciju i interes. Većim brojem učenika po ovom principu vjerujem da bi se povećala atraktivnost tih zanimanja kod mladih ljudi. Naravno, tu postoji niz izazova, ali ako tražimo dugoročna rješenja, ona nikada nisu ni brza ni jednostavna – zaključuje. Dok ne dođe do takvih promjena, odnosno dok se ne krene dugoročno rješavati nedostatak radne snage, koji je prisutan ne samo u građevinskom sektoru, poslodavci su primorani radnike tražiti izvan granica Lijepe naše. Bliža tržišta radne snage, poput Bosne i Hercegovine, Makedonije i Albanije, već iscrpljena, rekao nam je Butijer, pa se poslodavci sada sve više okreću radnicima iz trećih zemalja izvan EU. Trenutno se građevinske tvrtke najviše oslanjaju na radnike iz Nepala, Indije, Filipina, a u posljednje vrijeme i iz Egipta.

Objavjeno u tiskanom izdanju 7. kolovoza 2024.