Na sam spomendan talijanskog fašističkog paljenja Selaca, navečer 9. kolovoza u Selcima, u bračkom kamenom gnijezdu punom prelijepih ruševina, 34. svehrvatska jezično-pjesnička smotra »Croatia rediviva ča-kaj-što«, osnovana o Krvavom Uskrsu 1991. godine i rođena s našom Domovinom i temeljena na konceptu trojedne naravi hrvatskoga jezika i ravnopravnosti njegovih dionica – čakavske, kajkavske i štokavske.

Kulturno dobro

Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, kako ju je sažeto oznakovio i osmislio utemeljitelj smotre hrvatski pjesnik, diplomat i liječnik, akademik Drago Štambuk, njegovim je promicanjem, prijedlogom i podrškom svih releventnih hrvatskih institucija proglašena 2019. kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine, da bi u siječnju 2024. godine postala i preduvjetom Zakona o hrvatskom jeziku, izglasanog velikom većinom u Hrvatskome saboru.

Integracijsko-koineizirajuća moć ove Formule sabire Hrvatsku i njezino ozemlje, čuvajući je od presizanja i imperijalno-globalizacijskih namjera, dajući joj specifični i logični identitet na kojemu je graditi narodnu samosvojnost i opstanak.

Pozdravivši publiku, goste i pjesnike te otvorivši smotru svojim nadahnutim govorim, akademik Štambuk zapitao se o smislu koncepta Zlatne formule ča-kaj-što, nazvavši je duhovnim suncem koje zrači ponad Zakona o jeziku i jača ga plemenitim nastojanjima pjesnika iz svih triju hrvatskih jezičnih stilizacija, dajući joj tako značaj i primordijalnu izvornost iz koje proizlazi cjelovitost jezika hrvatskoga.

Živodajna molekula vode

Snagu vatre, okupacijske paležne i zoroastranske vječne koju iskustveno upozna posljednjih godina kao veleposlanik u Iranu, razaznajući njenu dvosmjernu moć, doveo je u vezu s kovačem Kavehom iz Shahname – perzijske knjige o kraljevima koji usijanom energijom poredbeno kuje u hrvatskom kontekstu koineizacijsku slitinu ča-kaj-što, dajući joj sjaj i čistotu, te u obratničkom skoku razaznanje naravi joj i smjerove kojma se potencijalno račva putevima dobra i zla.

Također, usporedio je Zlatnu formulu sa živodajnom molekulom vode u kojoj veći atom kisika predstavlja štokavski standard, a dva manja atoma vodika – ča i kaj. Prema tome, voda gasi vatru, i zoroastransku plemenitu i talijansku rušilačku. Smisao života i djelovanja jest u balansiranju vode i vatre koje tek u ravnotežnom odnosu štite i pokreću ljudstvo naprijed, prema harmoničnoj budućnosti.

Izručio je nazočnima pozdrave predsjednika HAZU-a Velimira Neidhardta, a načelnik Općine Selca, Ivan Marijančević te Hrvojka Mihanović Salopek, predsjednica Društva hrvatskih književnika, uputili su pozdravne govore naglasivši važnost smotre i njene Zlatne formule ča-kaj-što za hrvatski identitet i uljudbu.

Utemeljitelj Dr. Štambuk uvodno je izgovorio amblematičnu pjesmu Vladimira Nazora »Maslina«, a slijedio je nastup Sanje Knežević koja je predstavila poeziju prošlogodišnjeg oliveata Dražena Katunarića čiji stihovi uklesani na 33. mramornoj ploči Zida od poezije glase: »U svakom je času sfinga sfinga/hoću reći život hoću reći nebo/hoću reći tajna«.

Pjesnički nastupi

Akademik Katunarić započeo je smotru proštivši pregršt svojih stihova, potom su uslijedili su nastupi Acije Alfirević, Drage Štambuka, Ante Žderića, Sande Hržić, Sanje Mošić, Damira Grgurića, Tomislava Marijana Bilosnića, Silvije Buvinić, Sibile Petlevski, Stanka Jerčića i Vlaste Vrandečić Lebarić.

Polovicom smotre pjesnici su se prisjetili svojeg preminulog kolege Luka Paljetka (Katunarić, Vrandečić Lebarić), dok je Štambuk proštio Paljetkove posljednje stihove na kajkavskom, posvjedočivši tako, naravno i osmotsko prožimanje hrvatskih idioma u osobi velikog hrvatskog pjesnika, nazvavši ga genetskim, i s dodirom zlatnim kralja Mide.

Sanja Knežević, povodom stote godišnjice rođenja domaćeg čakavskog barda Zlatana Jakšića, prvoga na Zidu od poezije, najavila je njegove sabrane pjesme u izdanju Zadarskog sveučilišta, stavivši ga u poetski rang otočanina Ranka Marinkovića, dok je Štambuk pročitao njegove antologijske pjesme »Perinac« i »Ćulak«. Knežević je nazvala Brač otokom pjesnika: Nazora rodom, Ujevića po majci, a Vesnu Parun po svojoj sudbinskoj bračkoj ljubavi.

Interpretacija »Jutarnje pjesme«

U pauzi odlučivanja Prosudbenog vijeća (Štambuk, Katunarić, Vrandečić Lebarić) pjevao je iznimni iranski lirski tenor Reza Fekri Kenazeh (Hatzeovu »Majku«, »Ljepotu Ljubavi« Hosseina Dehlavija i uglazbljeni Štambukov »Crni val«, na hrvatsko i perzijskom).

Utemeljitelj smotre Drago Štambuk proglasio je i ovjenčao u ime prosudbenog vijeća akademkinju Sibilu Petlevski koja je svojom sjajno interpretiranom »Jutarnjom pjesmom« posvećenoj preminulom Luku Paljetku oduševila nazočne.

Smotra je bila iznimno kvalitetna, pokazala je svu raskoš hrvatskoga jezika i njegovih stilizacija, a publika je velikom pomnjom i koncentracijom pratila umjetnike riječi i nagrađivala ih zasluženim pljeskom.

Objava Maslinov vijenac za akademkinju Sibilu Petlevski pojavila se prvi puta na Novi list.