Razmjeri laganja jugokomunističkih i srpskih propagandista glede Jasenovca su ogromni i samo naizgled nemjerljivi. Svaka izjava u kojoj je vremensko razdoblje i broj navodnih žrtava može se usporediti s poznatim i javno dostupnim bazama podataka. Tu počinju problemi jasenovačkih mitomana. Jer se izjave pojedinih svjedoka i podatci iz jugokomunističkog popisa žrtava uglavnom razlikuju preko deset puta, pišu Nikola Banić i Mladen Koić za Hrvatski tjednik.

S druge strane, razne „procjene“, a stvarno propagandističke izmišljotine, također su najmanje desetak puta veće čak i od broja ratnih žrtava popisanih za vrijeme jugokomunističke diktature J. B. Tita i njegove klike.

Kad u to uključimo i mitomanske sveznadare, situacija iz tragedije prelazi u farsu. Ukratko: laž, ogromna laž i jasenovački mit kao apsolut.

Ocjena nedovoljan

U knjizi „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ (Banić i Koić, 2023.) detaljno, sustavno i multidisciplinarno je pokazano da je broj lažnih i problematičnih žrtava na mrežnom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac skoro 90 posto. To znači da je popis te institucije na hrvatskom državnom proračunu sa znanstvenog gledišta potpuno nevjerodostojan.

Ovaj popis je od početka zreo za otpis. I samo ga politika održava na životu. Treba napomenuti da ako je skoro 90 posto popisa reciklirani propagandistički uradak, to ne znači da je oko 10 posto točnih podataka. Jednostavno trenutno nema dovoljno podataka koji bi potvrdili ili opovrgnuli taj dio popisa.

To nije ni bitno. Jer, zamislite rečenicu u kojoj je od 10 riječi 9 pravopisno ili logički pogrešno. Jedina moguća ocjena je nedovoljan.

>Koić i Banić: Znanstveni revizionizam protiv političkog aktivizma

Ostavština jugokomunističke propagande

Glede popisa JUSP-a Jasenovac tri četvrtine podataka je inicijalno iz jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine. Ostatak je uglavnom iz izvora koje čak ni komunisti nisu uzimali u obzir. I, u novije vrijeme, iz izjava čiji se izvori ne objavljuju.

U gore spomenutoj knjizi Banića i Koića (2023.) i u još dvjestotinjak tekstova objavljenih u Hrvatskom tjedniku i na raznim mrežnim stranicama (pretežno na portalu Narod.hr) poimenično je navedeno oko osam tisuća lažnih jasenovačkih žrtava.

Djelatnici JUSP-a Jasenovac i njihov sada već (bi trebao biti) bivši ravnatelj Pejaković intervenirali su svega nekoliko puta. I to u onim slučajevima koji su za njih bili tako očito politički štetni. Pa nisu imali izbora.

Za prebrojiti na prste

Primjerice, među maknutim lažnim žrtvama s mrežnog jasenovačkog popisa, koje je moguće na prste prebrojiti i pritom ne koristiti nožne prste, su poznanik Andreja Plenkovića i kolega iz Ministarstva vanjskih poslova kojemu je bio na sprovodu 2010. godine i poznata prijeratna hrvatska slikarica ubijena u Beogradu, glavnom gradu Srbije.

Maknuti su samo za hrvatsku javnost. Ali i dalje se, zahvaljujući podatcima poslanima prije nekoliko godina iz JUSP-a Jasenovac, nalaze na popisu jasenovačkih žrtava u Američkome muzeju holokausta.

Što glede toga radi predobro plaćena ekipa iz Ministarstva vanjskih poslova? Po ovom i sličnim pitanjima uobičajeno ništa.

>Banić i Koić: Između laži i otkrivanja istine

Disleksični sveznadar ili lovac u mutnom?

Na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac nalazio se i predratni jugoslavenski nogometni reprezentativac. I to dvaput. Kao Pavao Löw ili Läw. On je pobjegao iz logora i preživio je rat. To nije bio razlog da se dvaput ne nađe na mrežnom popisu jasenovačkih žrtava. Nakon nekoliko tekstova o tom slučaju, inačica prezimena Löw je maknuta. A ona s Läw se i danas nalazi na jasenovačkom popisu.

Zanimljiv je podatak iz napomena u popisu gdje se navodi samo jedan izvor jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine koji se u JUSP-u Jasenovac vodi pod kraticom SZSJ64. Međutim, navodi se prezime „L%w“. A u digitalnoj inačici popisa iz 1964. godine (L64) se navodi prezime Lew.

Treba spomenuti da se „po Vuku“ i Löw i Läw čitaju kao Lev. Pejaković, ravnatelj JUSP-a Jasenovac (još uvijek?) u ostavci, ali sve agilniji u kolaboraciji s Teršeličkinom Documentom i Pupavčevim, odnosno prema izdašnom financiranju i Plenkovićevim biltenom Novosti na nekoj izložbi o gomili ustaških žrtava iz logora za koje uglavnom nema fizičkoga, odnosno forenzičkoga traga, spomenuo je nekoliko slučajeva bijega iz Jasenovca.

U jednom od spomenutih slučajeva radi se baš o bijegu Pavla Löwa/Läwa. Sramotan detalj je da jasenovački sveznadar slučajno ili namjerno spominje drukčije prezime bjegunca. Pa umjesto originalnog Löw ili Läw iz popisa institucije kojoj je (bio) na čelu, spominje prezimena bjegunca kao Levi i Lowy.

U čemu je problem? Čitanju? Pamćenju? Istini? Možda je sve samo zato jer se inačica Pavao Läw još uvijek nalazi na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Možeš pobjeći iz Jasenovca kao Löw/Läw. Ali, to ti neće pomoći da ti ime ne bude na popisu.

Ratna izjava protiv poratnog popisa

Jedan od istraživača povijesti logora Jasenovac Igor Vukić spominje izjavu Arse Grozdanića iz 1943. godine (Igor Vukić, Plenković prekorava Crnogorce, a ni sam se nikada nije bavio Jasenovcem niti išta zna o tome, Hrvatski tjednik, 4.7.2024., br. 1032, s. 25-27.).

Grozdanić je u Jasenovcu bio od listopada 1942. do listopada 1943. godine. Nakon toga je pušten i otišao je u Srbiju. Tamo je sredinom Drugoga svjetskog rata dao izjavu o svom boravku u logoru. Kako navodi Vukić, prema Grozdanićevoj izjavi u razdoblju dok je bio u logoru, nije bilo masovnih ubojstava.

Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64), u razdoblju od 1. listopada 1942. do 1. listopada 1943. godine, za logor Jasenovac se navode nadnevci smrti kod 6.482 osobe. U gore navedenom inačici popisa L64 je ukupno 49.818 žrtava kod kojih se kao mjesto smrti navodi logor Jasenovac. To znači da je u razdoblju Grozdanićeva boravka u logoru ubijeno 13 posto svih jasenovačkih žrtava.

Prema Grozdaniću, to je laž. S druge strane, Grozdanić nije imao motiva usred rata lagati o broju žrtava. Pogotovo ne u Beogradu.

Bergerova knjiga protiv popisa ratnih žrtava

Podatci bivšeg logoraša Egona Bergera u njegovoj knjizi iz 1966. i podatci iz jugokomunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964 godine koji se odnose na mjesto smrti u logoru Jasenovac, drastično se razlikuju.

Prema Bergeru (Egon Berger, 44 mjeseca u Jasenovcu, s. 69) u razdoblju od lipnja do studenog 1942. godine, broj žrtava u Donjoj Gradini (prema srpskoj i jugokomunističkoj historiografiji navodno najvećem stratištu logora Jasenovac) je preko 250 tisuća ljudi.

Berger je objasnio i kako je došao do tog broja.

„To smo saznali od jednog druga koji je radio u pisarni gdje je vođen registar pridošlih vagona. Pa je on otprilike sračunao koliko je ljudi dolazilo i otpremano u Gradinu.“

„Drugu“ iz pisarne matematika očito nije bila jača strana. Ali je zato bio stručnjak za mitomatiku.

Usporedba

Usporedbe radi, prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) u razdoblju od 1. lipnja do 1. studenog 1942. godine, u logoru Jasenovac su stradale 21.792 osobe. Odnosno, skoro 44 posto jasenovačkih žrtava s tog popisa. Od toga su za listopad 1942 godine popisana 1.973 stradala u razdoblju za koje Arso Grozdanić u beogradskoj izjavi navodi da nije bilo masovnih ubojstava.

Tom Grozdanićevom izjavom revidiran je popis iz 1964. koji se odnosi na logor Jasenovac u predmetnom razdoblju za više od 9 posto. Ali, bitnije je da je time pokazano da su jugokomunistički popisi u svojoj suštini lažni.

S druge strane, još je veća razlika između podatka iz Bergerove knjige i „službenoga“ jugoslavenskog popisa ratnih žrtava.

Bergerovi podatci o broju jasenovačkih žrtava su za predmetno razdoblje 12 puta veći od podataka iz jugokomunističkog popisa. Popis žrtava rata je završen 1964. Bergerova knjiga je iz 1966. godine. Baš kao i statistički dodatak popisu žrtava rata. Isto vrijeme, a potpuno različiti podatci. Komunisti vole kaos.

Nema odmora

Zaključno, jasenovački svjedoci su međusobno izrazito proturječni. Popisi su neuvjerljivi i nepouzdani. A jugokomunističke i srpske procjene broja žrtava su čista fantazija kojoj ne bi pomoglo ni ponovo uvođenje mitske Goldsteinove drobilice kostiju.

Usporedba baza podataka je kao penicilin za jasenovački mit. I nikakav bijes tu više ne pomaže. Kad bi odustali od širenja istine, laž bi prevladala. Ne želimo živjeti u društvu institucionalne laži. Nema odmora dok traje obmana.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Objava Banić i Koić: Primjeri razmjera jasenovačke mitomanije i jugokomunističke propagande pojavila se prvi puta na narod.hr.

pročitaj cijeli članak