Svake se godine povodom obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja (4–7. kolovoza) u hrvatskom medijskom prostoru mogu pročitati tvrdnje da su hrvatske snage tijekom i nakon njezine provedbe u tadašnjem UN-ovu sektoru Jug, koji je obuhvaćao područje sjeverne Dalmacije i istočne Like, odnosno tadašnje općine Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Korenica i Donji Lapac, spalile ili uništile više od 20 000 kuća u vlasništvu osoba srpske nacionalnosti, piše Ivan Radoš za CroFacta.

Nevladine udruge ponovno manipuliraju lažnim podacima iz Domovinskog rata

Da će tako biti i za ovogodišnje obljetnice Oluje, pokazuje videouradak Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatske u kojem se među ostalim navodi kako je srpskomu stanovništvu 1995. „preko 20 000 kuća i druge imovine opljačkano i uništeno“.

>RH financira YIHR koji VRO Oluju promatra kao udruženi zločinački pothvat

Lani je pak na portalu H-alter 4. kolovoza, u najavi skupa nekoliko nevladinih udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji je toga dana održan na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu kao polusatna antiratna akcija u znak sjećanja na hrvatske državljane ubijene i protjerane za i nakon operacije Oluja, navedeno:

„Ubijeno je više od 600 civila. Spaljeno je više od 22.000 kuća. Iz Hrvatske je tada izbjeglo oko 200.000 njezinih građana. Njihov je povratak godinama bio sustavno otežavan i onemogućavan.“

>Mišetić je već ranije najbolje odgovorio na poruke o ubijenih 600 srpskih civila i spaljenih 22.000 kuća u Oluji

Novosti šire iste dezinformacije

Tvrdnja o više od 20 000 spaljenih i uništenih srpskih kuća mogla se pročitati i 2017. na portalu Novosti, u tekstu u kojem je nepotpisani autor komentirao negativne reakcije dijela hrvatske javnosti na naslovnicu tiskane inačice toga tjednika od 4. kolovoza:

„Naša naslovnica od 4. kolovoza ove godine, s naslovom ‘Lijepa naša lijepo gori’, koju nacionalistički piromani sada koriste kako bi uspalili šovinističke horde, odnosila se na izvještaj o više od 20.000 različitih objekata koji su, prema podacima UN-a, uništeni i spaljeni 1995. godine tokom i nakon operacije ‘Oluja’. To je istina za koju smatramo da na nju vrijedi podsjećati svake godine kada se slavi ‘Oluja’“.

>Pupovac: Oluja se ne može istinski slaviti, jer su počinjeni zločini za koje nitko nije odgovarao

…kao i Documenta

Donekle slične podatke o broju spaljenih kuća vlasnika srpske nacionalnosti na svojem je portalu 1. kolovoza 2019. objavila i udruga Documenta u tekstu VRA Oluja – 24 godine poslije:

„U već spomenutom UN-ovom sektoru ‘Jug’ (Lika i Dalmacija), za vrijeme službenog trajanja operacije ‘Oluja’ i u narednih 100 dana, pripadnici Hrvatske vojske (ili naoružane osobe u vojnim, odnosno policijskim odorama), usmrtila je više stotina, a prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava najmanje 410 civila, unatoč tome što oni nisu pružali otpor. Spaljeno je više od 22.000 kuća. Grupna smaknuća civila zabilježena su u Radljevcu, Uzdolju, Gruborima, Gošiću, Varivodama, Korenici, …“

Većina toga Documentina teksta navedena je 2021. kao povijesni izvor u udžbeniku povijesti za 4. razred gimnazije Zašto je povijest važna 4. Udžbenik je, nakon niza stručnih primjedbi, Odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske u prosincu 2023. izbrisan iz Kataloga odobrenih udžbenika, što je izazvalo više javnih reakcija i rasprava.

>Dr. sc. Nazor za Narod.hr: Documenta nije u pravu za konačan popis svih žrtava nije presudan regionalan, nego znanstveni pristup

Izvor pogrešne tvrdnje nalazi se u publikaciji koju je izdao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, a uredio Žarko Puhovski

Izvor tvrdnje o više od 20 000 ili preciznije od najmanje 22 000 spaljenih kuća tijekom i nakon Oluje u UN-ovu sektoru Jug nalazi se u publikaciji Vojna operacija Oluja i poslije, koju je 2001. izdao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava. Spomenuti se broj u tekstu spominje nekoliko puta (str. 9, 78, 80, 93 i 129), uz opaske o „sustavnom i organiziranom“ paljenju „cijelog područja, gradića i niza sela“ sve do tvrdnje kako je “više desetina tisuća kuća, a najmanje 22.000 (podatak UN-a, iako se uništavalo i poslije objave ove brojke) zapaljeno i minirano“.

Navedeni UN-ov podatak u Zaključku 1. dijela publikacije temelji se na pogrešno prepričanoj izjavi tadašnjega zapovjednika UNCRO-a u UN-ovu sektoru Jug generala Alaina Foranda da su UN-ovi vojni promatrači dotad obišli „320 sela i izbrojili 22.000 zapaljenih kuća, što je 73 posto svih kuća“.

>Nazor: Vojno-redarstvena operacija Oluja se danas proučava na svjetskim vojnim učilištima

Publikacija Žarka Puhovskog se koristila na suđenju Gotovini, Markaču i Čermaku

Ta se publikacija koristila i na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku u predmetu Gotovina i drugi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, ali je još u prvostupanjskoj, osuđujućoj, presudi u travnju 2011. odbačena kao nepouzdan dokazni materijal (prijevod s engleskoga):

„Dokazni materijal P2402 izvješće je naslovljeno ‘Vojna operacija Oluja i poslije’, koje je objavio Hrvatski helsinški odbor, a uredio Žarko Puhovski. Izvješće sadržava izjave nepotkrijepljene izvorima i dvostruke unose. Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Stoga je Raspravno vijeće odlučilo da se neće oslanjati na dokazni materijal P2402 vezano uz informacije koje su u njemu opisane ako nisu potkrijepljene drugim dokazima.“

Podaci o broju spaljenih kuća su preuveličani, u izvješće dodavane i druge kuće 

Uz Forandovo izvješće, u kojem piše da su tijekom i nakon operacije Oluja u sektoru Jug u 389 zaseoka i sela pregledane (a ne spaljene ili uništene) 21 744 kuće (objekta), od čega je 16 578 kuća (objekata) bilo uništeno vatrom ili ozbiljno oštećeno (pohranjeno ovdje), Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju razmatrao je i izvješće UN-ovih promatrača od 4. studenoga 1995. Ono je 16. listopada 1997. potpisom potvrdio Kari Antilla.

U njemu se navodi da je na oslobođenom području u 414 sela pregledano ukupno 22 213 kuća (objekata), od kojih je oštećeno bilo njih 17 270. Od toga 8063 potpuno (po UN-ovim kriterijima, objekti koji su ostali bez krova i u kojima više nije moguće stanovati) i 9207 djelomično (objekti u kojima je unatoč oštećenjima i dalje moguće stanovati). No, dokazano je kako ta izvješća sadržavaju ozbiljne nedostatke. Pokazalo se, naime, da su među tim kućama (objektima) navedene i one za koje se može ustvrditi da nisu bile spaljene ili oštećene djelovanjem hrvatskih snaga ili pojedinaca.

>(VIDEO) 16. studenoga 2012. oslobođeni generali Gotovina i Markač hrvatski narod slavi na ulicama gradova i sela!

UN-ovim izvješćima treba oduzeti oko 3950 kuća

Ako se pak u obzir uzmu i kuće oštećene prije Oluje, kuće na lokacijama na kojima je živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo, odnosno kuće stradale u područjima borbenih djelovanja, tim UN-ovim izvješćima treba oduzeti oko 3950 kuća.

Također su uočljive i nepreciznosti u metodologiji rada UN-ovih promatrača. Primjerice, u izvješću od 4. studenoga može se iščitati da su na 91 lokalitetu u 43 naselja pregledali 13 678 kuća, od čega je 10 496 oštećeno (4832 potpuno, a 5664 djelomično). Iako se na tom području prema popisu stanovništva iz 1991. nalazilo 6247 domaćinstava („objekata za stanovanje“). Iz toga proizlazi da je pregledano oko 7400, a oštećeno (potpuno ili djelomično) 4249 kuća više nego ih je uopće na tom području bilo 1991.

Sela u kojima su živjeli gotovo isključivo Hrvati

Kao potkrjepa nelogičnoj metodologiji UN-ovih promatrača u tom izvješću mogu se navesti i sela u kojima su živjeli gotovo isključivo Hrvati. Poput Rodaljica kraj Benkovca i Otavica kraj Drniša. Promatrači su za Rodaljice naveli 701 pregledani objekt (118 potpuno i 230 djelomično oštećenih). Iako je selo 1991. imalo 43 objekta za stalno stanovanje i 162 stanovnika (svi Hrvati). Za Otavice su naveli 300 pregledanih objekata (229 potpuno i 71 djelomično oštećen). Iako je selo 1991. imalo 85 objekata za stalno stanovanje i 283 stanovnika (271 Hrvat, 2 Srbina, po jedan Makedonac, Crnogorac, Rus i Jugoslaven te 6 stanovnika nepoznate nacionalnosti).

Na upit obrane generala A. Gotovine jedan od svjedoka na suđenju, već spomenuti UN-ov vojni promatrač u sektoru Jug 1995. K. Antilla, rekao je tijekom ispitivanja da ne može objasniti razliku u broju kuća 1991. i 1995. Odnosno, da prema njegovim saznanjima nije došlo do nagloga povećanja broja objekata u tom razdoblju te da u izvješću nisu navodili koje je selo većinski hrvatsko, a koje srpsko.

Broj spaljenih i uništenih kuća u VRO Oluja bio je višestruko manji od 22 000

Dodatni izvori također upućuju na bitno manje od 22 000 spaljenih i uništenih kuća. Tako su hrvatske vojne vlasti u listopadu 1995. procijenile da je u sektoru Jug uništeno od 2000 do 3000 kuća, što je izneseno tijekom rasprave na suđenju u Haagu. Dok je u prosincu 1995. UN-ov glavni tajnik Boutros Boutros Ghali naveo „više od 5.000 kuća uništenih vatrom“, ali u obama UN-ovim sektorima, i Južnom i Sjevernom (Banovina i Kordun).

Iz svega navedenog proizlazi kako je broj spaljenih i uništenih kuća u vojno-redarstvenoj akciji Oluja bio višestruko manji od 22 000. Stoga je njegovo opetovano ponavljanje, i nakon što je na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju dokazano da je netočan, puko širenje dezinformacija.

Objava Je li točno da je tijekom i nakon Oluje spaljeno ili uništeno više od 20 000 srpskih kuća? pojavila se prvi puta na narod.hr.

pročitaj cijeli članak