Već dulje vrijeme intenzivira se svojevrsni medijski pritisak protiv Hrvatske kao turističkoga odredišta. Djelomično na društvenim mrežama, a djelomično u tradicionalnijim medijima koji prenose i ono što se događa u virtualnom svijetu.

No, problem je što se taj okršaj ponajprije vodi u Hrvatskoj, pred hrvatskom publikom. Pa nije dokraja jasno zašto bi ikomu bilo u interesu ogaditi domaćim ljudima vlastitu domovinu, piše Branimir Stanić za Glas Koncila.

Povratak u vrijeme komunizma

Kao da nas se vraća u vrijeme komunizma kada je netko brižno pazio da hrvatski jug ismijava sjever, a sjever jug i jedino što je bilo zdravo dolazilo je s istoka bivše države.

Korisnicima medija redovito će “iskakati” objave o zločestim vlasnicima restorana i kafića koji kao suho zlato naplaćuju kuglice sladoleda i kave. A ne nedostaje ni slika s plaža krcatih ručnicima koji služe kao rezervacija mjesta bahatih lokalaca.

Zlurado se prenosi što netko izvana govori o Hrvatskoj, kao da se navija da komentari budu što gori. Kad se tomu dodaju svjedoci koji su u Jadranu navodno vidjeli morske pse, opasne meduze, razularene jahtaše i raspuštene strance, i kada se sve začini dramatičnim izvještajima o gužvama na cestama – nameće se zaključak da je u Hrvatsku bolje i ne dolaziti.

Uostalom, to su već “pokazali” najvjerniji gosti koji su navodno “okrenuli leđa Hrvatskoj” i krenuli drugamo. A ondje drugdje sve je ljepše nego u Hrvatskoj. Sve jeftinije, sve pristupačnije. Gotovo da zemlje poput Crne Gore, Srbije, Grčke i Turske na kraju ljetovanja svojim gostima još i plate jer su se kod njih gostili. To je nečija vrlo prozirna strategija koja polako ulazi u kategoriju ugrožavanja hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa. A nije isključeno da dolazi izvana.

>Stanić: Filozofski fakultet već desetljećima osigurava besplatan smještaj ideologiji koja se znade spretno presvlačiti

Hrvatska kao turistički raj

Kamo sreće da se može reći da je sve što je usmjereno protiv Hrvatske kao turističkoga raja izmišljotina. Nije, naravno. Nečasnih i halapljivih iznajmljivača i ugostitelja ima svagdje. I sigurno je da postoje razočarani gosti. No, čudno je kad se svaka hrvatska mana previše dimenzionira. Do mjere da osim lošega ništa drugo i ne postoji.

Jednostavno nije logično da se zemlja koja je zbog svoje ljepote i opjevane gostoljubivosti do jučer punila medijske stupce i minute diljem svijeta – sada proglašava nekim antiodredištem.

Jedno je nepostojanje čvrste, jasno i zdravorazumski prihvatljive turističke strategije koja bi mogla biti obznanjena javnosti, a drugo je kada se preko medija i društvenih mreža namjerno difamira vlastita zemlja.

>Stanić: Poticanje mržnje prema društvenim skupinama i političko nasilje

Turistička strategija i njezino (ne)postojanje

Da ne postoji učinkovita turistička strategija, koja bi učvrstila vezu između ministarstava zaduženih za turizam, gospodarstvo i poljoprivredu s Hrvatskom turističkom zajednicom, svjedoče i uzgajivači povrća. Oni su usred sezone bacali stotine kilograma uroda koje su uzgojili zbog preniske cijene otkupa.

Nije jasno zašto u doba kada stotine tisuća turista “okupira” hrvatsku obalu, voće i povrće dolazi iz uvoza i skupo se prodaje na tržnicama. A ne dolazi s plodnih polja iz kontinentalne Hrvatske. To su daleko ozbiljnija pitanja nego ona zbog kojih netko nije uspio brzo doći do punjača za električne automobile.

No, i ta se pitanja strateški rješavaju prije nove sezone. Sada je vrijeme da se hrvatski građani ponovno uvjere da im je providnost, a ne nesreća, namijenila da žive u tako divnoj domovini u čiju je geografiju upisana kršćanska nada. Mjerodavni bi, pak, mogli shvatiti da bi sustavna diverzija preko turizma dugoročno mogla biti opasnija i od hakerskih napada.

Objava Stanić: Turistička diverzija pojavila se prvi puta na narod.hr.