Dok javnost ovih dana svjedoči tužnim prizorima bacanja povrća po polju, a povrtlari pojašnjavaju da su se na taj drastičan čin odlučili iz protesta zbog preniske otkupne cijene svog uroda, a kao razog navode i nekontrolirani uvoz hrane, isti taj uvoz u stalnom je porastu.

Dio proizvođača ovih dana odlučio se neprodano povrće podijeliti, a građani su besplatnu robu razgrabili u kratkom vremenu. I dok povrtlari najavljuju kako bi takvih akcija moglo biti još, uvoz hrane i dalje se nesmiljeno povećava.

Od ulaska u EU, odnosno od 2013. do danas, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, uvoz hrane i živih životinja porastao je za čak 280 posto – 2013. godine iznosio je 1,7 milijardi eura, dok je lani njegova vrijednost bila čak 4,6 milijardi.

Istovremeno, izvoz hrane i živih životinja, 2013. bio je 903 milijuna eura, a 2023. godine 2,8 milijardi eura, što znači da je i on, istina, rastao i to za gotovo 300 posto, no vrijednost mu je lani gotovo upola manja od vrijednosti uvoza, odnosno lani je pokrivenost uvoza izvozom bila 61 posto.

Ta je pokrivenost 2013., ulaskom Hrvatske u EU, bila oko 52 posto, a najveća je bila 2021. godine – 70 posto. Brojni tvrde da je Hrvatska postala poput skladišta drugim zemljama članicama za njihove viškove nekvalitetne robe.

Otkupne cijene

Kako god, za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem se kaže »da bi mogli hraniti pola Europe«, u proizvodnji hrane Hrvatska većinom nije samodostatna, većinu hrane se uvozi. Proizvodnja ne pokriva u cijelosti hrvatske potrebe za mesom, mlijekom, povrćem, voćem, jajima, medom…

Danska svinjetina, lignje iz Patagonije, med iz Kine… samo su dijelić uvozne šarolikosti na trgovačkim policama. S druge strane, Hrvatska je samodostatna u pšenici, kukuruzu, mandarinama, višnjama, gotovo ju je dosegnula s kupusom, peradi.

Samodostatnost je jedan od značajnih pokazatelja snage gospodarstva, poljoprivrede jedne zemlje, njezine industrije, prerade. No, to je, pokazuju i najnoviji potezi povrtlara, i stvar uređenosti ekonomije, politike cijena, odnosa uvoza i domaće proizvodnje u aktualnim procesima globalizacije, kao i jedinstvenog tržišta EU-a.

– Mi smo od 2013. jedno tržište EU-a i nema više priča u klasičnom smislu o uvozu hrane. Nažalost, nemamo veliku proizvodnju i mali još nisu svjesni globalnog tržišta. Sada dajem svinje ispod tržišne cijene – manja je od realne 10 posto jer je poremećaj.

Kina je uvela sankcije, ne želi meso iz Španjolske jer je Europa nametnula carine na njihova električna vozila i to meso iz Španjolske dolazi i kod nas. Nema tu ljubavi, to je biznis, zakon ponude i potražnje. Žao mi je svakog proizvođača koji je nespreman za sve to, kaže svinjogojac iz Đakovštine Mirko Kolić.

U proizvodnji voća Hrvatska pokriva manje od 50 posto svojih potreba, petinom pokriva tek potrebe za stolnim grožđem, dok domaćom proizvodnjom povrća pokriva 63 posto potreba.

– Uvijek je uvoz ispred nas. Mi dođemo na red tek kad se uvozna roba proda, kada se očiste skladišta od jeftine uvezene robe, komentira uvoz hrane povrtlarka Danijela Stanešić iz virovitičkoj kraja.

– To su najniže otkupne cijene za naše povrće dosad. Tražili smo od otkupljivača da barem budu na lanjskoj razini, no nisu pristali, negoduje Stanešić koja je svoju robu besplatno dijelila građanima, no potpuno razumije kolege koji su pristupili radikalnom koraku kao što je bacanje povrća po polju kao vapaju zbog preniskih cijena, ali i i zbog velikog uvoza. Jer, računice po tim cijenama nije bilo, uz to se dogodio i zastoj, a skladišta je trebalo osloboditi za dolazak nove robe.

Povjerenstvo za cijene

»Hrvatska poljoprivredna komora ogorčena je što se takve situacije događaju i dalje na hrvatskom tržištu, odnosno da u trenutku kada na tržište dolazi domaća proizvodnja, trgovački lanci i uvozni lobiji uvoze voće i povrće sa svjetskog tržišta lošije kvalitete i po cijenama koje su ispod proizvođačkih.

HPK već dugi niz godina nastoji pokrenuti državu da se ove situacije promijene, a poznato je da smo više puta tražili da se formira povjerenstvo koje će pratiti proizvođačke cijene i one iz uvoza, kako bi se utvrdilo što je ono što se prodaje ispod proizvođačke cijene na domaćem tržištu.

Nažalost, nismo uspjeli u tome, ali i dalje nastojimo uvjeriti nadležne da je vrijeme da se stane na kraj s ovim praksama, jer na ovaj način gubimo sve više proizvođača i proizvodnji, kaže predsjednik HPK-a Mladen Jakopović.

Konstatira da uvoz hrane, a posebno voća, povrća, mesa, mlijeka i pekarskih proizvoda i dalje raste i da je to ono što nas kao društvo i državu treba zabrinjavati.

– Vrijeme je da osvijestimo potrebu da ojačamo domaću proizvodnju, a ne da je i dalje uništavamo. Svjedoci smo da su ovih dana proizvođači jabuka uputili apel kolika bi trebala biti minimalna otkupna cijena jer u suprotnom prijeti daljnje urušavanje i te proizvodnje, kaže Jakopović.

Uzdanje u Podravku

Svjedoci smo ogorčenja potrošača zbog toga što se u trgovačkim lancima nudi voće i povrće zadnje kategorije koje sigurno ne bi moglo naći svoje mjesto na policama u brojnim članicama EU-a.

Nažalost, inspekcije se i dalje bave zdravstvenom ispravnošću, ali ne i kvalitetom uvozne robe. Mogući pozitivan korak je to što je Podravka postala vlasnik poljoprivrednog biznisa Fortenova grupe. Očekujemo da će Podravka sada jačati kooperaciju u svim aspektima proizvodnje, kaže Jakopović.

Med iz Ukrajine i Kine,  a domaći pčelari ga ne mogu prodati

Uvoz meda zadaje probleme domaćim pčelarima. Kažu, njihov med leži u bačvama jer ga ne mogu prodati, a sada je stigao i jeftini med iz Ukrajine. Član Upravnog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza i predsjednik Udruge pčelara Đakovštine Željko Tomić kaže da je u trgovinama na policama do 70 posto uvoznog meda.

– Uz kineski med, sada je tu i ukrajinski koji je izazvao dodatni poremećaj. Uvozni lobi je jak, puno je patvorina, a kolegi iz Bjelovara u bačvama stoji 30 tona meda jer ga nitko ne otkupljuje. Nas, domaće pčelare, pitaju je li to pravi med, što nam izaziva gorčinu, a u trgovačkim centrima kupci to ne pitaju jer misle da je taj med prošao sve kontrole, žali se Tomić.

Objava Domaće voće i povrće završava u smeću, a uvoz hrane porastao 300%. U čemu je problem? pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak