Na splitskom Medicinskom fakultetu ovih je dana objavljeno veliko i vrlo značajno otkriće. Naime, splitski znanstvenici otkrili su kako nastaje rak mokraćnog mjehura. Ovo je rezultat višegodišnjeg upornog rada cijelog tima Laboratorija za istraživanje tumora pod vodstvom prof. dr. sc Janoša Terzića. Razlog za slavlje bila je i činjenica što je članak o njihovom radu objavljen u časopisu “Nature”, najprestižnijem znanstvenom časopisu na svijetu.

1 od 14

O kakvom se otkriću radi za Slobodnu Dalmaciju je ispričao sam prof. Terzić, ne krijući ovoga puta ponos iako je riječ o vrlo samozatajnom znanstveniku. Štoviše, uvjeren je da je ovaj rad jedan od njegovih kapitalnijih u dosadašnjoj znanstvenoj karijeri pa kaže da ga posvećuje svojim voljenim roditeljima – Jakovu i Nadi Zlati.

Ispričajte nam kako se razvijala ideja o istraživanju baš raka mokraćnog mjehura?

– Ključni istraživači na ovom radu smo bili dr.sc. Blanka Milić Roje, koja je na ovom projektu radila četiri godine doktorata te dvije poslijedoktorata i ja. Istraživali smo ulogu bakterija u nastanku raka mokraćnog mjehura jer rak mokraćnog mjehura može uzrokovati infekcijom s parazitom Schistosoma haematobium, a kao lijek za te tumore koristi se infekcija drugim mikrobom – bacilom Calmette-Guerin (BCG). Stoga smo pretpostavili da bakterije imaju važnu ulogu u nastanku tih tumora. Odlučio sam se istraživati tumore mokraćnog mjehura jer su relativno neistraženi, rjeđi nego neki drugi zbog čega su manje zanimljivi znanstvenicima u najboljim svjetskim institucijama poput Harvarda ili Oxforda.

Niste pri tome imali “kompleks” malog labosa koji kreće u ozbiljan projekt!?

– Naravno da ne. Kada pošaljemo rad na ocjenu u časopis nemamo popusta zbog toga što dolazimo iz Splita. Ocjenjivači, odnosno recenzenti traže sve što im padne na pamet i što smatraju potrebnim i ne zanima ih imate li vi potrebne instrumente, koliko pokus košta i radi li na istraživanju jedan student u Splitu ili laboratorij od 10 ljudi u izvrsnom okruženju.
Miševima zaustavljen rak mjehura

>Hrvatski znanstvenici na Yaleu oživjeli mozak uginule svinje

Na ovom radu ste počeli prije nekoliko godina i već objavili neke članke!?

– Istraživanja mokraćnog mjehura smo počeli anlizirajući razlike u bakterijskom sastavu urina osoba s rakom mjehura i zdravih osoba, te smo nalaze objavili prije nekoliko godina u časopisu Scientific Reports te nam je ta studija dobro prihvaćena. Paralelno s time, pokrenuli smo istraživanja tumora mjehura na miševima koristeći međunarodno uhodane protokole. Protokoli se oslanja na korištenje nitrozamina, tj. spojeva koji su prisutni u duhanskom dimu i suhomesnatim proizvodima.

I kako je završila provjera na miševima?

– Odlučili smo provjeriti što će biti s miševima kada reduciramo mikrobiotu antibioticima. Na naše iznenađenje, kada smo uklonili bakterije broj tumora pao je za 80 posto! Kao doktoru, bilo mi je fantastično vidjeti da nekom manipulacijom, u ovom slučaju davanjem antibiotika miševima, možemo spriječiti razvoj raka mjehura.

Poslije smo pokazali da kada uklonimo bakterije onda prestane konverzija nitrozamina BBN u još opasniji spoj BCPN, pa zbog toga nema ni tumora. Otkrili smo koje bakterije vrše tu pretvorbu. Pokazali smo da i ljudi imaju bakterije koje mogu stvarati taj opasniji nitrozamin, te da svi nemamo isti potencijal te konverzije. Neki ljudi ne stvaraju ništa opasnog nitrozamina, neki malo, a neki nešto više.

Ako se pokaže da to ima kliničke posljedice na razvoj tumora onda bi mjerenje stupnja konverzije za svakoga od nas ili ciljano uništavanje bakterija koje vrše tu konverziju imalo smisla i vjerojatno jednog dana zaživilo u praksi. No, do toga je dug put, koji bi, većim ulaganjem u znanost, mogao biti znatno kraći. Mislim da je zbog novootkrivenog mehanizma kancerogeneze i kliničkog potencijala otkrića rad i prihvaćen za objavu u časopisu “Nature”, u jednom od najprestižnijih znanstvenih časopisa na svijetu.

Koliko je važno objaviti članak u Nature-u?

– Britanski Nature (uz američki “Science”) je najprestižniji znanstveni časopis na svijetu. Ti časopisi objavljuju znanstvena otkrića iz svih znanosti ako su ta otkrića važna. Tako tamo možete pronaći radove iz fizike, astronomije, kemije, društvenih znanosti te naravno biologije i biomedicine. Na primjer, u tom je časopisu objavljena struktura molekule DNA, po mnogima, najvažnije otkriće 20. stoljeća, koje je autorima otkrića, James Watsonu i Francis Cricku, donijelo Nobelovu nagradu.

Možda će vaše čitatelje iznenaditi da se kvaliteta časopisa mjeri njihovim čimbenikom odjeka (engl. impact factor). To je mjera koja pokazuje koliko se radovi iz nekog časopisa navode u naknadnim radovima, pa ako je otkriće važnije, to ga se više navodi. Većina znanstvenih radova u Republici Hrvatskoj objavljuje se u časopisima čiji je čimbenik odjeka do 5. Po mojoj procjeni malo ih je između 5 i 10, a preko deset u jednoj godini ih je svega nekoliko, a preko 20 ih je naravno još i manje.

U ovoj godini impact factor za Nature je 50,5, a za Science 44,7. Neke znanosti poput matematike ili tehničkih znanosti uglavnom objavljuju u “svojim” časopisima čiji je čimbenik niži, ali, kao što sam kazao, svaka struka može ući u Nature ili Science. Stoga bi vi novinari, kada vas kontaktiraju znanstvenici s viješću o otkriću prvo trebali pitati: koliki je impact factor časopisa u kojem ste objavili svoje otkriće, tako bi ste odmah znali je li rad u kategoriji tisuća sličnih koji se godišnje objave u RH ili među njih nekoliko.

>Tim hrvatskih znanstvenika: Razvijena digitalna metoda bojenja histološkoga preparata!

Suradnici na projektu

Glavni suradnici u istraživanju su nam bili dr. Michael Zimmermann iz EMBL-a te njegovi suradnici Boyao Zhang i Eleonora Mastrorlli. Mi na ovom istraživanju radimo sedam godina, a Michael i njegovi suradnici tri. Promislite koliko je to posla, a radili smo paralelno, mi i oni. Također smo izvrsno surađivali sa svim kolegama iz Splita iz različitih institucija. Svaka kolegica ili kolega autor na radu je doprinio u jednom, važnom segmentu istraživanja. To su: Ana Kovačić, Lana Sušak, Ivica Ljubenkov, Elena Ćosić, Katarina Vilović, Antonio Meštrović, Emilija Lozo Vukovac, Viljemka Bučević-Popović, Željko Puljiz i Ivana Karaman. Od reda drage kolegice i kolege, te pouzdani suradnici. Kroz ovo istraživanje sam shvatio da Split, u svojim stučnjacima, ima veliki potencijal. Ovo je uistinu uspjeh cijelog navedenog tima.

Sva otkrića napravljena u Splitu

U Laboratoriju za istraživanje raka na Medicinskom fakultetu, osim mene, rade još četiri izuzetno uspješne znanstvenici: Ivana Marinović Terzić, Ivana Novak Nakir, Jelena Korać Prlić i Jasminka Omerović koje rade sa svojim suradnicima.

Kvaliteta znanstvenih časopisa mjeri se čimbenikom odjeka časopisa (impact factor). Tako su navedene suradnice u proteklih par godina objavile znanstvene radove u časopisima čiji je čimbenik odjeka 19, 16 i 10 što naša otkrića stavlja, po mjeri čimbenika odjeka te mojoj procjeni, među nekoliko najboljih radova našeg Sveučilišta u posljednjih petnaestak godina. A posebno treba istaknuti da su sva ta otkrića napravile isključivo u Splitu, bez ikakve vanjske suradnje.

Objava Svjetski uspjeh splitskih znanstvenika: Otkrili kako nastaje rak mokraćnog mjehura pojavila se prvi puta na narod.hr.