Knjiga »San o drvetu« (Drommen om et tree) završni je dio sada već čuvene i brojnim čitateljima iznimno drage tzv. klimatske tetralogije norveške književnice Maje Lunde.

Krenuvši 2015. godine romanom »Povijest pčela« Lunde je željela kroz priče koje će se do ovog njenog završnog ekoromana odvijati u različitim vremenima i na različitim lokacijama upozoriti čovječanstvo na strašne posljedice koje može izazvati krajnja nebriga za prirodu, odnosno besprizorno iskorištavanje prirode u ime zarade.

Lunde je u tome nedvojbeno i uspjela, ali je itekako upitno hoće li njena upozorenja čuti dovoljan broj ljudi, odnosno mogu li njeni sjajni romani djelovati na promjenu svijesti i smanjiti nezajažljivu potrebu čovjeka za bogaćenjem.

Sve je, kako to u konačnici poručuje i ovaj završni četvrti dio njenog ekološkog romanesknog kvarteta, na čovjeku samom pa na završnim stranicama romana svjedočimo tek naslućivanju mogućnosti spasa čovječanstva. Bolje rečeno, oporavak prirode je izvjestan, ali opstanak čovjeka – koji je prirodi nanio toliko zla – nije nimalo siguran.

Riznica sjemena

Radnja ovog romana odvija se u razdoblju od 2097. do 2111. godine na Svalbardu, otočnoj skupini u Arktičkom oceanu sjeverno od kopnene Europe i na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola. Iako izolirani od svijeta i stanovnici grada Longyearbyena doživjeli su prodor virusa koji je uništio gotovo sve stanovništvo tog mjestašca. Preživjela su samo tri dječaka, osamnaestogodišnji tinejdžer Tommy i njegova mlađa braća Henry i Hilmar, njihova baka Louise te sestre, tinejdžerka Rakel i njena mlađa sestra Rune, vršnjakinja najmlađeg Hilmara. Prepušteni sami sebi oni preživljavaju poštujući prirodu i koristeći ostatke civilizacije koja više ne postoji, a glavni im je oslonac baka Louise koja ih nastoji podučiti životu u kojem ćeš poštovati prirodu jer si njen dio.

Baka im također otkriva i tajnu o tome da se na Svalbardu nalazi riznica sjemena, veliko skladište u kojem se čuvaju milijuni sjemena najrazličitijih biljaka iz cijelog svijeta. To je bogatstvo koje bi moglo, nakon što su virusi i bakterijske bolesti gotovo uništile čovječanstvo, značiti novi početak u obnovi ljudske civilizacije.

Upravo u Tommyju baka Louise vidi mladića koji će biti čuvar te riznice, a u njegovoj vezi s Rakel Louise se nada jednom novom početku i stvaranju boljeg soja ljudi. No, nije sve idealno jer Rakel žudi za društvom pa preko radijske veze stupa u kontakt s kineskim znanstvenicima iz Sečuana i prenese im kako na Svalbardu postoji velika riznica sjemena. Iz Kine prema Svalbardu kreću najprije kopnom, a potom i brodom istraživači koje predvodi Tao, Kineskinja koja i sama želi bolju budućnost za svijet i koju smo upoznali kao djevojku u prvom romanu ovog divnog serijala, knjizi »Povijest pčela«.

U skladu s prirodom

Podrobnije pričati sadržaj nema smisla, ali valja reći kako Lunde majstorski provodi svoju ideju o tome kako čovjek mora živjeti u skladu s prirodom, odnosno kako na jednom mjestu kaže baka Louise: »Čovjek mora dopustiti prirodi da zauzme svoje mjesto«, a ne je beskrupulozno iskorištavati. Uz realizaciju te zamisli Lunde je iznimno dobra i u opisu dječjih likova, kao i u oslikavanju nedoumica, strahova i neizvjesnosti koje proživljavaju osamnastogodišnji Tommy i njegova vršnjakinja Rakel suočeni s velikom odgovornošću za opstankom svoje obitelji.

Naravno, majstorski je izgrađen i lik bake Louise, lik koji su čitatelji upoznali kao petogodišjnju djevojčicu u drugom dijelu ove tetralogije, romanu »Plavetnilo« (2017.) te potom i kao mladu ženu u romanu »Posljednji svoje vrste«. Međuljudski odnosi ovih šestero likova, obogaćeni sjećanjima na život prije no što su ostali stanovnici pomrli od virusa, temelj je radnje ovog romana, ujedno i simboličan prikaz svega onoga što čovjek mora proživjeti u borbi za opstankom na planetu kojeg je svojom krivicom učinio negostoljubivim i teškim za život.

Nedvojbeno je i »San o drvetu« sjajan doprinos prethodnim romanima Maje Lunde (uz već spomenute tu je i odlični »Posljednji svoje vrste«, 2019.), a to znači da autorica na vrlo dojmljiv način prikazuje nimalo lijepu budućnost čovječanstva kojeg su kataklizme, klimatske promjene i ratovi vratili na razinu lovaca i ratara koji su prisiljeni pririodu ne iskorištavati, već koristiti ono što im daje i s tim jako pametno i obzirno postupati.

Gledano s tog stajališta Maja Lunde u proteklih je desetak godina stvorila zaista moćno književno djelo koje snagom ideja i emocija ostavlja upečatljiv dojam na čitatelja koji jednostavno mora bar početi razmišljati na drugačiji način, a to znači i pokušati se ponašati odgovornije i puno obzirnije prema svom okolišu na kojeg je često vršio upravo poguban utjecaj.

Distopijska budućnost

Kroz svoje romane Lunde je »prošarala« razdobljima od Engleske 19. stoljeća u kojoj živi biolog i trgovac sjemenjem William iz romana »Povijest pčela«, preko Rusije (Sankt Peterburg) istog tog stoljeća u kojem živi Mihael, pomoćnik tamošnjeg direktora zoološkog vrta koji je glavni lik romana »Posljednji svoje vrste«, pa do Norveške osamdesetih i devedesetih u kojima djeluje ekološka aktivistica Signe iz romana »Plavetnilo«, odnosno devedesetih u Mongoliji gdje upoznajemo veterinarku Karin iz romana »Posljednji svoje vrste«. Naravno, da bi što jače istaknula opasnost koja prijeti čovječanstvu, Lunde je znatan dio svojih romana smjestila i u distopijsku budućnost i to na različite lokacije (Francuska, Norveška, Kina…), a sve s ciljem da pokaže kako je antropocen, doba u kojem živimo, epoha iznimno opasnog ljudskog utjecaja na Zemljine ekosustave.

Distopijskim romanom »San o drvetu« norveška spisateljica Maja Lunde zaključuje svoj »Klimatski kvartet« – uzbudljivu i mračnu priču o čovjekovoj odgovornosti prema planetu na kojem živi; odgovornosti ljudske vrste, ali i svakog pojedinca. Labavo povezani romani o specifičnim klimatskim problemima u sebi sadrže po jedan središnji motiv: insekte, vodu, životinje i biljke. Lunde piše o roditeljima i djeci, o povezanosti među ljudima i s prirodom. U romanu su isprepletene prošlost, sadašnjost i budućnost, a osnovno pitanje koje autorica postavlja jedno je od najaktualnijih pitanja doba u kojem živimo: Kako je čovjek postao vrsta koja je bespovratno promijenila okoliš i ugrozila opstanak?, piše na poleđini hrvatskog izdanja koje je u prijevodu Vesne Salomonsen objavila zagrebačka Naklada Ljevak.

Uz sve to autorica obrađuje razne teme vezane uz religiju, prirodu, znanost, klimatske promjene, društvene sustave i život u zajednici općenito, a sve to oplemenjuje snažnim i emocionalno razarajućim pričama iz obiteljskog života, odnosima između roditelja i djece, ljubavima i ljubavnim porazima… Možda je baš u toj svestranosti i jedan od razloga uspjeha njenih knjiga koje će s pažnjom čitati i oni koji žele teme vezane uz ekologiju, ali i oni koji vole distopijske teme, kao i oni koji uživaju u obiteljskim sagama i pričama o raznim vrstama ljubavi. U svakom slučaju ako vam »San o drvetu« bude prva pročitana knjiga Maje Lunde, vratite se na početak i pročitajte svakako »Povijest pčela«, pa »Plavetnilo« i »Posljednji svoje vrste«. Uživat ćete.

Dva moćna ženska lika

Lik koji veže radnju posljednja tri romana ovog ekokvarteta je Louise koju u romanu »Plavetnilo« upoznajemo kao petogodišnju djevojčicu koja s ocem nakon Kolapsa (potpuna promjena temperature uzrokavana klimatskim promjenama i ratovima) nastoji pobjeći iz temperaturno užarene Francuske na sjever Europe. Ona i otac krenut će na kraju tog romana brodom prema sjeveru, a u romanu »Posljednji svoje vrste« uzpoznajemo je kao trudnu ženu koja nastoji preživjeti i osigurati život svom sinu Davidu. Na Svalbard Louise stiže krajem šezdesetih godina 21. stoljeća i to s petogodišnjim Davidom koji će postati otac tri dječaka. Najemocionalniji trenutak »Sna o drvetu« svakako će biti pogreb Louise čije mrtvo tijelo čamcem prema njenom voljenom moru upućuju njeni unuci Tommy, Hilmar, Henry te sestre Rakel i Rune.

Uz Louise vrlo je moćan i lik Kineskinje Tao koju upoznajemo u prvom romanu »Povijest pčela« i to u doba kad su pčele izumrle i čovječanstvu prijeti Kolaps. Tao će ući u brak s Kuangom i dobit će sina Wei-Wena koji će tragično stradati u igri u jednoj šumi nedaleko Sečuana. Ugrist će ga pčela i umrijet će. Taj ubod pčele i njegova smrt postaju poznati svuda po svijetu jer ta nesreća za čovječanstvo znači nadu budući da svjedoči o tome da su se – pčele vratile! Tako tragedija koju doživi Tao postaje nova nada za čovječanstvo pa je upravo njoj povjerena dužnost da krene prema Svalbardu i od mladih Norvežana preuzme biljke iz riznice sjemena.

Objava Završni dio čuvene klimatske tetralogije Maje Lunde: Mračna priča o čovjekovoj odgovornosti prema planetu pojavila se prvi puta na Novi list.