Kulturna baština kao bogatstvo, a ne teret

Jesu li prostori bivše Hartere i Teatro Fenice od interesa Grada, odnosno građanki i građana Rijeke? Ili nisu? Treba li uopće Rijeci Lansirna stanica Torpedo? Smeta li ikome u gradskoj upravi devastacija starog kamenog popločenja u Ulici Đure Šporera i strašna betonizacija i improvizacija kamenih ploča na Gatu Karoline Riječke?

Pitanja su, naravno, retorička. Ona su samo tužni dokaz koliko je Grad Rijeka miljama udaljen od očuvanja vlastite kulturne baštine. Gradonačelniku je, očito, kulturna baština teret, a ne zajedničko bogatstvo koje treba zaštititi i adekvatno valorizirati.

Gradska je uprava neodgovorna i nemarna u postupanju prema kulturnoj baštini, prvenstveno zbog nepoštivanja zakonskih obaveza! I to je možda najgore u ovoj priči jer su primjeri brojni i da se gradonačelnik samo drži zakona, ne bismo imali takvu devastaciju vrijednih prostora. Prostora koje smo kao generacije Riječanki i Riječana dobili u nasljeđe, a upitno je, kako sada stvari stoje, hoćemo li ih mi ikome moći ostaviti u nasljeđe. Ili će prije propasti.

Pored nedostatka odgovornosti prema kulturnoj baštini i poštivanja identiteta i povijesti grada, Korzo 16 očito nema ni ideje ni vizije kako koristiti mogućnosti da prosperira od svoje kulturne baštine. Gradonačelnik i njegova ekipa čak ni ono što imamo ne znaju prepoznati i iskoristiti. Na primjer, brod Uragan koji je beskorisno usidren u luci, a mogao bi biti sjajna turistička atrakcija uz VR tehnologiju. 

Takav je slučaj i Lansirna stanica Torpedo koja bi mogla biti jedinstven prostor za modernu izložbu na moru uz primjenu VR tehnologije. Umjesto toga, Lučka uprava i Grad igraju ping-pong desetljećima i još se nisu čak ni dogovorili, a kamoli počeli nešto raditi.

A Teatro Fenice kao krunski primjer neodgovornosti prema kulturnoj baštini? Pa Teatro ne bi desetljećima propadao da je za njega imenovan skrbnik, što je zakonska obaveza (da, zakonska obveza) u slučaju kada vlasnik ne brine o kulturnom dobru i ujedno preduvjet za izvlaštenje koje je također moguće. Teatro Fenice važan je ne samo zbog zaštite kulturnog dobra od propadanja, nego i zbog koristi za zajednicu i generiranje gospodarskog rasta i razvoj grada. 

Spomenimo i Trsatsku gradinu, gdje je Turistička zajednica grada Rijeke nedavno protivno čl. 43 b Zakona o očuvanju i zaštiti kulturnih dobara kao zakupac prostora provela natječaj za ugostiteljsku namjenu prostora bez da je obavijest o namjeri davanja koncesije sadržavala obavezne posebne uvjete zaštite i očuvanja kulturnih dobara. 

Sasvim je jasno – ako šutimo, ne inzistiramo i ne radimo demokratski pritisak, nijedan od tih prostora od sadašnjeg ružnog pačeta nikad neće postati labud. Zato i dalje ukazujemo i naglašavamo da je sva kulturna dobra u Rijeci nužno zaštiti od propadanja te im uz to omogućiti da dobiju novu funkciju na dobrobit cijele lokalne zajednice! 

Uz malo političke volje i nužne odgovornosti moguće je ostvariti bolji odnos prema kulturnim cjelinama ili dobrima. No, ključno je da vlasnici budu odgovorni i brinu o kulturnom dobru. 

Kulturna baština je po definiciji zajedničko blago pa je treba pažljivo čuvati jer ona nije samo povijesno naslijeđe i važan izvor identiteta, nego krije veliki potencijal za budućnost, turizam te društveni i gospodarski razvoj.

Zato tražimo hitno zaustavljanje devastacije i degradacije i postupanje sukladno zakonu.

The post Iva Rinčić: ”Tražimo hitno zaustavljanje devastacije i degradacije kulturne baštine” appeared first on Riportal.