Knjiga ‘Razgovori o Jupi’, koju je nakon režije dokumentarnog filma o velikom redatelju Jošku Juvančiću Jupi, napisao i priredio njegov sin Hrvoje Juvančić, predstavljena je u četvrtak navečer u atriju Palače Sponza pred mnogobrojnom publikom. Moderator večeri bio je kazališni redatelj i pisac Matko Sršen, a uz autora knjige Hrvoja Juvančića, o Jošku Juvančiću Jupi, kazališnom redatelju koji je ostavio neizbrisiv trag na Dubrovačkim ljetnim igrama, govorili su ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Senka Bulić, redatelj Krešimir Dolenčić, glumica Perica Martinović i profesor Pavo Jančić.
Na predstavljanju knjige prikazali su se ulomci iz najpoznatijih Jupinih predstava, a bila je to prilika i za prisjetiti se zlatnih vremena Dubrovačkih ljetnih igara, ali i općenito života Dubrovnika u 20. stoljeću.
Kako je uvodno kazao Matko Sršen, Jupa je uvijek režirao na ‘Držićevski’ način, režirao je srcem.
-Večeras slavimo velike redatelje kakav je bio Jupa i moj veliki prijatelj Ivica Kunčević, kakvi su bili neki veliki zagrebački Dubrovčani Kosta Spajić, Branko Gavella, Marko Fotez… Kad ih spominjemo, mi slavimo. Ti su ljudi utrli kazališni put u kazališni grad u kojemu i mi cijeli život participiramo, neki manje, a neki više. Tko misli da bez tih ljudi može nastaviti, jako se vara, jer oni su utemeljili kazališni Dubrovnik i dosegli vrhunce Dubrovačkih ljetnih igara. To nije samo metafora, Dubrovnik je doslovno duhovni grad. Svi sudionici u knjizi, glumice, glumci, redatelji, ljudi od Grada, prijatelji, svi ti ljudi koji govore o Jupi, govore sa srcem i slavljenički – kazao je Sršen.
-Nije ovdje samo riječ o kazalištu, kroz priču o Jupi se nazire život Dubrovnika, život Zagreba, život cijele Hrvatske, jer je Jupin život bio duboko isprepleten, radio je po kazalištima u cijeloj Hrvatskoj i Jugoslaviji, radio je i u Beogradu, u Novom Sadu… On je osoba koja je obilježila jako puno prostora i ljudi i još uvijek je nekako prisutan među nama. Baš kao i mnogi veliki ljudi, ostao nam je u sjećanju – kazao je Hrvoje Juvančić i objasnio kako je knjiga nastala.
-Ovo je proslava svih ljudi koji su znali Jupu. Ja sam bio samo posrednik, samo medij koje je te sve priče o Jupi skupio na jednom mjestu, a zastupljeno ih je 27 Jupinih prijatelja i suradnika. Zvao sam ga “tata”, a on je meni ostavio jedan zadatak. Više sam ga puta nagovarao da nešto snimimo o njegovim režijama, rekao je da ćemo to mi kad on umre. Odlučio sam da ću ja to napraviti. Međutim, tata nije ostavio puno zapisa jer nije volio pisati, samo je radio bilješke, a onda sam odlučio tu karijeru objediniti preko filma i knjige. Kad god smo razgovarali o umjetnosti, kad smo nešto gledali, objašnjavao je kakve to veze ima s nama i na tome je inzistirao cijeli život. Njegova ideja bila je uklopiti umjetnost i tradiciju – kazao je Juvančić te zahvalio svim sudionicima, svima koji su htjeli razgovarati o Jupi, a posebno Pilarima.
-O Jupi mogu govoriti dugo, a mogu govoriti i kratko, on je bio moj učitelj i velika mi je čast da uopće mogu raditi Ekvinocijo u Dubrovniku poslije Jupe. Zbog toga se smatram beskrajno počašćenim i blagoslovljenim – kazao je Krešimir Dolenčić.
-Inspirirana sam Jupom i kad sam postavljala repertoar za Igre, Ekvinocijo mi je došao kao nešto najinspirativnije što me potaklo da dalje stvaram. Nikako se ne mogu zaobići Jupa i svi ti veliki umjetnici koji su radili u Dubrovniku i koji su stvorili i utemeljili ovaj veliki festival – kazala je Senka Bulić, ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara i podijelila svoja sjećanja na ovog velikog redatelja.
-Nitko od nas nije ostao neokrznut Jupom. Bio je moj profesor, igrala sam u njegovim predstavama, bio mi je, takoreći prijatelj, bio je dobra duša, socijalno inteligentan, kreativan, maštovit… Svi smo mi njegova djeca, njegovi umjetnici na neki način. Ne možete, kad radite s Jupom biti neiskren umjetnik, ne možete stvarati nešto što je ispod te kvalitete, on je kao putokaz u našem umjetničkom svijetu. Kad sam stvarala repertoar, mislila sam na njega jer dolazim u njegov grad. “Ekvinocijo” mi je ostao zabilježen kao jedna hrabra predstava, a Jupa je uvijek govorio da ne treba ponavljati stvari, govorio je da moramo biti inspirirani, a mi smo inspirirani njime i njegovim predstavama. Govorio je da nije sramota napraviti lošu predstavu, nego je sramota ne dati sve od sebe. Mi umjetnici smo kao vitezovi, kao vojska spremni za rat u umjetnosti! – kazala je Senka Bulić i dodala kako će njihov Ekvinocijo imati divan život.
Glumica Perica Martinović kazala je kako su njena sjećanja na Jupu obasjana svjetlošću.
-Ova knjiga je nastala od tekstova koje smo mi izgovorili pred kamerama, to nije stalo u dokumentarac pa je ušlo u ovu knjigu. Moj otac je puno surađivao s Jupom, bili su ljudi koji su na neki način isto mislili, trudili su se da Dubrovačke ljetne igre budu najbolje, kako u ondašnjoj Jugoslaviji, tako kasnije u Hrvatskoj. Znao je napraviti najbolju podjelu, uzeo bi dubrovačke glumce, bio je velemajstor točne i bezgrešne podjele uloga, bio je čovjek čvrste moralne vertikale. Bio je s nama tijekom Domovinskog rata u umjetničkoj bojni, bio je čovjek koji je volio našu zemlju, cijeli život posvetio je svom Dubrovniku i na tome mu veliko hvala – kazala je Perica Martinović.
-Jupa se i danas sunča na mjesecu, a svoje mišljenje je češće izražavao šutnjom. Za Hrvoja je on bio samo tata, a za sve ostale kazališni genij – kazao je Pavo Jančić.
Joško Juvančić Jupa (1936.-2021.), jedan je od najpoznatijih hrvatskih, a zasigurno je najveći dubrovački kazališni redatelj druge polovice 20. stoljeća. ‘Rosenkrantz i Guilderstern su mrtvi’, ‘Dubrovačka trilogija’, ‘Daleka zemlja’, ‘Ecce homo’, ‘Ribarske svađe’ ili ‘Ekvinocijo’, tek su neke od najuspješnijih Jupinih režija. Tijekom 55 godišnjeg rada u kazalištu, uz redateljsku, Juvančić je ostvario i iznimnu pedagošku, kao i karijeru vrlo uspješnog umjetničkog ravnatelja drame na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Hrvoje Juvančić, rođ. 1967. u Zagrebu, diplomirani novinar, profesionalno se bavi videom, filmom i TV od 1987. godine, te je do sada snimio više od 40 dokumentarnih filmova i serijala (Kravata!, Ringišpil smrti, Ribar ribi grize rep), portreta poznatih osoba (Branko Gavella, Stevan Dedijer, Joško Juvančić), istraživačkih dokumentaraca (Kornatska tragedija, Cijena hrane) te znanstveno popularnih TV serija (Genetsko podrijetlo Hrvata, Godine za pamćenje, 95 godina tehničkog razvoja TV). Filmovi su mu sudjelovali na svim hrvatskim, te na međunarodnim festivalima, za što je dobio i nagrade i razna priznanja. Juvančić je u 2 mandata obnašao funkciju Predsjednika odsjeka režije u Hrvatskom društvu filmskih djelatnika, bio je član povjerenstva za Nove medije pri Ministarstvu kulture RH i pri Gradu Dubrovniku, te je bio izbornik i član ocjenjivačkih sudova na domaćim i međunarodnim festivalima dokumentarnog filma. Autor je prostorno-filmskih instalacija Sjećanje grada (Dubrovnik, Zagreb, Rijeka, Pula, Stari Grad), te su mu objavljene knjige Rock, MTV i američki kulturni imperijalizam (ogledi o popularnoj kulturi, izdavač AGM, 1997.) i Razgovori o Jupi (razgovorni životopis kazališnog redatelja Joška Juvančića, Metafizika d.o.o., 2024.). Hrvoje Juvančić otac je Andrije (1996.) i Jakova (2000.).

Press DLJI