RIJEKA – Branko Žak Valenta, poznati riječki plesač, koreograf, kazališni redatelj, plesni i kazališni pedagog nedavno se vratio u Rijeku nakon magisterija na Stockholm University of Arts – studij koreografije. Pored toga, povod za razgovor su i neki novi projekti na kojima radi.

Kako je došlo do toga da odete studirati u Švedsku? Kakva je bila procedura upisa?

– Već me duže vrijeme zanimao taj studij i njegov koncept koji je u sadašnjem obliku osmislila i provodi njegova voditeljica studija i glavna mentorica, američka plesna umjetnica i koreografkinja Jennifer Lacey. Njezini radovi i osebujan pristup koreografiji kao proširenom mediju s kojim sam se susreo krajem 90-ih, inspirativni su, drukčiji i meni vrlo zanimljivi. Osim toga, nakon realizacije brojnih vlastitih koreografskih i interdisciplinarnih radova i suradnji te gostovanja u zemlji i inozemstvu, kao i intenzivnog pedagoškog rada u različitim institucionalnim i izvaninstitucionalnim kontekstima u zemlji i inozemstvu, došlo je do zasićenja i potrebe za istraživanjem i redefiniranjem medija koreografije u kojem već uskoro četiri desetljeća djelujem kontinuirano.

Nakon prolaska administrativne provjere, svi prijavljeni prolaze intenzivnu trotjednu audiciju sa šesteročlanom komisijom stručnjaka predvođenom s Lacey koja uključuje vrlo inovativan i kreativno vođen proces provjere znanja, kompetencija, autentičnosti i sposobnosti kandidata. Interes za ovaj studij je jako velik i kandidati kojih zna biti i do stotinu prijavljuju se iz svih krajeva svijeta. Ishod studija je diploma Master of Fine Arts, specijalizacija koreografija. Mislim da sam imao sreću upasti u finalni izbor od 10 odabranih kandidata te nakon vrlo intenzivne dvije godine rada i života u Stockholmu kompletirati studij.

Nordijska koreografska platforma

Kako je taj studij koncipiran? Je li po nečemu specifičan u usporedbi sa sličnim studijima u svijetu?

– Master iz koreografije na Stockholm University of Arts (SKH) do 2012. godine poznat kao DOHA (Dance and Circus Academy) dvogodišnji je full time program (4 semestra, 120 ETC) koji se temelji na individualnom istraživačkom radu. Konceptualno studij se temelji na ideji »Koreografija kao prošireni medij« kojoj je i SKH bio jedan od začetnika. Jedna od važnih komponenti i posebnosti studija je i NCP – Nordijska koreografska platforma koja okuplja studente četiriju koreografskih mastera sveučilišta u Oslu, Stockholmu, Kopenhagenu i Helsinkiju. NCP platforma kroz jednotjedni boravak na sva četiri sveučilišta tijekom sva 4 semestra pruža mogućnost da studenti koreografije sudjeluju u zajednički osmišljenim programima od strane mentora i studenata te je uobičajeno da se NCP planira u vrijeme kada se u gradovima partnera događaju plesni i kazališni festivali u kojima studenti participiraju i osim međusobnog upoznavanja i druženja kroz gledanje predstava i organizirane panele susreću umjetnike, kustose, producente i predstavnike institucija i nezavisne scene iz skandinavskih, ali i drugih zemalja koji gostuju na festivalima.

Možda je važno spomenuti da je studij na engleskom jeziku i da je nakon uspješno položene audicije u potpunosti besplatan za studente EU-a te nudi potpore za studente izvan EU-a. SKH je ustanova koja poklanja značajnu pažnju etičnosti umjetničkog rada i međuljudskim odnosima, što je prisutno u cijelom skandinavskom kulturnom prostoru pa je stoga možda i specifičnost da su uvodna predavanja: antidiskriminacijske politike, održivost, važnost informiranog pristanka i upoznavanje sa studentskim pravima i službama koje ih provode održana već u prvom tjednu dolaska na studij. Predavači su eminentni umjetnici čije radove danas susrećemo na plesnim, kazališnim i interdisciplinarnim festivalima i programima širom svijeta i koji dolaze iz europskog, ali i drugih kulturnih konteksta i kanona kao što su latinoamerički, bliskoistočni, australski, afrički i drugi.

Diplomski rad »Chez Michou«

Kao već iskusni plesač i koreograf, što biste izdvojili kao novo što ste tamo naučili, nešto što vam je možda proširilo vidike?

– Ovo me pitanje stalno pratilo tijekom studija, valjda zato što sam Master upisao u svojim pedesetima što nije baš uobičajeno, pa čak ni u krajnje demokratskim i razvijenim obrazovnim sustavima kao što je skandinavski u kome je različitost vrlo poželjna i dobrodošla. Zapravo, za mene kao iskusnog umjetnika s podužim radnim stažem u izvedbenim umjetnostima s bliskim susretom i odrađenim brojnim edukacijama u područjima kao što su: klasični balet, jazz dance, suvremeni ples, mima, fizički teatar, somatske prakse i euritmija, možda je najvažniji segment koji me inspirirao na moje osobno iznenađenje susret i s osebujnim načinom života, politikama i mentalitetom skandinavskog kulturnog prostora koji po mom sudu predstavlja jedno od najnaprednijih društveno uređenih prostora u kojima sam imao priliku raditi i živjeti.

Naslov vaše diplomske predstave je »Chez Michou (The Mystery of Blue)«. Možete li nam nešto više reći o toj predstavi i hoćemo li je vidjeti u Hrvatskoj?

– »Chez Michou (The Mystery of Blue)« je moj završni diplomski rad izveden u čuvenom štokholmskom kazalištu MDT (Moderna Dansteatern). Rad se temelji na biografiji kultnog pariškog kabareta Michou i njegova preminulog osnivača cabaret i drag umjetnika, pjevača i vlasnika gospodina Michoua poznatog i kao Plavi dečko s Montmartrea zbog cjeloživotne ekscentrične opsjednutosti plavom bojom koju je odijevao svakodnevno. Njegov je pariški stan bio u potpunosti obojen plavom bojom i opremljen plavim namještajem, te je čak na vlastiti zahtjev sahranjen u plavom kovčegu. Izbor cabaret formata dao mi je slobodu sagledavanja prisutnosti queer kulture i estetike u izvedbenim umjetnostima kroz povijest neopterećenu akademskim i teoretskim ograničenjima. Cabaret »Chez Michou« koji demontiram u predstavi omogućio mi je da progovorim o queer identitetu koji je kontinuirano prisutan u mojem životu i radovima te da ga povežem s današnjim vremenom. Jadna o važnih inspiracija i referenci rada su i tekstovi meni važne queer teoretičarke, feministkinje i sveučilišne profesorice Sare Ahmed. Rad će se u prosincu moći vidjeti u zagrebačkom KNAP-u, a nadam se da će financijska potpora za riječku premijeru biti moguća u 2025. godini.

Moram naglasiti da sam osim »Chez Michoua« kao dio diplomskog rada predstavio i koreografski objekt pod nazivom »Spomenar« koji sam izložio također u MDT-u tijekom mini festivala diplomskih radova mojih kolega i mene. Ovdje je riječ o novom formatu mog rada koji ne uključuje živu izvedbu i kojoj se imam namjeru značajnije posvetiti u sljedećem periodu. »Spomenar«, koji svi poznajemo iz ranih razreda osnovne škole, za sada je okupio radove više 60 kolega umjetnika s kojima sam se imao prilike susresti u radu iz raznih krajeva svijeta i konceptualno je formatiran kao rad koji je u konstantnom progresu i nadopunjavanju.

Trafik i Rijeka

Usporedno radite i na nekim Trafikovim projektima. Završna prezentacija »Dancing Together, again!« trebala bi biti u kolovozu u Varšavi. O čemu je riječ?

– Riječ je o završnoj prezentaciji i susretu svih participanata dvogodišnjeg EU projekta »Dancing together, again! Creative residencies!« koji će se održati od 1. do 12. kolovoza u Varšavi. Tu je Trafik, moja matična umjetnička organizacija, uz poljski Institut za ples i glazbu iz Varšave kao glavni nositelj projekta i ostala dva partnera Centar ITI iz Tbilisija te talijanska plesna organizacija Movimento Danza iz Napulja. U te su dvije godine realizirane tri trotjedne rezidencije u svakoj od zemalja partnera. Hrvatska rezidencija održana je u Rijeci, lani od 4. do 26. rujna u prostorima Filodrammatice, Dječje kuće i HKD-a. Prezentacijom svih nastalih radova, druženjem i upoznavanjem sva 32 sudionika projekta i partnera ujedno i završava ovaj važan projekt kojime riječki Trafik ulazi u novu fazu nakon 26 godina djelovanja, koja se temelji na uključivanju, participaciji i promociji riječkog i hrvatskog plesa i umjetnika u međunarodnom kontekstu.

Za rujan je najavljena premijera »Drago mi je, Dragojla!«. O kakvoj se predstavi radi?

– Predstava je to o znamenitoj i osebujnoj hrvatskoj književnici, učiteljici, i po nekima preteči feminizma na ovim prostorima – Karlovčanki Dragojli Jarnević. Premijerno je izvedena u 2022. godini u Zagrebačkom plesnom centru, nakon čega je slijedila karlovačka u 2023. godini u Zorinom domu u Karlovcu. Premijera u Rijeci je predviđena za rujan ove godine.

Prošlog ljeta u Rijeci je premijerno izvedena predstava »Magdalena, Magdalena«. Planiraju li se reprize?

– Da, u 2024. godini planirane su dvije reprizne izvedbe u Rijeci u prostoru MMSU-a, gdje je predstava premijerno izvedena.

Čula sam i da s Ivanom Peranić radite nastavak projekta za festival Tranzit.

– U tijeku su probe za treći, završni dio trilogije koju smo u konačnici nazvali »Rijeka DELUX« spontano započetog kroz jedan ljetni susret s kolegicom Ivanom Peranić 2022. godine i spontanim projektom »Oproštaj sa Žabicom« nakon čega je entuzijastično nastavljen prošlog ljeta na lokaciji garaža na Tower Centru. Završetak je planiran na sceni HKD-a kao lokaciji koja zatvara »Rijeku DELUX« početkom rujna.

Objava “Moje švedsko iskustvo koreografije kao proširenog medija”. Branko Žak Valenta se nakon dvije godine vratio u Rijeku pojavila se prvi puta na Novi list.