U subotu u dvorište Kluba Kotač u pulskom Rojcu stižu pioniri post-punka, britanski The Tiger Lillies koji predstavljaju album »Lessons in nihilism« na temu koja se oduvijek provlači kroz njihov rad – besmisao i apsurdnost postojanja. Prepuni duhovitosti, mudrosti i ljudskosti, oni tvrde da sva ljudska postignuća neće biti ništa – poput bacanja kamenja u jezero, učinci ljudskih postupaka samo će nestati u ništavilo.

– Jedna od velikih riječi koja se koristila da nas opiše uvijek su bili nihilisti. Provjerio sam Google da vidim je li itko davao lekcije iz nihilizma. Čini se da nitko nije. Smatra se filozofijom iako stvarne definicije variraju u pogledu Ono što zapravo jest. Neki ljudi misle da je to loše, za druge je to u redu kao i svaki drugi naslov za pisanje nove zbirke pjesama isprika da napišem još jednu, izjavio je jednom prilikom osnivač benda Martyn Jacques.

Nije baš išlo

Prije dolaska u Pulu Jacques nam je ispričao o bendu i svojim pjesmama, kao i nekim svojim idejama.

Smatrate li se glazbenikom, ili izvođačem, koji bi opis bio točniji?

– Možete me nazvati bilo kojim drugim imenom, ali ja sebe uglavnom smatram umjetnikom.

Zašto ste osnovali bend? Jeste li se samo htjeli zabaviti ili je tu bilo nešto više?

– Želio sam se zabavljati, biti voljen, poštovan, bogat itd. Nije baš išlo, haha!

Govorite o apsurdu postojanja i besmislu kada opisujete svoj novi album. Pretpostavljam da se to ne odnosi samo na vašu glazbu, nego i na svijet u kojem živite, odnosno svijet u kojem svi mi živimo?

– Mislim da sam izmislio naslov i pokušao ga opravdati. Ja nisam filozof.

Je li moguće ne biti tjeskoban u današnjem svijetu? Gdje nalazite sreću u svom životu?

– Prepoznavanjem da je sve apsurdno i besmisleno.

Foto: Guy Bellingham

Poznati narkomani

Shvaćaju li ljudi ironiju u vašoj pjesmi kao što je »Heroin« ili još uvijek ima onih koje vrijeđaju takvi tekstovi?

– Naravno da ima takvih. Ali gledajući komentare na YouTubeu, ljudi se stvarno uvrijede što nas drugi ljudi vole. Oni to uopće ne shvaćaju i čini ih prilično nesigurnima što postoje svi ti ljudi koji govore da nas vole! Haha!

Pretpostavljam da ljudi drugačije reagiraju u zemljama u kojima engleski nije službeni jezik, valjda se ne zamaraju smislom i više se koncentriraju na glazbu i ritam?

– Da, naravno.

Preferirate li da ljudi razumiju što govorite (pjevate) ​​ili je bolje kad se jednostavno prepuste glazbi?

– Kad se samo prepuste.

Ako sam dobro shvatio, »Heroin« nije (samo) pjesma o heroinu, nego više o gladi za slavom i njezinim posljedicama?

– Da, ali uglavnom se radi o poznatim narkomanima i tome kako im je njihova ovisnost pomogla da postanu slavniji.

Ja sam umjetnik

Koje biste knjige i/ili albume predložili nekome tko želi istražiti vaše gledište, vaš Weltanschauung?

– Svi moji albumi to izražavaju na ovaj ili onaj način.

Kako to da niste postali glumac? Ili filozof? Ili čak možda političar, parlamentarni zastupnik…?

– Jer ja sam umjetnik.

Bilo kako bilo, čini se da vam inspiracije ne nedostaje s obzirom na to da i dalje redovito snimate i objavljujete albume?

– Ne. Ja sam tako sretan, pretpostavljam.

Počelo je 1989. godine S prepoznatljivom mješavinom šansone, opere i romske glazbe, londonski eksperimentalni rock trio Tiger Lillies teško je definirati. Grupa je započela svoja uživanja u jazbinama opijuma i otrcanom životu vječnog uličnog svirača 1989., kada je pjevač Martyn Jacques dao oglas za bubnjara i basista. Njegov jedini odgovor bio je od Adriana Hugea i Phila Butchera, koji su upotpunili originalnu postavu benda. Ova verzija Tiger Lillies izdala je svoje prve snimke na kazetama prije nego što je basist Adrian Stout zamijenio Butchera 1995. Huge je napustio grupu 2012., a bubnjar na turneji Mike Pickering preuzeo je njegovo mjesto do 2015., kada im se pridružio Jonas Golland.

 

Objava The Tiger Lillies sutra u pulskom Kotaču: “Ja sebe uglavnom smatram umjetnikom” pojavila se prvi puta na Novi list.

pročitaj cijeli članak