Puno njih mi je govorilo da ga njegova kockasta forma čini najdosadnijim Volvom u povijesti marke. Ja sam im kratko odvratio: Gospodo, često postoji ljepota u funkcionalnosti, piše revija HAK. Prirodna, nekomplicirana rješenja temeljena na zdravom razumu često su i najatraktivnija! Jan Wilsgaard tako je pravdao svoj dizajnerski potpis na tehnički najnaprednijem i najsigurnijem automobilu kojeg je autoindustrija ponudila kupcima te 1974. godine – Volvo 240!

Wilsgaard je dizajnirao za Volvo između 1950 i 1990. godine i u njegovom dizajnerskom portfelju nalaze se modeli 120 i 140 te upravo 240, a to su ujedno i bestseleri marke Volvo sve do danas! Volvo 240 predstavljen je u kolovozu 1974. kao logičan nasljednik popularne linije 140, ali sadržavajuća brojna nova i inovativna tehnička rješenja u mnogim područjima autoindustrije.

To je posebno došlo do izražaja u području visoke razine sigurnosti, a s obzirom da je serija 240 nastala na bazi sigurnosnog koncepta Volvo VESC. Volvo VESC (Volvo Experimental Safety Car) nastao je dvije godine ranije kao dio inicijative NATO pakta koji je inicirao međunarodnu suradnju s ciljem povećanja sigurnosti automobila. Volvo je u tom kontekstu izradio čak 10 prototipova, a onaj predstavljen 1972. imao je već zračne jastuke sprijeda i straga, automatske sigurnosne pojaseve, iskačuće naslone za glavu u slučaju sudara, ABS, kameru za vožnju unazad, putnici su mogli zahvaljujući sigurnosnoj ćeliji karoserije preživjeti čeoni sudar pri 80 km/h…

VESC je Volvo najavio kao eksperiment, ali neke od tih značajki našle su se upravo u seriji 240. Jan Wilsgaard dizajn noviteta temeljio je na seriji 140 iz praktičnih razloga – cijene! Sprijeda je bila vidljiva inspiracija VESC-om uz dodatak masivnijih branika serije 140, a isto se takva slika ponavljala i straga. Interijer je bio gotovo u potpunosti nov, ali prostraniji od prethodnika. Ovisno o verziji, novi Volvo bio je dugačak između 4785 i 4898 mm uz međuosovinski razmak od 2640 mm. Novi motori, novi ovjes, nove kočnice – sve je to bio smišljeni niz detalja s namjerom da traje na tržištu dulji period.

Niz brojeva u oznaci tipa tumačio se kao: 242 limunzina sa četiri cilindra i dvoja vrata, 244 limunzina sa četiri cilindra i četvora vrata te 245 je bio karavan odnosno četiri cilindra i pet vrata. U oznakama 262, 264 i 265 broj 6 označavao je činjenicu da se radi o ugrađenom motoru sa šest cilindara. Iz oznake DL iščitavala se ugradnja motora s rasplinjačem dok se u slučaju oznake GL radilo o motoru s direktnim ubrizgavanjem goriva. Serija 240 i 260 imale su isti vanjski dizajn karoserije, ali 260 se diferencirao u pogledu velike rešetke hladnjaka, drugačijeg poklopca motora uz i pravokutni oblik prednjih svjetala.

U slučaju šestcilindarskog agregata radilo se o V6 benzincu koji je nastao u suradnji Volva, Peugeota i Renaulta, a osim automobila tih tvrtki koristio ga je i legendarni De Lorean DMC-12. Volvo je karavanima oznake 265 predstavio potpuno novu filozofiju na tržištu. Umjesto čisto automobila sa beskrajnim transportnim mogućnostima za obiteljske potrebe, ovaj novitet apostofiran je kao ekskluzivni proizvod za dinamične i uspješne muškarce. 264 TE (Top Executive) za Volvo je odradio Bertone, a radilo se o prvoj produženoj limunzini (za 700 mm duži međuosovinski razmak) u portfelju marke. Za potrebe DDR-a stotinjak komada (gotovo cijelu seriju) odmah je naručio Erich Honecker uz još koju tisuću primjeraka tipa 244.

Krajem 1974. nova serija označila je i početak rada nove tvornice Volva u Kalmaru gdje je uvedena automatizirana proizvodna linija sa radnicima koji su radili u grupama. Novost je za Volvo predstavljanje i svog prvog automobila s ugrađenim dizel motorom. Atmosferski D24 motor bio je djelo Volkswagena koji ga je koristio za svoju liniju LT komercijalnih vozila, a kod Volva je bio dostupan u modelima 244 D6 i 245 D6. Volvo je ovdje napravio odstupanje u načinu označavanja tipova jer dizelski modeli nisu opremom zadovoljavali razinu opreme koju su imali tipovi serije 260. Volvo je u seriju 240/260 ugrađivao 19 različitih motora uparenih sa 10 mjenjača, a u cijelom proizvodnom ciklusu Volvo je ovaj automobil kontinuirano razvijao i ažurirao kako bi ciglasta forma bila konkurentna na tržištu. Dvije godine nakon predstavljanja na tržištu predstavljen je prvi katalizator sa Lambda Sondom, a do 1988. svaki sedmi od deset proizvedenih Volva imati će ugrađen ovaj novitet.

Američka NHTSA već 1976. proglašava seriju 240 etalonom sigurnosnih standarda za nove automobile na američkom tržištu gdje će Volvo prvi ponuditi i trostazni katalizator sa Lambda Sondom. Volvo je u rujnu 1973. najavio i izgradnju tvornice u Americi, čime bi bio prvi ne američki proizvođač automobila sa tvornicom u Americi. Investicija je bila teška oko 100 milijuna USD, a početak testne faze proizvodnje planiran je za 1976. Tvornica Chesapeake u Saveznoj državi Virginia imala je planirani kapacitet od 100.000 automobila godišnje, a među kojim modelima bi se našla i upravo serija 240/260. Na kraju od proizvodnje automobila nije bilo ništa, a uz autobuse tvornica je proizvodila Volvo Penta vanbrodske motore.

Volvo je za ovaj model imao uzrečicu „od kolijevke pa do groba“ apostrofirajući činjenicu da vas je ova serija pratila praktično kroz cijeli život zahvaljujući multifunkcionalnosti: hitna pomoć, taksi, poštanski ured, komunalno vozilo, pogrebno vozilo, reprezentativna limunzina, policijsko vozilo… sve to i još više bio je Volvo 240/260 koji je praktički postao institucija u švedskom društvu, automobil s kojim je odrastala jedna cijela generacija…

Kada je 1973. prestala proizvodnja Volva 1800ES tvrtka je ostala bez ponude top modela, a za koji je važno tržište bilo Amerika. Jan Wilsgaard imao je ideja, ali one nikada nisu oživotvorene. Direktor Gyllenhammar vidio je novi kupe kao rasni kupe kraljevskog komfora i bezvremenskog izgleda. Automobil označen kao 262C pri predstavljanju u ožujku 1977. bio je najluksuzniji automobil do tada u portfelju švedskog proizvođača. Dvostruko skuplji od baznog 240, ovaj kupe je bio čista ekstravagancija na kotačima u manirima zlatnog doba američke autoindustrije. Talijanski dizajner Sergio Coggiole napravio je zapravo prototip na bazi serije 164, a koji je Bertone kasnije kao serijski model izrađivao u svojoj tvornici. Volvo 262C mogli ste u početku kupiti u srebrnoj metalik boji s crnim vinil krovom ili bez vinil krova u zlatnoj metalik boji. V6 benzinac prvo je nudio 140 KS, a kasnije još 14 KS više. Tvrtka Volvo je oduvijek bila sinonim za karavane.

Niti serija 240 nije po tom pitanju bila iznimka. Volvo tih godina nosi titulu najbržeg karavana na svijetu zahvaljujući ugradnji svog prvog turbo motora predstavljenog 1980. godine. Model 240 Turbo Estate koristio je 2,1 litreni B21ET motor koji je raspolagao sa 155 KS što je značilo da je ovaj karavan do stotke trebao samo 9 sekundi, a brzinski maksimum iznosio je 195 km/h! Ubrzo je obiteljski karavan evoluirao u natjecateljski bolid tako da je 1985. bila zlatna godina za Volvo u motor sportu i to zahvaljujući upravo letećoj cigli – Volvo Turbo koji je osvojio Europsko prvenstvo touring automobila (ETC) i njegov njemački ekvivalent DTM.

Volvo je poharao istovjetna prvenstva u Finskoj, Portugalu i Novom Zelandu… Trkaća verzija Volva Turbo zahvaljujući modifikacijama raspolagala je motorom snage oko 300 KS što je bilo dovoljno da „leteća cigla“ dosegne brzinu do 260 km/h. Robusnost i izdržljivost učinili su seriju 240 podobnom i za putovanja oko svijeta. Među slavnim osobama vozili su ga Dawid Bowie, Kurt Cobain, Quentin Tarantino, pa čak i superbogati osnivač IKEA-e Ingvar Kamprad. Mnogi vozači ove serije također su postali milijunaši tijekom desetljeća za upravljačem, ali zapravo samo milijunaši na kilometraži!

Premda je Volvo formalno 1984. predstavio kao nasljednika seriju 740/760/780, potonji je posustao 1992. nakon 1.239.222 proizvedena primjerka uz i paralelnu proizvodnju sa 240/260. Volvo 240/260 produciran je od 1974 do 1993. godine u ukupno 2.862.573 primjerka, što ga čini najdugovječnijom i najproduciranijom serijom u povijesti. Od toga se 242.621 primjerak odnosi na model 242, 1.483.399 primjeraka na model 244, 959.151 primjerak na model 245, 132.390 primjeraka na model 264, 9951 primjeraka na model 262 te 35.061 primjerak na model 265. U toj ukupnoj brojci karavani čine čak 994.212 primjeraka! Kada je 5. svibnja 1993. sa proizvodne trake sišao posljednji Volvo 240 karavan tadašnji izvršni direktor Volva Pehr Gyllenhammar izjavio je: Napravili smo najsigurniji automobil na svijetu, koji je već danas živuća legenda, a biti će još veća u godinama koje dolaze! Nije bio daleko od istine.