Urednica portala Domoljubni.hr i bloga hrvatskepraviceblog.com Liljana Benčik u tekstovima je na te dvije internetske stranice (arhivirano ovdje i ovdje) odgovorila na članak Faktografa naslovljen: “Članci o rodnoj neutralnosti bili su u zakonima godinama prije ratifikacije Istanbulske konvencije“. U svojim tekstovima netočno tvrdi da su članci o rodnoj neutralnosti izraza prije izglasavanja Istanbulske konvencije postojali u samo nekoliko zakona.

“To što je rodna ideologija stidljivo bila u par zakona prije izglasavanja Istanbulske konvencije, bio je samo uvod u svekoliko usvajanje. Tada u tih par zakona nije proizvelo toliko štete, koliko nakon usvajanja. Uostalom Ivica Kristović i sam je priznao, jer je morao istine radi, da su članci sa rodnim obilježjem uvedeni u mnoge zakone i to nakon usvajanja Istanbulske konvencije….

Ivica Kristović, kada je već radio analizu onda je trebao napraviti sveobuhvatno, a ne površno, selektivno i tendenciozno. Točno sam napisala da je izglasavanjem Istanbulske konvencije 13. travnja 2018. rodno značenje ušlo u sve zakone, sve djelatnosti i sve pore života, punim zamahom.

Prije izglasavanja bilo je samo u nekim zakonima koji su se odnosili na ravnopravnost spolova: Obiteljski zakon, Zakon o radu i Zakon o odgoju i obrazovanju, a poslije izglasavanja ušlo je u sve zakone i pravilnike. Čak je Ivica Kristović i potvrdio da je u mnoge druge zakone rodno obilježje uvedeno nakon usvajanje Istanbulske konvencije!”, navodi u svome tekstu Liljana Benčik.

Ključan netočan navod na kojem Benčik gradi tezu da se tek ratifikacijom Istanbulske konvencije u hrvatske zakone počela uvoditi tzv. rodna ideologija (iako se radi tek o rodno neutralnom značenju izraza u propisima) je da je prije usvajanja Istanbulske konvencije ta formulacija stajala “stidljivo u par zakona”, odnosno da je bila samo u “nekim zakonima koji su se odnosili na ravnopravnost spolova”, a konkretno se referira na “Obiteljski zakon, Zakon o radu i Zakon o odgoju i obrazovanju”.

U svojem ispitivanju točnosti teze o uvođenju tih formulacija u hrvatskim zakonima, u ranijem tekstu smo se referirali samo na zakone koji su bili navedeni u statusima objavljenima na Facebooku i člancima iz 2020. godine, a radilo se o: Obiteljskom zakonu, Zakonu o radu, Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakonu o lovstvu, Zakonu o zemljišnim knjigama te Zakonu o vatrogastvu. Utvrdili smo da je u prva tri zakona formulacija o rodno neutralnim izrazima uvedena godinama prije ratifikacije Istanbulske konvencije, dok je u zadnja tri uvedena nakon.

Rodna neutralnost izraza u više od 15 zakona usvojenih uoči ratifikacije Istanbulske konvencije

Kao što smo naveli u ranijem tekstu, Sabor je Istanbulsku konvenciju, odnosno Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ratificirao 13. travnja 2018. godine. U ožujku te godine, mjesec dana prije ratifikacije Istanbulske konvencije, između ostalih, donesen je i Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti u kojem u 4. članku stoji: “Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod”. Ista formulacija navedena je i u Zakonu o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, dok članak 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti glasi: “Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod”.

U veljači 2018. godine, dva mjeseca prije donošenja Istanbulske konvencije, donesen je i Zakon o drvenastim kulturama kratkih ophodnji u kojem je, također, u 2. članku pisalo: “Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod”. Krajem 2017. godine donesen je i Zakon o pružanju usluga u turizmu koji u 3. članku navodi da “izrazi koji se” u njemu “koriste”, “a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod”. Istu odredbu ima i Zakon o akvakulturi, kao i Zakon o reviziji te Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. U studenom 2017. godine donesen je i Zakon o prijenosu mirovinskih prava koji u članku 4. navodi: “Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol”. Rodna neutralnost izraza spominje se i u Zakonu o sustavu domovinske sigurnosti pa Zakonu o zaštiti životinja donesenom u listopadu 2017. godine, Zakonu o prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika i Zakonu o pravobranitelju za djecu iz srpnja iste godine.

U istom mjesecu donesen je i Zakon o osiguranju radničkih tražbina s 3. člankom u kojem je stajalo: “Riječi koje imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li u ovome Zakonu korištene u muškom ili ženskom rodu, odnose se na jednak način na muški i ženski rod”. Rodnu neutralnost izraza navodi i Zakon o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o subvencioniranju stambenih kredita, Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda iz svibnja 2017.

Dakle, u 2017. i prvim mjesecima 2018. godine pronašli smo više od 15 zakona u kojima se spominjala rodna neutralnost izraza, što znači da se ta odredba masovno stavljala u propise i prije donošenja Istanbulske konvencije.

Rodna neutralnost i u zakonima iz 2008. godine

S obzirom na to da smo u ranijem članku utvrdili da je u Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi formulacija da se “izrazi koji se u ovom Zakonu koriste za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe” unesen još 2008. godine, istražili smo i jesu li slične formulacije te godine unesene i u druge zakone.

Tako smo pronašli da je u Zakonu o obavljanju geodetske djelatnosti, usvojenom u prosincu 2008., naveden i članak 6. koji glasi: “Izrazi koji se u ovom Zakonu rabe za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe”.

Također, i u Zakonu o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji navodi se ista formulacija. I u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz prosinca 2008. navodi se: “Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod”. Slična formulacija je i u Zakonu o primaljstvu iz 2008.

Sabor u dokumentu iz 2015. regulirao pravila za pisanje rodnih pojmova

Dakle, i iz ovih primjera je jasno da su se odredbe o rodno neutralnom jeziku u zakone unosili i 10 godina prije ratifikacije Istanbulske konvencije. Kao što je navedeno u ranijem tekstu, temelj za takve formulacije je bio Zakon o ravnopravnosti spolova, na što se u priopćenju iz 2015. godine referirala i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

Naime, u članku 43. Zakona o ravnopravnosti spolova usvojenom u srpnju 2008. godine piše: “Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u zakonima ili drugim propisima korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se na jednak način na muški i ženski rod”. U dokumentu nazvanom Jedinstveno metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor izglasanom u srpnju 2015. godine, u 15. članku, su određena i pravila za pisanje rodnih pojmova.

“Propisi se moraju pisati rodno osjetljivim jezikom, tako da se koristi rodno neutralni oblik primjerice: podnositelj tužbe, umjesto da se navodi podnositelj muškarac ili žena, podnositelj/ica, odnosno podnositelj ili podnositeljica”, navodi se u tom dokumentu te se dodaje: “Radi jasnoće, manjeg opterećenja i izbjegavanja nepotrebne duljine teksta propisa, posebnom odredbom u članku kojim se daju objašnjenja, odnosno definicije pojmova ili u posebnom članku iza toga dat će se određenje korištenja pojmova s rodnim značenjem”.

Potom se i daje primjer kako može izgledati ta odredba: “Izrazi koji se koriste u ovome propisu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod”. Takvu formulaciju smo i pronašli u mnogim zakonima koje smo naveli u ovom tekstu, a koji su doneseni prije ratifikacije Istanbulske konvencije.

Znači, Sabor je sam, nešto manje od tri godine prije usvajanja Istanbulske konvencije, donio dokument u kojem se navodi da se propisi moraju pisati rodno osjetljivim jezikom te su preporučili da se u zakone unosi formulacija koju smo i pronašli u mnogim zakonima donesenima prije ratifikacije Istanbulske konvencije.

U nekim zakonima donesenima nakon ratifikacije nema odredbi o rodno neutralnim izrazima

Benčik u tekstovima netočno navodi i da je nakon ratifikacije Istanbulske konvencije rodno značenje “ušlo u sve zakone, sve djelatnosti i sve pore života, punim zamahom”. Da je to netočno pokazuju primjeri, recimo, usvojenih zakona u lipnju 2018. godine – dva mjeseca nakon ratifikacije. Pa tako odredbe o rodno neutralnim izrazima nema u Zakonu o upravljanju državnom imovinom, Zakonu o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika kao niti u Zakonu o terminalu za ukapljeni prirodni plin. I iz tih primjera može se zaključiti da ratifikacija Istanbulske konvencije nije imala presudan utjecaj na unošenje tih odredbi u hrvatske zakone.

Suprotno onome što navodi Liljana Benčik u svojim tekstovima, nije točno da se prije usvajanja Istanbulske konvencije odredba o rodno neutralnim izrazima nalazila u samo nekoliko zakona. Kao što smo prethodno naveli, samo od 1. siječnja 2017. pa do usvajanja Istanbulske konvencije u travnju 2018. godine, takva odredba je navedena u više od 15 zakona. Također, takve odredbe pronašli smo i u više zakona koji su u Saboru doneseni 2008. godine, deset godina prije ratifikacije Istanbulske konvencije. Odredbe su unesene na temelju Zakona o ravnopravnosti spolova, a spominju se i u dokumentu koji je o načinu pisanja zakona usvojio Sabor 2015. godine, nešto manje od tri godine prije ratifikacije Istanbulske konvencije.

Zbog svega navedenog članke na portalu Domoljubni.hr i blogu hrvatskepraviceblog.com ocjenjujemo netočnima.

ISPRAVAK (11.7.2024.) – U izvornom tekstu nam se potkrala pogreška pa smo pogrešno napisali ime autorice tekstova na Domoljubni.hr i blogu bloga hrvatskepraviceblog.com. Autorica se zove Liljana Benčik, a ne kao što smo pogrešno napisali Ljiljana Benčik.

The post Netočno je da se rodna neutralnost prije Istanbulske konvencije nalazila u svega nekoliko zakona appeared first on Faktograf.hr.